HUTBA REISU-L-ULEME U PLJEVLJIMA

            MINA u cjelosti prenosi hutbu reisu-l-uleme : 

- Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah u Kur´anu Časnom kaže:

     Nemojte gubiti nadu i nemojte biti tužni; vi ćete nadvladati, ako budete iskreni vjernici. Ako vi dopadate rana, i drugi dopadaju rana. To su dani u kojima Bog daje pobjedu sad jednima sad drugima, jer Bog hoće da se znaju oni koji vjeruju i da se pokažu oni koji su spreni da se žrtvuju za opće dobro. Allah ne voli nasilnike (Kur´an, 3:140).    

     Nema prikladnijeg mjesta od ovog u Pljevljima, niti ima priličnijeg vremena od ovog sada da se govori o sudbini naroda koji je u sredini između prošlosti koje treba da se sjeća i budućnosti o kojoj treba da sanja.

     I nema bolje džamije od Husejn-pašine u Pljevljima, niti ima značajnineg čovjeka od Mehmed ef. Cokovića da se vidi i čuje istina o narodu koji je ostao na nogama unatoč svim ranama koje su ga dopale tokom zadnjeg stoljeća.

     Valja nam liječiti naše rane - zajedno uz Božju pomoć, jer među nama ima iskrenih vjernika i onih koji su spremni da se žrtvuju za opće dobro.   

     Ne treba se čuditi što su Pljevlja nekad poredili sa Carigradom, jer u njemu je sjedio hercegovački paša više od dva vijeka. Kod Pljevalja, u mjestu Boljanići, rodio se Husejn-paša Boljanić, sin Bjaram-age, kojeg je znao i sam Mehmed-paša Sokolović, veliki vezir.

     Kao svi veliki ljudi u povijesti, i Husjen-paša je znao da "bujica nosi otpatke koji plivaju po površini ... dok ono što koristi ljudima ostaje..." (Kur´an, 13:17).

     Husejn-paša Boljanić je u Pljevljima podigao džamiju i na munari napisao: "Dok postoji (ova munara) bit će izraz pravde - i dok stoji uspravno bit će sigurno Šerijata".

     Mi danas svjedočimo da munara Husejn-pašine džamije postoji i da je znak pravde koja nas je okupila da učinimo da se ne zaboravi slovo i duh Šerijata.

     U Pljevljima je bilo najmanje deset džamija, gdje je sjedio muftija, gdje su bile dvije medrese, tri mekteba, dvije tekije, tri hana,  jedan imaret i hamam.

     Tužno bi bilo govoriti a još tužnije slušati o vandalskom odnosu prema islamskim vrijednostima u Pljevljima.

     To ostavljamo na savjest svima onima koji nemaju poštovanja prema vjeri i kulturi zato što su zlobni, koji nemaju tolerancije prema drugom i drugačijem zato što su slabi. 

     I kao što se u Taslidži, stari naziv za Pljevlje, može vidjeti, kao na ogledalu, sudbina muslimana na Balkanu kroz Husejn-pašinu džamiju, tako se kroz život i djelo njezinog imama i hatiba Mehmeda ef. Cokovića može vidjeti, kao na dlanu, Bošnjak-musliman koji je zaveo da se svake hefte uči hatma pred dušu pejgambera Muhammeda, a.s., za spas Pljevalja. Bilo je to 1942. god. kad su svi hafizi Pljevalja, jedni sa ove a drugi sa one strane, obišli grad, učeći Kur´an da Allah, dž.š., sačuva ovaj kraj od svakog belaja.

     Ali nije samo to Mehmed ef. Coković,neka mu se Allah smiluje, je ustanovio i adet da se džumanska hutba drži na bosanskom jeziku.

     Naravno, Mehmed ef. je vrlo dobro znao arapski, turski i perzijski, ali je volio svoj bosanski jezik zato što je volio svoj bošnjački narod.

     Ovo je prilika da Mehmed ef. Cokoviću odamo priznanje za sve što je uradio u toku stotinu i jedne godine svoga života.

     Danas nema Husejn-paše Boljanića, koji je 1569. god. podigao džamiju u dobrim pljevljanskim vremenima. Nema ni Mehmeda ef. Cokovića, koji je u njoj imamio i hatibio u teškim pljevljanskim godinma, od 1943. do 1966. god.

     No, danas ima Husejn-pašina džamija u Pljevljima.

     Danas imaju Husejn-pašini potomci koji treba da vide munaru Husejn-pašine džamije koja ih poziva da vjeruju u pravdu, dok god postoji i da žive u Šerijatu, dok god ih bude na ovome svijetu.

     I, naravno, danas imaju učenici Mehmeda ef. Cokovića koji uče hatmu za spas Pljevalja i koji vole da se sa časnog minbera o vjeri govore na bosanskom jeziku.

     I još nešto, danas imaju komšije druge vjere u Crnoj Gori koji hoće da svojim komšijama Pljevljacima pomognu u obnovi Husejn-pašine džamije, kao remek djela arhitekture i kao simbola vjekovne tradicije muslimana bez koje Crna Gora ne bi bila ono što jest - viševjerska i višekulturna zajednica koja treba da dobije svoje mjestu u porodici Evropske zajednice.

     Naravno, muslimani na Balkanu ne mogu zaboraviti neke povijesne nepravde koje su im nanesene u proteklom stoljeću. Ali, isto tako, oni znaju da se prošlost ne može promijeniti.

     Mijenjati se može sadašnjost i budućnost, a to znači da u mnoštvu vjera i kultura na Balkanu mi možemo naći mnoštvo razloga i motiva za suživot i toleranciju, jer drugog puta nema za mir i našu zajednišku sreću.                     

     Muslimani Balkana nisu nikad bili više razdvojeni raznim granicama, a opet nikad više spojeni vjerom u Jednog Boga i nadom da će istina nadvladti i pravda pobijediti.

     Braćo i sestre, ako hoćete da znate šta je danas najbitnije za život, vjeru, slobodu, imetak i čast muslimana na Balkanu, pa i u svijetu, onda pažljivo saslušajte ove Alejhisselamove hadise:      

     Pored glavnih farzova, Allahu je najdraže djelo da čovjek obraduje svoga brata

     Ako naumiš da govoriš o mahnama drugoga, sjeti se svoji vlastitih mahana!

     Najbolje vrline su da obnoviš prekinutu vezu, da daruješ onoga koji ti je pravo uskratio, da oprostiš onome koji ti  je nepravdu učinio!

     Vjernost obogačuje, izdaja osirumašuje!

     Musliman kojeg se ponižava pred bratom muslimanom, a taj ga ne zaštiti, a mogao je to učiniti, Bog će ga poniziti na Sudnjem danu. 

     Uvjeren sam da vi ovdje u Pljevljima razumijete rečene Alejhisselamove poruke. Vi znate da bez ljubavi u vjeri i batstva u poslu, nema sreće i napretka našem narodu.

     Allahovom voljom i bratskom ljubavlju mi smo danas ovdje da vam kažemo da smo sa vama u vjeri i ljubavi, da smo sa vama u dovi da nas Allah sačuva od svakog jada i belaja.

     I ovdje smo da vam kažemo da smo ponosni na vas Pljevljake koji ste na ovoj povijesnoj vjetrometini ostali i opstali zajedno sa svojom džamijom, kao svjedoci povijesti punoj rana, ali i nada i ljubavi prema svom topraku.

     Učimo dovu da nam Allah dadne snage da obnovimo džamije i medrese; da podignemo hanove i imarete; da nam se rađaju djeca; da nam se vrati povjerenje i nađe rješenje za sve naše probleme; da nam Allah dadne hrabrosti i mudrosti da čuvamo i očuvamo vjeru i domovinu; da nam Allah pokaže put da živimo i umremo samo kao muslimani! Amin