Hutba Reisu-l-uleme u Prizrenu

Sarajevo, 7. avgust 2009. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u okviru zvanične posjete Islamskoj zajednici Kosova imamio džumu namaz i održao hutbu u džamiji džemata Gornje Ljubinje u Prizrenu.

Reisu-l-ulema dr. Cerić je održao hutbu u prisustvu muftije Kosova Naima ef. Trnava, glavnogh muftije IZ u Srbiji Muamera ef. Zukorlića i više stotina muslimana Turaka, Albanaca i Bošnjaka Prizrena.

MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme :

            إن الحمد لله، نحمده و نستعينه و نستغفره، و نعوذ بالله من شرور أنفسنا و سيّئات أعمالنا، من يهد الله فلا مضلّ له، و من يضلله فلا هادي له، و أشهد أن لا إله إلاّ الله وحده لا شريك له, و أشهد أن محمداً عبده و رسوله. قال الله تعالي في كتابه الكريم: لاَ يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُوْلِي الضَّرَرِ وَالْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فَضَّلَ اللّهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً وَكُـلاًّ وَعَدَ اللّهُ الْحُسْنَى وَفَضَّلَ اللّهُ الْمُجَاهِدِينَ عَلَى الْقَاعِدِينَ أَجْرًا عَظِيمًا. (النساء، 95)

Hvala Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, hvalom koja se nikom ne upućuje osim Njemu, hvalom koja je dostojna Njegovih blagodati.

Neka je selam i salavat na onoga s kojim je zapečećeno poslanstvo, i na njegovu braću poslanike, kao i na sve njegove sljedbenike.

Bože, sačuvaj nas od posrtaja i omili nam da govorimo lijepe riječi i da činimo plemnita djela!

Mi svjedočimo da je Bog  Jedan ne u smislu broja, već u smislu da nema druga. On nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.

Mi svjdočimo da Bog ne sliči nijednoj stvorenoj stvari, niti je ijedna stvorena stvar Njemu slična. Bog je oduvijek i bit će zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima Svoje bîti i djelotvornosti.

Mi svjedočimo da je Bog oduvijek i zauvijek sa svojim imenima i atributima. Nijedno Božije ime nije nastalo, niti je ijedan Božiji atribut nastao. Bog oduvijek Zna jer je Znanje Njegov vječni atribut; Bog je oduvijek Moćan jer je Moć Njegov vječni atribut; Bog oduvijek Govori jer je Govor Njegov vječni atribut; Bog oduvijek Stvara jer je Stvaranje Njegov vječni atribut; Bog je oduvijek Djelotvorac jer je Djelotvornost Njegov vječni atribut. Božji atributi se razlikuju od atributa stvorenja. Bog Zna, ali ne kao što mi znamo; Bog je Moćan, ali ne kao što mi možemo; Bog Vidi, ali ne kao što mi vidimo; Bog Govori, ali ne kao što mi govorimo; Bog Čuje, ali ne kao što mi čujemo. Mi govorimo putem govornih organa i čitamo pomoću slova, a Bog Govori bez ikakvih sredstava i bez slova. Slova su stvorena, a Božji govor je nestvoren. Bog ima svoje ime, a to je Allah. Kad čovjek za sebe kaže: „Ja sam Abdullah - Božji rob", on time svjedoči da je svjestan Božije bîti i Božjeg bića.

Draga braćo,

Adem, a. s., je vjerovao u Allahov magfiret - oprost i zato je: - Primio riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On doista prima pokajanja, On je Milostiv. (فتلقّي آدم من ربه كلمات فتاب عليه إنه هو التوأب الرحيم ).

Nuh, a.s.,  je vjerovao u Allahov selamet - spas i zato je, po Allahovom emeru, pravio lađu za spas čovječanstva unatoč: - Moćnicima koji, kad god bi pored njega prolazili, ismijavali bi ga. »Neka, neka! Ako  vi danas ismijavate nas« - govorio je on - »doći će vrijeme kad ćemo se mi smijati vama« (Kur'an, 11:38). (ويصنع الفلك و كلما مرّ عليه ملأ من قومه سخروا منه قال إن تسخوروا منّا فإنّا نسخر منكم كما تسخرون).

Ibrahim, a.s.,  je vjerovao u Allahov tevhīd - jednoboštvo i zato je pozvao svog oca i svoj narod da ostave višeboštvo: - A kad Ibrahim reče ocu svome Azeru: »Zar kumire smatraš bogovima?! Vidim da ste i ti i tvoj narod u pravoj zabludi« (Kur'an, 6:74). 

 (وَإِذْ قَالَ إِبْرَاهِيمُ لأَبِيهِ آزَرَ أَتَتَّخِذُ أَصْنَامًا آلِهَةً إِنِّي أَرَاكَ وَقَوْمَكَ فِي ضَلاَلٍ مُّبِينٍ)

Musa, a.s., je vjerovao u Allahov hidājet - uputu i zato je pozvao svoj narod da ustane protiv nepravde i krene u slobodu: - Musa reče narodu svome: »Pouzdajte se u Allahovu pomoć i budite uporni, zemlja je Allahova i zato Allah daje u naslijeđe zemlju kome hoće od onih koji su Mu pokorni; a uspjeh dolazi onima koji su svjesni Allahove moći« (Kur'an, 7:128). (قَالَ مُوسَى لِقَوْمِهِ اسْتَعِينُوا بِاللّهِ وَاصْبِرُواْ إِنَّ الأَرْضَ لِلّهِ يُورِثُهَا مَن يَشَاء مِنْ عِبَادِهِ وَالْعَاقِبَةُ لِلْمُتَّقِينَ)

Isa, a.s., je vjerovao u Allahov 'ilum  - sveznanje i zato je na pitanje: - O Isa, sin Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: „uzmite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" - odgovorio: »Slavljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nije pravo. Ako sam to govorio, Ti to već znaš, Ti znaš šta je u mojoj duši, a ja ne znam šta Ti znaš. Ti jedino znaš sve tajne ovoga i onoga svijetana« (Kur'an, 5:116). 

(وَإِذْ قَالَ اللّهُ يَا عِيسَى ابْنَ مَرْيَمَ أَأَنتَ قُلتَ لِلنَّاسِ اتَّخِذُونِي وَأُمِّيَ إِلَـهَيْنِ مِن دُونِ اللّهِ قَالَ سُبْحَانَكَ مَا يَكُونُ لِي أَنْ أَقُولَ مَا لَيْسَ لِي بِحَقٍّ إِن كُنتُ قُلْتُهُ فَقَدْ عَلِمْتَهُ تَعْلَمُ مَا فِي نَفْسِي وَلاَ أَعْلَمُ مَا فِي نَفْسِكَ إِنَّكَ أَنتَ عَلاَّمُ الْغُيُوبِ).

Muhammed, a.s., je vjerovao u Allahov nusret - pomoć i zato je pozvao ljude da ne sjede, već da ustanu i traže rješenja za svoje problme:          

Nisu isti oni koji sjede i čekaju da im neko drugi nađe rješenja i oni koji ustanu i traže rješenja za svoje probleme. Allah uzdiže na viši stupanj one koji ustanu i traže put do istine i pravde u odnosu na one koji sjede i čekaju. To je Allahovo obećanje - oni koji ustanu i bore se za istinu i pravdu, ostvarit će veliki uspjeh (Kur'an, 4:95).

(لاَ يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُوْلِي الضَّرَرِ وَالْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللّهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ فَضَّلَ اللّهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً وَكُـلاًّ وَعَدَ اللّهُ الْحُسْنَى وَفَضَّلَ اللّهُ الْمُجَاهِدِينَ عَلَى الْقَاعِدِينَ أَجْرًا عَظِيمًا).

Dakle, sve je isto. Čovjek i danas kao i uvijek ima  potrebu za Ademovim pokajanjem, za Nuhovim spasenjem, za Ibrahimovim jednoboštvom, za Musaovom slobodom, za Isaovom dobrotom, za Muhammedovom, ‘aljehim džemīan sālavat ve selām, spoznajom da je, uz Allahovu pomoć, naša sudbina u našim rukama.

Prema tome, narod koji se poziva na vjeru vjerovjsnika i iskustvo Allahovih poslanika ne smije biti ovisan o milosti silnika, ne smije biti ovisan o tuđoj pameti, ne smije biti ovisan o tuđoj volji, ne smije biti ovisan o strancu koji ga ne razumije, ne smije dovoditi u pitanje svoj opstanak i ostanak u vlastitom domu i vlastitoj domovini zbog svađe i nesloge oko ništa osim samovolje pojedinca i sujete samohvaljivca.

Narod kojemu se udara na čast i dostojanstvo, narod kojem se osporava pravo na život, vjeru, slobodu, imetak i čast, narod koji se mora izboriti za svaki gram svoje slobode, nema pravo povjeravati svoju sudbinu onima koji mu ne žele dobro, nema pravo dozvoliti da ga iz jedne te iste rupe zmija ujeda sto puta.

Narod koji ima svoju vjeru, naciju i kulturu mora biti ovisan o vlastitoj vjeri i moralu, mora biti ovisan o vlastioj pameti i sposobnosti, mora biti ovisan o vlastitoj slozi i jedinstvu, mora biti ovisan o vlastitoj volji i snazi, mora biti kao tvrdo sazidana zgrada koja, ako joj se takne jedna cigla, cijela zgrada se trese od bola i tuge.

Narod sa bezbroj rana na tijelu i u duši ne smije sjediti i čekati tuđa rješenja za svoju sudbinu. Narod koji je razasut po cijlome svijetu mora se okupiti oko zajedničke vjere, oko zajedničke volje, oko zajdničke pameti, oko zajedničke snage, oko zajedničkog cilja, a to je da mu se više nikada ne ponovi genocid te da više nikoga ne moli, osim dragog Boga, za svoja prava na život, vjeru, dom i domovinu. Narod koji obožava Jednog Boga mora ustati i tražiti rješenja za svoje probleme u jedinstvu i zajedništvu svoje časti i svoga dostojanstva, a ne u izdajništvu i podaništvu svoje sramote i svoga poniženja.

Draga braćo, uvjeren sam da vi ovdje na Kosovu razumijete ove poruka i da ste svjesni da samo zajedno i složno možete ovdje opstati i ostati uz Allahovu uputu i pomoć te uz pomoć vaše braće po vjeri i vaših prijetalje po sudbini. Mi smo došli da vam kažmo da niste sami. Došli smo da s vama podijelimo osjećaj zajedništva u vjeri i sudbini te da zajedno s vama proučimo dovu Uzvišenom Allahu:

Allahu Svemogoći, osnaži nas u našoj volji da budemo u Tvom itaatu i u Tvom rizaluku uvijek i na svakom mjestu!

Allahu Sveznajući, pouči nas da volimo i poštujemo jedan drugoga na našem putu istine i pravde, na našem putu slobode i mira za našu djecu i našu braću, za naše prijatelje i naše susjede, za sve ljude dobre volje ma ko oni bili!

Allahu Milostivi, omili nam slogu i jedinstvo u svemu što mislimo i radimo na putu pravde i naše slobode. Amin!