Obraćanje reisu-l-uleme na dženazi u Memorijalnom centru Kamičani

KOZARAC, 20. JULA (MINA) - U Memorijalnom centru Kamičani u Kozarcu danas je klanjana dženaza i obavljen ukop šest šehida Prijedora, ubijenih u teškim zločinima u ljeto 1992. godine.

Nakon skoro tri decenije danas su dostojanstveno ukopani Nihad Memić, Rifet Hirkić, Mirsad Fazlić, Jasim Fazlić, Esad Garibović i Enes Denić.

Dženazu je predvodio reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Njegovo obraćanje na dženazi prenosimo u cijelosti:

Hvala pripada samo Allahu. Njemu se zahvaljujemo i od Njega pomoć i uputu tražimo.

Njemu se utječemo od ružnih djela naših. Molimo Ga da nam omili činjenje dobra, da na putu istine i pravde ne posustanemo.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može dovesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Njegovo je sve i Njemu se sve vraća. Svi će pred Njegovim sudom stati i za ono što su činili odgovarati.

Poštovane majke i očevi šehida, braćo i sestre, ekselencije i gosti.

Nalazimo se na mjestu iskušenja… Sa saburom u odlučnim momentima, Allah otklanja brigu i spašava ljude od tuge i nevolje. Sa saburom se postiže spas na Ahiretu.

Danas smo se ponovo okupili kako bismo klanjali dženazu nevino ubijenoj braći i sestrama i kako bismo se dovama sjetili onih koje smo već pokopali i za kojima još tragamo.

Svako od njih umorenih i svako od nas ko je preživio strahote agresije na našu zemlju nosi bezbroj neispričanih priča. Možemo samo zamisliti kroz šta su prolazili naši šehidi u posljednjim trenucima na ovome svijetu. Svjesni smo i  tereta kojeg mi nosimo, kada se pitamo kako im nismo mogli pomoći u tim trenucima. Nije lahka spoznaja da nismo bili dovoljno jaki da ih zaštitimo od onih koji prema njima nisu imali ni samilosti ni suosjećanja. Zato nikada više ne smijemo dozvoliti da budemo slabi i da o svojoj sudbini ne odlučujemo oslonjeni na Boga i svjesni vrijednosti slobode.

Oni koji su te stravične zločine činili računali su na to da će njihova zlodjela prekriti zelena bosanska trava i da će vrijeme izblijediti sjećanje na njihove priče. Da će istina ostati zakopana u ilovači Tomašice i drugih masovnih grobnica.

Mi danas okupljeni ovdje garant smo da se to neće desiti.

Na nama je da nastavimo kazivati istinu o onome što se ovdje dešavalo, da se potrudimo ispričati priču o svakome od onih nevino ubijenih. A ako mi ne budemo na nivou zadatka i ne ispričamo svaki detalj našeg stradanja, pa znajte da je se Svemogući u svojoj svetoj Knjizi zarekao da se na Danu sudnjem sa ovog svijeta neće moći sakriti ni koliko zrno gorušice.

Mi kao muslimani vjerujemo da će doći dan kada će zlotvori pogledati svoje žrtve u oči i pred njima polagati račun za svoja nedjela. Ta vjera u konačnu pravdu nas nikada ne napušta i ona nam daje snagu da u svojoj borbi istrajemo.

Braćo i sestre,

Šehid je nazvan šehidom- svjedokom, između ostalog i zbog toga što će svjedočiti o onome što se na ovome svijetu dešavalo. Oni će se biti i svjedoci za nas ili protiv nas. Zato budimo dostojni njihove žrtve, čuvajmo istinu o njima i emanet slobode za koji su pali.

Stravični zločini u dolini Sane i širom Bosne su najbolji dokaz da je Genocid u Srebrenici bio samo završni čin udruženog zločinačkog poduhvata sa genocidnom namjerom uništenja našeg naroda na njegovim historijskim prostorima. Sve čemu smo ovdje svjedočili 1992. godine govori o tome da zločini nisu bili sporadični ili incidenti, nego da se radilo o zločinačkom projektu koji je brižljivo planiran i ponavljan u svakoj općini u kojoj se goloruki građani nisu uspjeli organizovati i odbraniti. Danas, smo opet svjedoci kako se taj karakter agresivnog rata pokušava sakriti, a istina prekrojiti. To je samo nastavak rata drugim sredstvima.

Ali, kao što u ratu na zločine nismo odgovorili zločinima, tako i danas naš odgovor na mržnju ne može biti mržnja. Drago nam je vidjeti da se život vraća na ove prostore. Mi ne znamo šta donosi sutra. Bitno nam je sačuvati svijest našeg naroda o vjeri, domovini i pripadnosti našem narodu. Ta svijest će se prije ili kasnije vezati sa rodnom grudom, čak i kod onih koji danas možda ne žive ovdje.

Danas smo ovdje da dostojanstveno pokopamo žrtve najgorih oblika zločina na prostoru doline Sane. Došli smo da podijelimo bol i patnju njihovih najmilijih. Došli smo i da ohrabrimo naše povratnike. Tu smo i da ohrabrimo naše komšije da se zajedno suočimo sa istinom, da jasno osudimo zločince i njihove političke projekte i da se zajedno okrenemo izgradnji bolje budućnosti.

Na svima nama je obaveza da učinimo sve da niko nikada ne proživi ono što su Bošnjaci proživjeli na ovim prostorima. To treba biti lekcija ne samo za nas nego i za čitav svijet.

Mi molimo Uzvišenog da taj dan dođe čim prije.

Gospodaru naš, Ti Kome pripada svaka veličina i moć, Ti Koji si sve stvorio,Ti si vječno Živi Koji ne umire. Molimo Te Svjetlom Tvoga lica Koje obasjava sve dijelove Tvoga Prijestolja da uslišaš dove onih koji Tebi dove upućuju.

Gospodaru naš, zaista ćeš Ti sakupiti sve ljude, cijelo čovječanstvo, da pojedinačno i svi zajedno svojim očima vide Dan svoje potpune odgovornosti i Tvog pravednog i konačnog suda o čijem dolasku nema nikakve sumnje!

Gospodaru naš, ne dozvoli da na naša pleća padnu tereti koje ne možemo nositi, pobriši nam grijehe naše i podari nam oprost - udostoji nas Svojom milošću.

Molimo Te, o, Allahu naš, sve naše šehide Svojim plemenitim oprostom obaspi i milošću Svojom ih u njihova prostrana staništa uvedi. Strpljivošću njihove najmilije ojačaj. Put istine i pravde svim ljudima pokaži.

Ti si naš Uzvišeni Gospodar pa nam pomozi protiv onih koji istinu poriču.

Gospodaru naš, podari nam dobro na ovom svijetu i dobro u Budućem životu i zaštiti nas od patnje u ognju! Amin. (kraj)