Reisul-ulema na dženazi u Kozarcu: Moramo se čuvati zla koje vreba

Moramo se čuvati zla koje neprestano vreba, tamo gdje se veličaju zločini, slave zločinci, ponižavaju i vrijeđaju žrtve, javno pjevaju pjesme koje pozivaju na zločin, spremnost da se taj zločin ponovi je, nažalost, velika i vjerovatna - izjavio je danas reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović na šehidskoj dženazi za 16 žrtava Prijedora i doline Sane.

Reisul-ulema Kavazović je naglasio kako sva pažnja mora biti usmjerena na jačanje kapaciteta duhovne snage bošnjačkog naroda i njegove fizičke sigurnosti, ukazavši da je prvo oružje na tom putu riječ.

- Ako ne možemo mijenjati druge oko sebe, možemo i moramo mijenjati sebe i naš odnos prema vlastitom postojanju: životu, duhovnosti, moralu i našoj fizičkoj sigurnosti - kazao je reisul-ulema.

Svi elementi mržnje u našem vremenu već su postojali u prošlosti, naveo je reisul-ulema, dodavši da historija niti jednom narodu ne garantira postojanje, niti ima namjeru da ga zaštiti.

- Ne smijemo potcijeniti mržnju prema nama, jer mržnja može za izvjesno vrijeme zamijeniti kruh i pomoću mržnje neljudi mogu izvjesno vrijeme živjeti - istaknuo je reisul-ulema.

Agencija MINA govor reisul-uleme Kavazovića prenosi u cijelosti:

„U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Hvaljen neka je Allah, u ime čije počinjemo ovaj govor.

Neka je salavat na Muhammeda, a.s., izabranika i vjerodonosioca,na njegove srodnike i sljedbenike.

Milost Božija neka obuhvati sve naše šehide u ovom danu našeg pamćenja i sjećanja na njih.

Uzvišeni je objavio ljudima: Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Božijem putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati; radovat će se Allahovoj nagradi i milosti i tome što Allah neće dopustiti da propadne nagrada onima koji su bili vjernici. (Kur'an, III:169-171)

Draga braćo i sestre, es-selamu alejkum!

Trideset je dugih i teških godina bolnih sjećanja na stradanja našeg naroda u dolini Sane. I danas tragamo za nevino ubijenima, za našom braćom i sestrama, čija je jedina krivica to što su muslimani. Iz masovnih grobnica izvlačimo njihove kosti, da bismo ih dostojanstveno ukopali, kako ljudima dolikuje.

I trideset godina nakon njihova stradanja pitamo se i odgonetamo zašto se to dogodilo; zašto je zli um to smislio u svojoj poganoj, pokvarenoj glavi! Plan doslovnog istrebljenja Bošnjaka je bio proračunat, precizno razrađen i monstruozan. Taj zločinački plan je zametnut u dušama zločinaca. Iza te bestijalnosti i odsustva svakog saosjećanja prema drugome i drugačijem ostala su polja krvi, grobnice ljudskih kostiju, da svjedoče koliko nisko može pasti čovjek, s kojim smo do jučer dijelili kruh i primali ga u svoju avliju i kuću.

Dehumanizacija našeg naroda dugo je trajala, a mi smo o njoj šutjeli, iz straha. Mislili smo, kao što i danas mislimo, da ćemo se spasiti ako je ignoriramo. Istovremeno, ona je, pužući i nesmetano, prodirala u sve sfere društvenog života i stvaralaštva naših dželata: politiku, književnost, umjetnost, muziku...

Želja za nadmoći, težnja za dominacijom, gruba negacija drugog i drugačijeg, mržnja prema drugom i drugačijem pobijedili su njihovu ljudskost. Laž je njihova stvaralačka snaga, i mašti i inventivnosti u njihovom zločinstvu nema kraja.

Danas lažima pokušavaju sakriti vlastitu bijedu postojanja. U moralnoj kaljuži i sveopćem potonuću, žrtvovali su svoju ljudskost, probudili u sebi atavističke instikte i stupili u moderno barbarstvo. To je ono što se dogodilo našim dželatima.

Braćo i sestre!

Ako ne možemo mijenjati druge oko sebe, možemo i moramo mijenjati sebe i naš odnos prema vlastitom postojanju: životu, duhovnosti, moralu i našoj fizičkoj sigurnosti.

Moramo se čuvati zla koje neprestano vreba. Tamo gdje se veličaju zločini, slave zločinci, ponižavaju i vrijeđaju žrtve, javno pjevaju pjesme koje pozivaju na zločin, spremnost da se taj zločin ponovi je, nažalost, velika i vjerovatna. U to ne trebamo imati nimalo sumnje.

Sva naša pažnja mora biti usmjerena na jačanje kapaciteta duhovne snage našeg naroda i njegove fizičke sigurnosti.

Naše prvo oružje na tom putu jeste riječ: moramo pomoću nje otkrivati korijene zla, govoriti o njemu, ne ignorirati ga i ne povlađivati mu.

Ne smijemo potcijeniti mržnju prema nama, jer mržnja može za izvjesno vrijeme zamijeniti kruh i pomoću mržnje neljudi mogu izvjesno vrijeme živjeti.

Svi elementi mržnje u našem vremenu već su postojali u prošlosti. I tu nema ničega čudnog ni novog, jer historija niti jednom narodu ne garantira postojanje, niti ima namjeru da ga zaštiti. Zašto bismo mi bili izuzetak!

Uzvišeni Gospodaru!

Svoja lica predano, iz čiste vjere i ljubavi, okrećemo Tebi.

Ti si nebesa i zemlju stvorio. Mi nismo od onih koji Tebi druge ravnim smatraju. Tebi se predajemo i obraćamo Ti se Tvojim riječima: I namaz moj, i obredi moji, i život moj, i smrt moja, pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova.

Našoj braći i sestrama, našim majkama i očevima, našoj nevino ubijenoj djeci, ovdje u Kozarcu, klanjamo dženazu i danas ih, nevino usmrćene, predajemo pod Tvoju zaštitu.

Mi ih nismo mogli zaštititi od ruke zločinaca koja ih je ubila.

U ovom danu 20. jula, okupljeni na ovom mezarju, stojimo pred licem Tvojim, svjesni težine zločina kojeg su počinili zli ljudi.

Mi svoju žal za našim najmilijim, našu pritužbu i našu tugu upućujemo Tebi, Gospodaru naš, koji sve čuješ, sve vidiš i sve znaš.

Molimo Te, usliši naše dove, utješi naše duše i pruži nam nadu. Ovo je dan tuge i prevelike boli, dan u kojem Ti čuješ jecaje, uzdahe i dove iz duša i srca naših, tugom okovanih.

Molimo te za pravdu, na kojoj svijet opstoji, da se njoj privedu svi oni koji su Tvoju riječ pogazili i koji su sve granice zla prelazili.

Danas u zemlju, koju si Ti stvorio, Bože naš, predajemo kosti njihove, cjelivane od majki, braće i sestara, prah zemni vraćamo zemlji, da u njoj nađu smiraj od ljudi.

Neka naš vjernički dug bude ispunjen stalnim sjećanjem na ovo planetarno zlo koje je našem narodu učinjeno i neka u nama probudi snagu i odlučnost da mu se suprotstavimo i da ga u budućnosti porazimo.

Allahu moj,

tražim zaštitu u Tvojim savršenim riječima, od pakosti svega što si stvorio.

Bože, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Koji znaš sve javno i tajno, mi svjedočimo da nema drugog boga osim Tebe.

Utječemo Ti se od zla svoje strasti, od zla šejtanova i njegovog zavođenja i od toga da sebi učinimo zlo ili ga prouzrokujemo drugim ljudima. Sklanjamo se pod Tvoju zaštitu od zla naših djela. Velika je Tvoja blagodat prema nama i priznajemo grijehe naše. Oprosti nama griješnima, jer grijehe ne prašta niko osim Tebe.

Bože, od Tebe tražimo zaštitu od brige i žalosti, od slabosti i ljenosti, od straha i škrtosti. Od Tebe tražimo zaštitu da nas dug ne savlada i da nas ljudi ne nadvladaju.

Od Tebe tražimo zaštitu da ne učinimo nasilje, niti da se nama nasilje učini, da ne učinimo nepravdu, niti da se nama nepravda učini.

Bože, učini nas od onih koji se kaju i koji se čiste.

Bože, Tebi se predajemo, u Te vjerujemo, na Te se oslanjamo, Tebi se obraćamo, s Tvojim imenom izlazimo protiv neprijatelja naših.

Bože, oprosti nam, smiluj nam se, sačuvaj nas, ojačaj nas i uzdigni nas.

Uzvišen si, Bože naš, i svaka Tebi hvala.

Primi ovu braću našu i sestre naše i djecu našu u okrilje Svoje milosti, smiluj im se i oprosti i njima i nama.

El-Fatiha!“ 

(MINA)