Hutba reisu-l-uleme za Haiti

Sarajevo, 5. februar 2010. (MINA) - Danas je u znak solidarnosti s narodom Haitija, odlukom reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, u svim džamijama u kojima se obavlja džuma-namaz organizovana sergija, sakupljanje dobrovoljnih priloga za narod Haitija. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini na ovaj način omogućava muslimanima da svojim prilogom učestvuju u pomoći ljudima u nevolji.

Tim povodom danas je  u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu džumu-namaz  imamio i hutbu održao reisu-l- ulema dr. Mustafa Cerić.

MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme :

-Hvala Allahu koji se objavio ljudima sa svojim uzvišenim znakovima, pa im je osvijetlio srca da vide savršenstvo Njegovih sifata/svojstava, pa da spoznaju Njegove nimete i blagodati kojima ih obasipa tako da znaju da je On Jedan te da Mu nema ravna u Njegovoj bîti, ni u Njegovim svojstvima, ni u Njegovim djelima, jer Allah je onakav kako je sam sebe opisao iznad bilo kakvog opisa kojeg Mu ljudi pripisiju u svojim pretjeranostima i nedotjeranostima.

Niko ne može nabrojati Allahova svojstva, jer On je onakav kako je sam sebe opisao jezikom onih koje je ovlastio da prenose Njegovu poruku ljudima; On je prvi zato što prije Njega nije ništa bilo; On je posljednji zato što iza Njega ništa ne može biti; On je očiti zato što ništa ne postoji iznad Njega; On je skriveni zato što ništa ne biva mimo Njega; od Njega se ništa ne može sakriti ni koliko su iglene uši. Allah je živ, budan i neovisan u svojoj vječnosti; čovjek je živ i mrtav, budan i pospan, i uvijek ovisan u svojoj prolaznosti.

Allah je onaj koji čuje zvukove različitih jezika sa različitim potrebama; Njega ništa ne može omesti da ne čuje glas onoga koji Ga poziva; Njega ništa ne može zaposliti da zanemari onoga koji od Njega pomoć traži; Njega ne može umoriti upornost onoga koji Mu se obraća za milosti i oprost.

Allah je onaj koji vidi hod crnoga mrava u gluhoj pustinji u mrkloj noći na uzvisini i u dolini; On vidi sve što je u ljudskom srcu; sve što je u ljudskoj duši dok se ona koleba kojim putem hoće ići - putem sreće i spasa ili putem nesreće i propasti. Ako odluči da se Allahu približi, duša je u Allahovoj milosti, ako, pak, odluči da se od Allaha udalji, Allah čeka da se duša ipak Njemu vrati. Jer,  Allah Uzvišeni ne ostavlja čovjeka u samoći. On je uvijek s njim i kad je svijestan i kad nije svjestan Njegove neizmjerne milosti. „Moja milost je sveobuhvatna" - kaže Uzvišeni Allah.

Pa zar ima razumnog čovjeka koji ne vidi tu sveobuhvatnu Allahovu milost u raspodjeli sitnih nevidljivih čelija kojima se određuje život i zdravlje čovjeka, u kojima se događa drama ljudskog života bez ičijeg pristupa osim Onoga koji život daje, koji život održava i koji život produžava tamo odakle je život i došao na ovu Zemlju!?

Pa zar ima razboritog čovjeka koji ne uviđa tu sveobuhvatnu Allahovu milost u raspodjeli krupnih nevidljivih zvijezda kojima se određuje položaj i mjesto čovjeka u kosmosu bez ičijeg dohvata osim Onoga koji je stvorio Sunce i svijetlo njegovo, i Mjesec koji ga prati, i dan kojeg vidljivim učini, i noć koja Sunce zakloni, i nebo koje biva bez vidljivih stubova, i Zemlja koja se oko Sunca okreće i na kojoj čovjek ravnom nogom može da hoda, i duša koju Allah stvori da može razlikovati pravi od krivoga puta, te da može da bude dobra a ne zla volja!? 

Ima zaboravni čovjek kojeg bolest podsjeti na njegovu ovisnost o tim sitnim nevidljivim čelijama na čiju nježnost i krhkost nije dovoljno pazio. Tek kad zdravlje izgubi, čovjek shvati kolika je to Allahova milost. Dakle, tek kad je izgubimo nakon što smo je imali, počnemo da više cijenimo određenu blagodat. Tek kad nam je nasilno otimaju, sloboda nam postaje važnijom; tek kad nam je bezbožno napadaju, vjera nam postane draža; tek kad počnu laži širiti te gaziti je i pljuvati, istina nam postane jasnija i spremniji smo se za nju boriti.

Ima nehatni čovjek kojeg prirodna sila opomene da razumije koliko je slab i nemoćan  na Zemlji kad se za trenutak zemlja zatrese i podsjeti ga da je praška u nepreglednom kosmosu. Tek tada čovjek shvati koliko je ovisan o Prvom i Posljednjem, o Očitom i Skrivenom, o Živom i Budnom, o Vječnom Stvoritelju nebesa i Zemlje. Čovjek tek tada shvati da sve što na Zemlji radi ako nije za ljubav Onoga od kojeg sve potiče i kojem se sve vraća, u jednom trenutku sve to može da nestane, u jednom trenutku može da bude ništa.

Tek tada čovjek shvati da je njegova sila oholosti zapravo nemoć da se prilagodi zakonu prirode u kojoj sve što je stvoreno postoji da bude u službi čovjeka: - Zar ne vidiš da je Allah sve što je na Zemlji vama u službu stavio... Kur'an, 22:65 -Zar ne vidite da vam je Allah sve što je na nebesima i na Zemlji vama u službu stavio i da vas obasipa milošću svojom, i vidljivom i nevidljivom ... Kur'an, 31:20  

Dakle, ova planeta Zemlja je zajednički dom za ljudski rod i sve što je stvoreno da na njoj živi i postoji, stvoreno je da olakša čovjeku da živi svoj ljudski život u skladu sa prirodnim zakonom kojeg je Uzvišeni Bog ustanovio tako da čovjek ima dovoljno zraka, vode i hrane za normalan život.

Svaki čovjek ima pravo na korišćenje blagodati koje postoje na planeti Zemlji. Svaki čovjek ima pravo na rad kao način da održava svoj ljudski život. Svaki čovjek ima pravo na svoju vlastitu vjeru, kulturu, imetak i čast. Svaki čovjek ima pravo na vlastiti način ishrane. Svaki čovjek ima pravo da se oblači po vlastitom izboru. I svaki čovjek ima pravo i obavezu da bude na pomoći drugom čovjeku. U tome se čovjek razlikuje od ostalih stvorenja na Zemlji - u svojoj obavezi, koja proistiće iz njegovog prava da mu „služi sve što je na nebesima i na Zemlji", da suosjeća sa patnjama drugog čovjeka i da mu pritekne kad je u nevolji ma ko taj čovjek bio i ma gdje taj čovjek živio.

Cijeli svijet je ovih dana bio zatečen razornim zemljotresom koji je zadesio malu karipsku zemlju Haiti 12. januara ove godine. Tako daleko a tako blizu kao da se zemljotres dogodio svima nama. Potresne slike ruševina, mrva tijela ljudi i uplašena lica djece nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Prema posljednjim podacima na Haitiju je poginulo više od dvjesto hiljada ljudi. Ranjenih i invalida je mnogo više. Niko kao mi ovdje u Sarajevu, kao i širom naše domovine, ne može razumjeti šta znači izgubiti krov nad glavom i ostati invalid. Niko kao mi ovdje ne može cijeniti pomoć i pažnju dobrih ljudi kad smo bili u nevolji.

Zato, draga braćo i sestre, baš danas, petog februara, na dan strašnog zločina protiv čovječnosti na Markalama, pokažimo solidarnost sa Haičanima, kao što smo to pokazali i sa  žrtvama cunamija u Indoneziji, sa iranskim narodom grada Bama i  sa našom braćom u Gazi - Palestini.

Budimo danas ljudi dobre volje i dajmo prilog na sergiji, svako prema svojim mogućnostima, za pomoć nastradalom narodu Haitija od razornog zemljotresa i proučimo dovu Uzvišenom Allahu da sačuva čovječanstvo od prirodnih i neprirodnih zemljotresa. U Kur'anu Časnom stoji: - Ako ste učinili dobro djelo, učinili ste ga za svoju korist ... 

Allahu Sveznajući, osnaži nas u našoj namjeri da samo Tebi služimo i da u Tvojoj milosti živimo!

Allahu Sveznajući, pouči nas da razlikujemo krivi od pravoga puta i da nas svaki posao vodi Tvome rizaluku!

Allahu Plemeniti, pomozi onima koji se bore za istinu i pravdu da u svom poslu budu uspješni na Tvoju i radost svih ljudi dobre volje! 

Allahu Milostivi, podari nam sabura i mudrosti da nadživimo sve napade i sva iskušenja koja vidimo i koja ne vidimo! Amin!