Besjeda reisu-l-uleme povodom Lejletu-l-kadra

Povodom Lejletu-l-kadra 1429/2008.

Draga braćo i sestre,

Koliko puta smo poželjeli da nam se otvori nebo, da nam se otkrije tajna života i smrti, da nam se kaže odakle smo, ko smo, zašto smo i dokad smo ovdje na Zemlji. Šta treba da činimo da budemo po mjeri naše duše i tijela i šta treba da ne činimo da budemo po planu našeg Stvoritelja.

Nije da svako nema svoj odgovor i nije da nismo čuli od lahko maštovitih pjesnika i teško umnih filozofa odgovore na rečena pitanja. No, ni naši vlastiti ni odgovori pjesnika i filozofa ne zadovoljavaju nas, jer što ih više mislimo sve su nam manje uvjerljivi i što ih više govorimo sve su nam manje jasni.

Naša čežnja da čujemo govor u kojem nema sumnje i da saznamo odgovor u kojem nema dileme je dokaz da govor postoji i da ima odgovor. Je li voda dokaz da smo žedni, ili je naša žeđ dokaz da postoji voda. I jedno i drugo. Voda postoji da ugasi našu žeđ, a naša žed dokazuje da nužno postoji voda. Na isti način, naša radoznalost dokazuje da nužno postoji istina; naša želja da čujemo dokazuje da nužno postoji jasan govor; naša zapitanost dokazuje da nužno postoji odgovor.

Muhamed (a.s.) je vjerovao da će se nebo otvoriti, i da će iz njega govor poteći, i da će se u njemu istina otkriti - ona Ademova, i Nuhova, i Ibrahimova, i Muasaova i Isaova. On je znao da je Ademovo pokajanje donijelo Allahov oprost i milost; osjećao je da je Nuhova vidovidost pokazala put spasa; shvatao je da su odgovori jasni nakon Ibrahimovih pitanja; vidio je da je Musaova skrušenost pred Bogom nadjačala Faraonovu oholost nad narodom; i bio je uvjeren da je Isa sin Merjemin, samo Allahov poslanik, i Riječ Njegova i Duh od Njega.

Našao je mjesto, pećinu Hira, gdje je čekao trenutak kada će se nebo otvoriti i pogledao znak koji će označiti početak, odnosno nastavak, jasnog govora u kojem je cijela istina o svemu što jest i što nije i o svemu što je bilo o što će biti. Čekao je milost Allahovu u pokajanju Ademovu; tražio je spas u vidovistosti Nuhovoj; razumio je odgovore na pitanja Ibrahimova; nadao se pobjedi u skrušenosti Muasaovoj; i vjerovao u Duh Isaov kao Riječ Allahovu.

I dočekao je Muhamed (a.s.) trenutak i vidio je znak. Trenutak je nazvan Lejletu-l-kadr, a znak Džibrili Emin. Dakle, mjesto pećina Hira, vrijeme Lejletu-l-kadra i znak Džibrili Emina ujedinili su nebo i Zemlju, spasili čovjeka od zaborava i samoće, i označili mu pravac od prolaznosti do vječnosti.

Muhamed (a.s.) je bio na mjestu, on je doživio trenutak ili vrijeme, i on je vidio znak. Stoga nam savjetuje da u noći, Lejletu-l-kadra, ne spavamo, već da i mi poput njega iskoristimo priliku i da tražimo Allahov oprost i milost, da prepoznamo put spasa i da vidimo znak Allahova govora koji nam se pokazuje u Kuran-i Azim-u Šanu. Jer Allahov govor je rijeka, sa izvora Njegova rahmeta, što daje našem govoru lijeka, da bude istina od početka do kraja. Jer, - Da su sva stabla na Zemlji pisaljke i da je tinta more sa još sedam mora, ne bi se iscpile Allahove riječi; Allah je uistinu silan i mudar (Kur'an, 29:27).

Leijltu-l-kadr je noć mjerenja, planiranja, određivanja i događanja. Rečeno je da je ta noć bolja od hiljadu mjeseci i da u njoj meleki i Džibrili Emin, s Allahovom dozvolom, silaze na Zemlju radi svake stvari. U ovoj noći se očituje posebna moć sigurnosti sve dok zora ne svane. Zato večeras treba biti budan sve do zore, jer Allah (dž.š.) u ovoj noći oprašta grijehe i snaži pouzdanje u život i mir među ljudima.

Večeras treba čitati i učiti u ime Gospodara koji je stvorio čovjeka od ugruška. Treba čitati i učiti jer je Stvoritelj plemenit koji je čovjeka naučio onome što nije znao. Treba čitati i učiti iz Knjige u kojoj nema sumnje i u kojoj imaju odgovori u kojima nema dileme. Ta knjiga je Kur'an, jedina Božija knjiga koja je dostupna svim ljudima, koja se otvoreno objašnjava, iz koje se ništa ne skriva, ništa ne mijenja, ništa ne uklanja, i ništa ne izostavlja.
Kur'an je najljepša Knjiga u kojoj je sadržana vjećna Allahova riječ, ona ista koja je sadržana u Zeburu, Tevratu, i Indžilu.

Ništa, ni vrijeme, ni ljudi, ni šejtan nisu mogli zatrti Allahovu riječ. Mogli su ubijati poslanike i njihovo potomstvo, mogli su ubijati halife i sultane i njihovo potomstvo, mogli su ukidati hilafete i mešihate, kadiluke i muftiluke, ali nisu mogli i neće moći ukinuti Allhovu istinu objavljenu u mubarek noć Lejlet-lkadra.

Nisu mogli i neće moći ukinuti instituciju Kur'ana koju je uspostavio Stvoritelj nebesa i Zemlje, i koju održavaju Njegovi meleki, i oko koje se okupljaju ljudi koji vole Allaha i Njegova Poslanika, koji na dobro upućuju a od zla odvraćaju, koji zlo ne misle, koji vjeruju i dobra djele čine.

Ako smo spremni da zavjet položimo da u šejtana ne vjerujemo, a da u Allaha vjerujemo, onda se držimo za najčvršću vezu koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i zna.

U ovoj noći mjerenja, planiranja, određivanja i događanja, pozivam muslimane, ma gdje bili, da ujedine svoja srca u vjeri u Jednoga i Jedinog Boga. Meleki večeras silaze. Oni dolaze tamo gdje imaju kome doći. Zato otvorimo naša srca i naše duše i ujedinimo se večeras s melekima u dovi Svemogućem da primi pokajanja naša zbog naših malih i velikih grijeha.

Večeras treba da Allahu zavjet dadnemo da nećemo umrijeti drugačije nego kao muslimani, da ćemo čuvati vjeru u našoj porodici, jedinstvo u našem narodu, mir u našoj domovini i bratstvo u našem ummetu. Da ćemo se međusobno pomagati u dobru. Da ćemo jačati međusobno povjerenje, a otklanjati sumnje.

Da ćemo pomagati onima kojima je potrebna naša pomoć: jetimima, muhadžirima, bolesnima, nemoćnima i starijima.
Posebno pozivam omladinu da večeras svojom dovom Allahu, mole za naš spas i sreću, jer njihova dova Allahu je najdraža.

Mi učimo dovu Allahu da vjera naše djece bude čršća i snažnija od naše vjere, da njihova budućost bude bolja od naše prošosti, i da svim dobrim ljudima Allah omili istinu, pravdu i mir.

Bože Milosni, i mi u Bosni,
Večeras smo zahvalni,
Što smu u Tvojoj milosti
I u vjeri naše radosti!

Bože Milosni, i mi u Bosni,
Večeras smo ponosni,
Što znamo čitati,
Riječi koje će nas spasiti!

Bože Milosni, i mi u Bosni,
Večeras smo radosni,
Što možemo učiti
Dovu da nam se grijeh oprosti!

Bože Milosni, i mi u Bosni,
Večeras smo kreposni,
Što smo u ovoj noći,
Pokorni Tvojoj svemoći!

U pećini Hira,
Tražio je mira,
I čekao kurira,
Da nađe iman,
I oživi islam,
Rabbena atina fiddunja haseneten, Ve fi-l-ahiereti haseneten ve kina azabennar!