Poruka reisu-l-uleme maturantima medresa

U poruci reisu-l-ulema kaže: 

-Dragi svršenici medresa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u nemogućnosti da osobno prisustvujem na akademiji svih osam naših medresa, dozvolite mi da vam, svakom po na osob,  čestitam uspješan završetak vašeg srednjoškolskog odgoja i obrazovanja u medresi.

Reisu-l-ulema na Svečanoj akademija 334. generacije maturanata

Također, čestitam vašim roditeljima, koji danas imaju razlog da budu sretni i ponosni na vaš uspjeh kao svoju ispunjenu roditeljsku obavezu. Sa vašim uspjehom u medresi sretna je i ponosna cijela naša Zajednica, jer ste vi njezino sjeme od kojeg ona očekuje korisne plodove.

Naravno, ne smijemo zaboraviti muderrise i nastavnike kojima svi dugujemo za njihov trud i rad na prenošenju znanja i čuvanju morala u našim medresama kao sjemeništima naše vjere i kulture.

Nema tačnog podatka o prvoj medresi u povijesti, ali ima podatak da glagol(دَرَسَ، يَدْرُسُ، دَرْسٌ) , od kojeg je nastala imenica (مَدْرَسَةٌ) medresa, znači „odvojati žito od pljeve", pa je tako izvedana i riječ دَرَّاسَةٌ  što znači „vršalica" kojom se odvaja žito od pljeve, a to je ono žito od kojeg se pravi hljeb za svakodnevnu ishranu ljudi, ali i žito koje služi kao sjeme za nove plodove.

Kao i mnogim drugim dobrima kojima ju je Allah obdario, naša zemlja je nadarena medresama kao najboljim nakitom na prsima njezine hiljadugodišnje povijesti. Svaka bosanska medresa je kao biser, kao dragulj, kao svjetiljka koja osvjetljava selo i grad, koja pokazuje put mladom i starom, koja daje nadu pojedincu i zajednici.

Nije slučajno što se u našoj tradiciji vjerno čuva podatak da su 'aql - razum i qalem - pero prve stvorene stvari zato što ih čovjek najviše treba - razum da misli i pero da piše. Dakle, čovjek je biće koje živi radi spasa na Ahiretu i radi uspjeha na dunjaluku. Kroz 'ibādet, a to je čovjekov moral, postiže se spas, kroz 'ilm, a to je čovjekov trud, postiže se uspjeh. Muslimani danas imaju vjeru. Oni nisu oštetili tanku opnu što titra i što prenosi titraje nebeskih poruka, ali njihov um, izgleda, ne umije da čita i uči sve znakove na koje ih Kur'an Časni poziva i Sunnet Krasni usmjerava. Stoga, danas nema važnije poruke za muslimane od ove: "vjerujte i učite", jer u vjerovanju i učenju je naš uspjeh na ovome svijetu i spas na drugome svijetu, ako Bog da.

Na portalu medrese iz četrnaestog stoljeća u Andalusu pisalo je da svijet stoji na četiri stuba: 1) na stubu učenosti mudroga; 2) na stubu pravde moćnoga; 3) na stubu dove pravednoga, i 4) na stubu odvažnosti hrabroga. Zato, dragi moji, ma gdje pošli i ma šta radili nakon završene medrese trudite se da budete učeni, pravedni, pobožni i hrabri.

Pripovjeda se da je jedan molio Boga, dž.š., da ga oslobodi loših navika, a Bog mu reće: „Ne, to nije do Mene, već do tebe da se sam odvikneš"!

Drugi je molio da mu Bog dadne sabur, a Bog mu reče: „Ne, sabur je posljedica truda. To se ne  dobiva, već nauči"!

Treći je molio da mu Bog podari sreću, a Bog mu reče: „Ne, Ja ti darujem blagodati, a sreću ti sam sebi donosiš"!

Četvrti je molio Boga da mu podari sve stvari da uživa, a Bog mu reče, „Ne, Ja sam ti dao život da bi mogao sve stvari da doživiš"!

I, na kraju, peti je molio da mu se kaže kako se vole ljudi kao što ih Bog voli:, a Bog reče: „Ti si sad sve shvatio!"

Tako je, treba  naći pravu mjeru za sve stvari koje se tiču života. Svaka krajnost čovjeka isključuje iz stvarnosti života, pa, naravno, i kada je riječ o vjeri. Zato treba upamtiti ove kur'anske ajete: Nemoj preglasno učuti u namazu, ali ni pretiho, već nađi sredinu između toga dvoga. (el-Isra: 110).

Reisu-l-ulema na maturanskoj akademiji u Behram-begovoj medresi

Nemojte, dakle, trošiti višak slobode na način svoje vlastite štete i nemojte se plašiti slobode na način vlastitog poniženja, već nađite sredinu između toga dvoga na način vlastite časti u vjeri i domovini. Zato ne smijemo biti oholi u slobodi, niti smijemo biti kukavice u neslobodi. Moramo biti dosljedni u svakom slučaju i boriti se da nađemo svoje pravo mjesto u svijetu. Moramo ići sredinom puta, jer oštri rubovi su opasni.

Upamtite, domovina nije sporedna stvar u životu, niti može biti ostavljena da se o njoj brine stranac. Domovina je moja i tvoja odgovornost, važna stvar u našem zajedničkom životu i naša vlastita briga koje se mi ne možemo odreći prenoseći je na nekoga drugog,a briga je osjećaj uznemirenosti zbog nečega, u ovom slučaju zbog domovine koja treba čisti zrak da može disati, i zasijana polja da se može nahraniti, i bistre rijeke da se može napojiti, i slobodne ljude da je mogu braniti.

Uvjeren da ste u medresi naučili sve to i da ste zapamtili da ma gdje bili medreslije se uvijek vraćaju tamo odakle su pošli - u medresu kao mjesto životne sudbine u kojoj je uspjeh na ovome i spas na drugome svijetu.

Na ovaj dan vaše zrelosti iskreno učim dovu Uzvišenom Allahu da budete učeni, pravedni, pobožni i hrabri ljudi! Amin!