Reisul-ulema Husein-ef. Kavazović: Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović je širom otvorio vrata institucionalnoj autonomiji muslimana u BiH

Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović, prvi reisul-ulema, zauzima jedno od centralnih mjesta među ličnostima koje su obilježile noviju historiju Bošnjaka i Islamske zajednice, izjavio je danas u Sarajevu reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović na okruglom stolu posvećenom 210. godišnjici rođenja prvog reisul-uleme.

Okrougli sto, organiziran u okviru institucionalne obaveze proistekle iz Tezkiretname, kojom se Islamska zajednica obavezala na trajno čuvanje sjećanja na istaknute ličnosti iz svoje novije historije, uvodnim obraćanjem otvorio je muftija sarajevski prof. dr. Nedžad Grabus, predsjednik Organizacionog odbora.

Govoreći o vremenu u kojem je djelovao Hadžiomerović, reisul-ulema Kavazović je ocijenio da je riječ o jednom od najdramatičnijih prijelomnih razdoblja u historiji Bosne i Hercegovine.

– Njegovo stupanje u javni prostor Bosne i Hercegovine odigralo se u vrijeme krupnih historijskih promjena u Evropi nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Taj događaj je iz temelja promijenio civilizacijski tok ove zemlje, donio novo društveno-političko uređenje i sasvim novi kulturni obrazac u svakodnevni život našeg čovjeka – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Podsjetio je da je Hadžiomerović rođen 1816. godine u Kulen-Vakufu, da se školovao u Bosni, Istanbulu, a prema historijskim izvorima boravio i na Al-Azharu u Kairu. Po povratku u Bosnu obavljao je dužnosti muderisa i imama, a 1856. godine imenovan je za sarajevskog muftiju.

Od dileme otići ili ostati do institucionalne autonomije

Posebnu pažnju u svom obraćanju Kavazović je posvetio periodu nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, kada se pred muslimanima pojavila duboka dilema o njihovom položaju pod novom vlašću.

Od 1878. do 1882. godine, podsjetio je, trajao je složen proces institucionalnog odvajanja bosanskohercegovačkih muslimana od dotadašnjeg centra u Istanbulu, a 1882. godine Hadžiomerović je ustoličen za prvog reisu-l-ulemu.

– U tom sudbonosnom i presudnom trenutku Mustafa Hilmi-ef. Hadžiomerović preuzeo je na sebe golemu povijesnu odgovornost za sudbinu muslimana u Bosni i Hercegovini. Time je širom otvorio vrata institucionalnoj autonomiji bosanskohercegovačkih muslimana – istakao je Kavazović.

Kao prvi reisul-ulema, Hadžiomerović se, kako je naglasio Kavazović, suočio s izazovima s kojima se ranije nije susreo nijedan bosanskohercegovački alim.

Pred njim je bio zadatak da vjerski i institucionalno odgovori na pitanje opstanka muslimana u domovini pod nemuslimanskom vlašću, u vrijeme kada je veliki broj ljudi razmišljao o iseljavanju.

– Valjalo je umiriti uznemireni narod, izgraditi stabilan most između njega i nove kršćanske vlasti, a u svemu tome pronaći snažno i utemeljeno vjersko opravdanje da je opstanak pod nemuslimanskom vlašću šerijatski dopušten – kazao je reisul-ulema.

Naglasio je da je Hadžiomerović svojim vjerskim autoritetom i fetvama snažno zagovarao ostanak Bošnjaka na njihovoj zemlji i očuvanje imovine.

Povratka na staro nema

Reisul-ulema Kavazović je također izdvojio i Hadžiomerovićevu fetvu kojom je bošnjačkim mladićima dopušteno stupanje u austrougarsku vojsku, pod uvjetom da im budu zagarantovana vjerska prava.

Ocijenio je da je riječ o hrabroj, vizionarskoj i državničkoj odluci koja je Bošnjacima otvorila prostor za uključivanje u javne i državne službe i doprinijela ublažavanju nepovjerenja nove vlasti prema muslimanima Bosne i Hercegovine.

– Kao reisul-ulema duboko je shvatio da povratka na staro više nema i da se naša zajednica mora ubrzano pripremati za novo doba – istakao je Kavazović.

Takvog razumijevanja vremena rezultat je bilo i osnivanje Mektebi-nuvaba, Šerijatske sudačke škole 1887. godine, čija je zadaća bila obrazovanje kadrova sposobnih djelovati u novom pravnom i administrativnom sistemu.

Tri velika postignuća

Reisul-ulema Kavazović podcrtao je tri ključna postignuća po kojima će, kako je kazao, Hadžiomerović ostati trajno upamćen u historiji i kolektivnoj memoriji.

Prvo je njegovo učenje da je život muslimana pod nemuslimanskom vlašću vjerski legitiman ukoliko imaju slobodu ispovijedanja i praktikovanja vjere.

Drugo je odlučno protivljenje iseljavanju iz domovine, uz stav da šerijatsko pravo ne nalaže hidžru ako nema direktnog progona, fizičkog ugrožavanja ili zabrane vjerskog života.

Treće je njegov poziv na lojalnost državi i prihvatanje vojne obaveze uz očuvanje vjerskih prava muslimana.

– Ova historijska fetva presudno je uticala na to da se početni izrazito rigidni i sumnjičavi stav koji je Austrougarska monarhija imala prema bosanskohercegovačkim muslimanima ublaži, što je predstavljalo temelj za izgradnju međusobnog povjerenja između vlasti i naroda – kazao je reisul-ulema Kavazović.

Na kraju je zahvalio učesnicima okruglog stola na naučnom doprinosu proučavanju života i djela prvog reisul-uleme, naglašavajući važnost stručnog i institucionalnog čuvanja sjećanja na ličnosti koje su u presudnim historijskim trenucima preuzimale odgovornost za budućnost zajednice.