Reisul-ulema Kavazović: Znanje je središnji pojam islamske kulture i civilizacije

Znanje je središnji pojam naše islamske kulture i civilizacije, ono ju je utemeljilo i na njemu počiva zgrada našeg svjetonazora, još uvijek prepoznatljiva u današnjem nemirnom i nesigurnom svijetu - izjavio je danas reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.

Obraćajući se prisutnim na otvaranju regionalne naučne konferencije "Ulema na Balkanu između dva svjetska rata", reisul-ulema je ovaj skup ocijenio kao iznimno dobru priliku da se podsjetimo na ulogu naše uleme u nastojanju da se muslimani jugoistoka Evrope prilagode novoj stvarnosti i da se uključe u savremene tokove života u novim prilikama u kojim su se zatekli.

- Prilika je da se osvijetli dio njenog pređenog puta i da se obznane postignuća koja su na tom putu ostvarena. Svakako, i izazove i poteškoće na tom putu, a koji su pogađali našu ulemu, valja sagledati i rastumačiti, a kako bismo ih uporedili s našim ovovremenim izazovima i poteškoćama - kazao je reisul-ulema.

Kako je naveo, s današnje vremenske distance se može zaključiti da je to vrijeme bilo puno neizvjesnosti, te naglih i korjenitih društvenih promjena.

- U međunarodnim sporazumima, potpisanim u to vrijeme na kongresima i konferencijama, identificirano je postojanje muslimanske zajednice na jugoistoku Evrope, posebne grupe u odnosu na druge zajednice, bez određenja njenog nacionalnog i društveno-političkog identiteta. Ta činjenica je u mnogome odredila društvene i historijske tokove, u kojima je ulema dobila središnje mjesto u nastojanju da se u njenom djelovanju nadoknade ili barem drže živima ona pitanja koja su bila važna za muslimansku zajednicu u teološko-pravnom, političkom, ekonomskom, obrazovnom i kulturnom smislu - kazao je reisul-ulema.

Dodao je da je mnogo pitanja vezanih za položaj uleme u tom vremenu, statusnih, prosvjetiteljskih i drugih, a da se posebno izdvaja pitanje "nivoa znanja, teorijskog i praktičnog, i njegove dostatnosti u odnosu na probleme koji su se morali rješavati, s jedne strane, i načina na koji su ta znanja organizirana i upotrebljavana, s druge strane".

- U vrijeme kojim se bavimo došlo je do ukidanja hilafeta, koji je i na stvarnoj i na simboličkoj ravni za ovdašnje učene ljude bio reprezent jedinstva ummeta. Ukidanje mešihata u Istanbulu, koji je za našu ulemu predstavljao duhovni centar, odrazilo se na njeno obrazovanje, ali i na doktrinarna shvatanja. Nova ulema se sada obrazuje u drugim obrazovnim centrima, poput Al-Azhara u Egiptu. Također, u ovom periodu nastaju i visoke teološko-pravne škole u Sarajevu i u Skoplju. Svršenici ovih škola, obrazovani po zapadnoj znanstvenoj metodologiji, pokazuju sposobnost da na pojave i događaje gledaju u novom svjetlu njihova pojavljivanja u odnosu na promjene na političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i obrazovnoj ravni. Oni problemima prilaze s više naučne akribije, praveći komparaciju između naučnih rezultata do kojih su došli učenjaci Istoka i učenjaci Zapada - naveo je reisul-ulema.

Podsjetio je da su oni bili više otvoreni za preuzimanje rješenja iz drugih naučnih tradicija, u nedostatku rješenja u okviru muslimanske naučne tradicije, ukoliko ta učenja nisu bila u suprotnosti s temeljnim stavovima islama.

- Pored teoloških pitanja, kojima je bila sklonija ulema školovana u islamskim zemljama, alimi s domaćih visokoškolskih ustanova više pažnje su posvećivali društvenim pitanjima iz domena obrazovanja, politike, historije i prava. Istina, kada upotrebljavamo pojam ulema, onda uglavnom, ili u najvećoj mjeri, mislimo na one koji posjeduju religijsko znanje (ilum) i mudrost (hikmet) da to znanje dostave i primijene - kazao je reisul-ulema.

Naglasio je da je važno pitanje o ovom vremenu i pitanje statusa i položaja uleme u odnosu na društvo i državu.

- Ona je zauzimala visoki društveni položaj među muslimanima. U najvećoj mjeri je stajala u odbrani njihovih prava, ona ih je, na neki način, zajedno s političkim predstavnicima, artikulirala, bilo da se radilo o vjerskim, socijalnim, ekonomskim ili kulturnim pravima. Neki novi uvidi u bosanskohercegovačke arhive, koji sadrže građu koja se odnosi na korespondenciju naših alima s državnim vlastima, govori nam da je ulema bila u veoma lošem ekonomskom stanju, pa i oni najveći velikodostojnici među njom, poput muftija. Često nisu bili u stanju podmiriti ni osnovne potrebe svoje porodice. Nesumnjivo je da se takvo ekonomsko stanje reflektiralo i na njihov intelektualni život, mogućnost dolaska do literature i kvalitetnog sticanja znanja. Uprkos svemu, ostala je najdostupnija intelektualna snaga našem narodu, kojoj je on mogao pristupiti bez barijere - poručio je reisul-ulema Husein-ef. Kavazović.

(MINA)