Govor reisu-l-uleme na 500. Ajvatovici

GOVOR

REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIĆA

PETSTOTA AJVATOVICA

(Ajvatovica, redžeb 15, 1431/juni 27, 2010)

I

الحمد لله

ZAHVALNOST BOGU

Hvala ti, Bože, na daru života! Hvala Ti, Bože, na blagodati vjere! Hvala Ti, Bože, na nimetu slobode! Hvala Ti, Bože, na bereketu mala! Hvala Ti, Bože, na bogatstvu ljudske časti i sreće!   

Hvala Ti, Bože, što si nam preko Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa  i Muhammeda (ajehim selam) pokazao put do uspjeha na ovome i put do spasa na drugome svijetu.

Jer, Adem (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u  pokajanju.

فتلقّي آدم من ربّه كلمات فتاب عليه إنّه هو التوّاب الرحيم

I Adem je primio poruke od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista prima pokajanje, On je Milostiv (el-Beqare, 37).

Nuh (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u izgradnji lađe.

سلام علي نوح في العالمين. إنا كذالك نجزي المحسنين. إنه من عبادنا المؤمنين

Neka je spas na Nuha za sva vremena. I neka bude to nagrada svima onima koji su uspejšni, jer Nuh je bio dobar čovjek i iskren vjernik (el-Saffat, 79-81). 

Ibrahim (a.s.) je bio spašen nakon što je bio bačen u vatru.

...  قالوا حرّقواه و انْصُروا آلهتَكم إن كنتم فاعلين. قلنا يا نار كوني برداً و سلاماً علي إبراهيم.

- Pripremite za njega lomaču pa ga u vatru bacite ... Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite!. - O vatro - reče Uzvišeni Allah - postani hladna, i spas Ibrahimu! (el-Enbija, 68-69).

Musa (a.s.) je bio spašen nakon što je bio uspješan u borbi protiv faraonovog zuluma.

وأنجينا موسي و من معه أجمعين. ثم أغرقنا آخرين. إنّ في ذالك لآية و ما كان أكثرهم مؤمنين. و إنّ ربّك لهو العزيز الحكيم.

Spasili smo Musāa i sve koji su bili s njim. A drugi su se potopili. To je, zaista, pouka, jer većina njih nisu vjerovli. A Gospodar tvoj je, doista, Moćan i Milostivan.  (el-Šuara, 65-68)

Isa (a.s.) je bio spašen na nebu nakon što je bio uspješan  na Zemlji u ljubavi prema komšiji.

... و ما قتلوه يقينا. بل رفعه الله إليه و كان الله عزيزا حكيما.

... Oni ga zasigurno nisu ubili. Već ga je Allah spasio i uzdigao sebi. - A Allah je Moćan i Mudar (el-Nisa, 157-158).

Muhamed (a.s.) je bio spašen u Mekki nakon što je bio uspješan u Medini. 

و الضحي. و الليل إذا سجي. ما ودّعك ربّك و ما قلي...

Tako mi jutra i noći kada se utiša, - Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo! Budućnost je, zaista, bolja za tebe od prošlosti. A Gospodar tvoj će tebi dati, pa ćeš zadovoljan biti!

Zar nisi siroće bio, pa ti je on utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio; i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? Zato siroće ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (el-Duha, 1-11).

Hvala Ti, Bože, na sreći spasa, jer više puta u povijesti spašeni smo Tvojom milošću.

Hvala Ti, Bože, na blagodati Ajvazdedine dove,  koja je razdvojila stijenu da bi voda potekla do grla svakog čoveka.

Hvala Ti, Bože, što si nas ovdje skupio da ti se zahvalimo, i da ti dovu učimo, i da ti zavjet položimo da ćemo živjeti i umrijeti u svojoj vjeri i na svojoj zemlji!

II

Bošnjaci su zajednica koja je uvezana kroz krv i tradiciju, a ne samo kroz vjeru. Odnos drugih prema njima dostatan je dokaz za to. Kad su krajem prošlog stoljeća bili izloženi genocidu mnogi su po prvi put spoznali da su Bošnjaci, ne od svojih učitelja (Bošnjaka) već od drugih - svojih progonitelja (ne-Bošnjaka).

Usud Bošnjaka je da su narod definiranog povijesnog kruga, kojem nedostaje podrška države koja bi ih držala zajedno. Nadomjestak je da svaki Bošnjak ma gdje bio osjeća živu zajednicu kojoj on, kao pojedinac, ponosno pripada a koja mu omogućava da se nosi sa mržnjom i poniženjima koja mu nameće okruženje. Svakodnevno gledamo kako su ugledni Bošnjaci izloženi karikaturnoj mržnji i ponižavanju od strane ne-bošnjačke većine, koja na taj način ubija somopouzdanje i kod najboljih Bošnjaka.

Naravno, ne možemo ne spomenuti ni unutar bošnjačku ojkofobiju (srah od vlastite kuće), samomržnju, samoponižavanje i samodestrukciju od čega nam se krv ledi, jer je ne shvatljivo da nakon svega što im se dogodilo neki Bošnjaci podliježu riziku da nam se to opet dogodi zbog ličnih sujeta i lažnih veličina.

       Samo zajednički poduhvat koji je na srcu i u duši svakog Bošnjaka širom svijeta može vratiti našem narodu ponos i nadu u bolju budućnost. A taj zajednički poduhvat je matični dom, matična domovina i matična država. Neka nas optuže za nacionalizam. Jer, naš zajednički smisao, bez kojeg mi ne možemo ni živjeti ni umrijeti, uvijek se može nazvati tim ružnim imenom. To je nacionalizam koji nema za cilj supremaciju već ljudsko dostojanstvo i zdrav ljudski život.

Da Bošnjaci nisu situirani da žive u netolerantnom i islamofobičnom okruženju, bio bih prvi protiv svih oblika nacionalizma u korist univerzalnog humanizma. Ali, zabranom da se slobodno, bez viza, kreću europskim kontinentom, Europa nastavlja sa netolerantnim odnosom prema Bošnjacima, koji nisu zaslužili da budu diskriminirani ni po kojoj osnovi. Bošnjaci su duboko povrijeđeni i poniženi kao narod koji ima iskustvo genocida sa hapšenjima njihovih uglednika po europskim aerodromima. To se ničim ne može ni braniti ni pravdati osim namjerom da im se nametne krivnja i da neki političari u Europi čiste svoju prljavu savjest.

         Europa je prije petnaest godina dopustila da se nad Bošnjacima počini genocid. Prošle godine je Europski parlament donio rezoluciju kojom se 11. juli proglašava kao europski dan sjećanja na genocid te pozvao države članice Europske unije i države zapadnog Balkana da to isto učine. No, to nije dovoljno. Europa i svijet, posebno zemlje zapadnog Balkana, moraju u školske programe uvesti lekcije o holokaustu i genocidu. Zašto? Naravno, zbog povijesnih činjenica, ali i zbog toga da se kroz edukaciju o holokaustu i genocidu novi naraštaji educiraju o vrijednostima demokracije i ljudskih prava te da ih se hrabri na toleranciju a protiv mržnje i nasilja.  

Nažalost, krik „nikad više", kojeg su mnogi uzvikivali nakon 1945. god., ostao je lažan. I nakon holokausta, primjeri genocida i masovnih ubijanja se događaju u svijetu od Kambodže do Konga, od Bosne do Ruande, od Šri Lanke do Darfora. Na jednoj strani su žrtve koje svijet žali, ali na drugoj strani su dželati koji svijetu prkose dok ih se mazi kako im se ne bi povrijedila ljudska prava dok oni bestidno pravdaju svoj zločin genocida.   

Mi smo se skupili ovdje na petstotoj Ajvatovici sa ciljem da se sjetimo naše autohtone zajednice, njezine sudbine i njezinih problema. To je zajednica moralne tradicije, koja je uvijek pokazivala snagu i vitalnost u vremenima krize i stresa. U svako doba naša zajednica je imala ljude koji su bili savjest čovječanstva, koji su branili istinu, pravdu i ljudsko dostojanstvo. Od petstohiljada danas smo objavili samo „Bošnjačkih 500" imena koja su obilježila dugu i slavnu povijest naše zajednice. Neki od spomenutih Bošnjaka nisu za života isto mislili, ali su danas na istom spisku zato što im je bila ista sudbina bez obzira što toga nisu uvijek bili svjesni. To je poruka Bošnjacima ma gdje bili i ma koji položaj zauzimali da shvate da im je sudbina ista bez obzira koliko se međusobno zaobilazili.

Svi moramo biti svjesni zajedničke nam sudbine; svi moramo znati jedni za druge; svi moramo brinuti o našoj zajednici. Jer, dok god sami budemo brinuli o našoj zajednici, ona će postojati za dobrobit ljudskog roda unatoč činjenici da ne posjeduje samosvojnu nacionalnu kuću.

Prije petnaestak godina grupa predanih rodoljuba i domoljuba naše zajednice ustali su da hrabro brane naše pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast. Mnogi od njih su kao šehidi dali svoje živote za slobodu i čast ove naše zajednice. Učimo dovu da im Allah Uzvišeni podari Džennet, njihovoj porodici sabur, a nama emanet da ne iznejvjerimo njihovu žrtvu.

Za nas Bošnjake, Bosna i Hercegovina nije dobrotvorni ili protektoratski projekat, već pitanje od središnjeg značaja za cjelokupni bošnjački narod. Bosna i Hercegovina nije samo mjesto za povratak prognanih, već izraz buđenja zajedničkog duha cjekopunog bošnjačkog naroda. Dakako, više nego ikada vrijeme je da se probudimo i da kao narod budemo jaki i snažni pred izazovima balkanske i europske povijesti, jer Allahov Poslanik kaže: - Snažan i jak vjernik je bolji i Allahu Uzvišenom draži od slabog i nejakog...  

Prema tome, kao zajednica nemamo pravo biti slabi i nejaki. Mi moramno - to nam je farz, biti jaki i snažni u vjeri i moralu, u radu i znanju, u jedinstvu i slozi, u privatnom i javnom životu.

Pogledajmo  šta nam se sve događalo tokom zadnjeg stoljeća! Prije sto godina naši preci, sa malim izuzecima, bili su siromašni, obespravljeni i udaljeni od mjesta gdje se odlučivalo o našoj sudbini; njihovo inetelektauno bogatstvo nije služilo razvoju vlastitog nacionalnog identiteta, već je bilo u službi tuđih nacionalnih progarama.

Pa ipak, taj ostavljeni i gotovo zaboravljeni  narod imao je jednu prednost, a to je svoju neizmjernu ljubav prema vjeri, naciji i domovini; imao je bošnjački narod svoju zajednicu kojoj je bio do kraja posvećen, u kojoj je osjećao punopravno čalanstvo, i koja od njega nije ništa tražila što je suprotno njegovom prirodnom načinu mišljenja.

A onda je došla emancipacija, koja je otvorila nesanjane mogućnosti pojedincima od kojih su neki postigli velike uspjehe u društvenom, političkom, kulturnom, umjetničkom i sportskom životu. U želji da budu podobni drugima, mnogi su se bili otuđili od vlastite religijske i kulturne tradicije, prihvatajući tuđu naciju, tradiciju, običaje i način mišljenja. Izgledalo je kao da potpuno gube svoj vlastiti identitet i utapaju se u kulturu i tradiciju nacija i država u kojima su živjeli tako da za nekoliko generacija o njima ne bi više bilo ni traga ni glasa. 

No, povijest je krenula drugim putem. Poput drugih vitalnih nacija u svijetu i Bošnjaci imaju iskonski instinkt koji ih čuva od samozaborava i od samootuđenja. Ma koliko su prilagodljivi okruženju u jeziku, kulturi pa i religiji, Bošnjaci nisu nikad izgubili bît svog jezika, svoje kulture i, naročito, svoje religije.

Svaka nacija želi da ima svoj autentični put u povijesti, pa tako i Bošnjaci. Ni jedna nacija ne želi da bude bez imena i bez traga. Zato je nužno da Bošnjaci budu svjesni svog vlastitog postojanja kao nacija i da povrate samopoštovanje koje je nužno za zdravu i naprednu egzistenciju.  

Moramo naučiti da budemo ponosni na svoje pretke i na svoju povijest;  moramo se obavezati kao nacija da osnažimo naš osjećaj za zajednicu. Nije dovoljno da budemo samo uspješni pojedinci u kulturno-civilizacijskom razvoju ljudskog roda. Mi se moramo prihvatiti zadataka koje samo nacija kao cjelina može ostvariti. Samo tako Bošnjaci mogu osigurati svoj moralni, društveni, kulturni i civlizacijski napredak.

I baš kao što je Jakub (a.s.) govorio: - Sinovi moji nemojte ulaziti svi na jedna vrata, već kucajte i uđite na mnoga vrata... (u potrazi za nestalim Jusufom) [Kur'an, 12:67], وَقَالَ يَا بَنِيَّ لاَ تَدْخُلُواْ مِن بَابٍ وَاحِدٍ وَادْخُلُواْ مِنْ أَبْوَابٍ مُّتَفَرِّقَةٍ...  , tako i Bošnjaci treba da kucaju i ulaze na mnoga vrata, ali ne na svoju ruku, već sa zajedniči jasno definiranim ciljem u potrazi za boljim rješenjima za narod i državu.

I baš kao što Jakub (a.s.) nije prihvatio da nema alternative za njegovog sina Jusufa, tako ni mi ne smijemo prihvatiti da nema alternative za naš narod. Alternativa siromaštvu je rad i trud; alternativa nezaposlenosti je djelotvorna vlast; alternativa lažima je istina; alternativa nepravdi je pravda; alternativa smutnjama je iskren bratski odnos; alternativa neslogi je sloga radi općeg dobra; alternativa neznanju je znanje i stručnost; alternativa privatnim i stranačkim politikama je zajednička državna politika; alternativa podjelama je jedinstvo duhovnog i nacionalnog smisla; alternativa podaništvu je borba za ugled i čast naroda; alternativa uspavanim dužnosnicima je probuđena mladost; alternativa neodgovornim su odgovorni i sposobni ljudi; alternativa mitu i korupciji su socijalna pravda i jednakost.

I Ajvazdedo je vjerovao da postoji alternativa za vodu za njegov narod unatoč stjenovitom brdu, a to je iskrena dova upućena Uzvišenom Bogu, koju i mi ovdje i sada upućujemo za mir i sreću svakog čovjeka:             

• - Bože Milostivi, ako mi zaboravimo Tebe, nemoj Ti zaboraviti nas;

• - Ako pogriješimo, podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja;

• - Ako nas zadesi nesreća, pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa;
• - Ako nas zamrači krivovjerje, osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem;

• - Ako nas uhvati strah od silnika, osposobi nas Musaovom (a.s.) pravdom;

• - Ako nam se ponudi mržnja, spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju;

• - Ako budemo protjerani iz domova naših, osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.

أَللّهمَّ إِنِّي أسْألُكَ مِنَ النِّعْمَةِ تَمَامَهَا، وَمِنَ  العِصْمَةِ دَوَامَهَا، وَمِنَ  الرَّحْمَةِ شُمُولَهَا، وَمِنَ  العَافِيَةِ حُصُولَهَا، وَمِنَ العَيْشِ أَرْغَدَهُ، وَمِنَ  العُمُرِ أَسْعَدَهُ، وَمِنَ  الإِحْسَانِ أتَمَّهُ، وَمِنَ الإِنْعَامِ أَعَمَّهُ، وَمِنَ  الفَضْلِ أَعْذَبَهُ، وَمِنَ اللُّطْفِ أَقرَبَهُ.

أَللّهُمَّ كُنْ لَنَا وَلا تَكُنْ عَلَيْنَا. أَللّهُمَّ اخْتِمْ بِالسَّعَادَةِ آجَالَنَا، وَحَقِّقْ بِالزِّيَادَةِ آمَالَنَا، وأَقْرِنْ بِالعَافِيَةِ غُدُوَّنَا وَآصَالَنَا، وَاجْعَلْ إِلَى رَحْمَتِكَ مَصِيرَنَا وَمَآلَنَا، وَاصْبُبْ سِجَالَ عَفْوِكَ عَلَى ذُنُوبِنَا، وَمُنَّ علَيْنَا بِإِصْلاحِ عُيُوبِنَا، واجْعَلْ التَّقْوَى زَادَنَا، وَفِي دِينِكَ اجْتِهَادَنَا، وَعَلَيْكَ تَوَكُّلَنَا وَاعْتمَادَنَا.

أَللّهُمَّ ثَبِّتْنَا عَلَى نَهْجِ الاسْتِقَامَةِ، وَأَعِذْنَا فِي الدُّنْيَا مِنْ مُوجِبَاتِ النَّدَامَةِ يَوْمَ القِيَامَةِ، وَخَفِّفْ عَنَّا ثِقْلَ الأَوْزَارِ، وَارْزُقْنَا عِيشَةَ الأَبْرَارِ، وَأَكْفِنَا وَاصْرِفْ عَنَّا شَرَّ الأَشْرَارِ، وَأَعتِقْ رِقَابَنَا وَرِقَابَ آبَائِنَا وَأُمَّهَاتِنَا وَإِخْوَانِنَا وَأَخَوَاتِنَا مِنَ النَّارِ، بِرَحْمَتِكَ يَا عَزِيزُ يَا غَفَّارُ، يَا كَرِيمُ يَا سَتَّارُ، يَا عَلِيمُ يَا جَبَّارُ.

يَا أَللهُ يَا أَللهُ يَا أَللهُ، بِرَحْمَتِكَ يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، وَيا أَوَّلَ الأَوَّلِينَ، وَيَا آخِرَ الآخِرِينَ، ويا ذَا القُوَّةِ الْمَتِينِ، وَيَا رَاحِمَ المَسَاكِينِ، وَيَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ، لا إِلهَ إِلا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ. وَصَلَّى اللهُ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَآلِهِ وَصَحْبِهِ أَجْمَعِينَ، وَالْحَمْدُ للهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ.