Reisu-l-ulema: Moramo biti još odlučniji i istrajniji

Reisu-l-ulema Islamske zajednice (IZ) u BiH Husein ef. Kavazović dao je ekskluzivni bajramski intervju „Dnevnom avazu“. Reis Kavazović rijetko daje intervjue, ali kada odluči govoriti, svaka riječ je odvagana i važna. Tako je bilo i u intervjuu za naš list.

Razlog za ponos

Muslimani su ispostili i ovaj ramazan, koji je zbog pandemije bio drugačiji od ostalih. Kako biste ocijenili ponašanje vjernika i šta smo naučili iz ovog iskušenja?

- Imamo razloga biti ponosni na stepen samokontrole i discipline koji smo kao članovi Islamske zajednice, ali i kao građani, izuzev nekoliko žalosnih incidenata, pokazali tokom ove krize. Danas, kada se život postepeno vraća, ne samo u džamijama nego u svim sferama, morat ćemo pokazati još odlučnosti i istrajnosti. Ne bi bilo dobro da sada poništimo sav dosadašnji trud. Bez obzira na slabosti koje smo ispoljili i brzoplete odluke koje su u nekim slučajevima donesene bez konsultacija s ljudima iz struke od državnih organa, općenito, naš narod je imao povjerenje u krizne štabove, posebno federalne i kantonalne štabove, tako bi trebalo i ostati.

U kakvom ozračju vjernici u BiH dočekuju ovaj Ramazanski bajram?

- Postepeno popuštanje mjera je omogućilo vjernicima da, barem u posljednjoj trećini ramazana, osjete i zajedničku dimenziju posta kroz ponovno otvaranje džamija. Čini mi se da iz ramazana izlazimo osnaženi većom nadom da se ovom iskušenju bliži kraj. Sjetimo se samo u kakvim okolnostima smo zapostili. Sada je na svima nama, a naročito državnim organima, da uradimo sve kako bi šteta bila što manja i kako bi se posljedice u što kraćem roku, ako ne sanirale, a ono barem umanjile.

Kazao sam već više puta, ne trebamo se opustiti kada su u pitanju mjere zaštite, ali da se moramo vratiti životu, to je posve jasno. Posebno nam se valja pobrinuti o onima koji su ostali bez posla. Trebamo sve učiniti da se tereti, koliko je to god moguće, ravnomjerno rasporede. Ako se to ne učini, bojim se da ćemo imati teških socijalnih problema.

Mnogi kažu da je narod u BiH u teškim trenucima krize pokazao da je bolji od onih koji ga vode. Slažete li se s tim i kako komentirate sve afere koje su se događale tokom pandemije?

- Imao sam neku slutnju da bi se u vanrednim okolnostima mogle desiti ovakve stvari. Zato sam prvih dana krize uputio apel, jer to je jedino što vjerske zajednice mogu, političkim elitama da ne dozvole zloupotrebu vanrednog stanja. Kazao sam da se ne smije desiti da se ove okolnosti iskoriste za ograničavanje sloboda i širenje korupcije.

Tada sam pozvao i građane i sve aktere u društvu da bdiju nad demokratskim procesima. Zato je bitno da se otklone sve nedoumice oko sumnjivih poslova, oko svega što se u tim danima dešavalo.

Mislim da sve sporne slučajeve treba ispitati. Da, treba imati na umu da smo bili u vanrednim okolnostima, ali ne smije ostati prostora sumnji u to da je nekome pošlo za rukom da profitira na patnji ljudi. To je jedini način da se povrati povjerenje u institucije države.

Uplitanje sa strane

Prije same mise za Blajburg koja je održana u Sarajevu poručili ste da Katoličkoj crkvi niko ne smije zabraniti bilo šta te da ima pravo donositi autonomne odluke. Kazali ste i da su burne reakcije u BiH upućene na pogrešnu adresu. Kakav je Vaš stav nakon održane mise? Kakve su poruke poslane i kako biste ocijenili reakcije javnosti, posebno u BiH?

- Vjerske zajednice, pa tako i Katolička crkva i njen kardinal, slobodne su organizirati vjerski život na način na koji one smatraju da je to primjereno. Evropska povelja o ljudskim pravima jasno definira slučajeve u kojima se mogu ograničiti vjerske slobode. Ali, isto tako, vjerske zajednice trebaju znati, kada vjerski obred održavaju u okviru politički ili ideološki obojenih programa i projekata, da to onda mora izazvati političke reakcije. Mislim da se sve ovo vrlo nesretno spojilo u Sarajevu.

Nekako se nesretno pomiješalo političko i vjersko, a potom su neki, ipak, preoštro reagirali prema održavanju mise za koju su znali da se neće odgoditi. Moglo se mirnije, a ipak dovoljno glasno iskazati neslaganje.

A, koliko vidim, još danas bi stvari mogle ići iz jedne krajnosti u drugu. Toga sam se i plašio. Za sve će biti krivi Sarajevo, Bošnjaci, muslimani. Niko neće spominjati nikakva kulturna društva, političke stranke, udruženja i pravoslavne crkve, koji su reagirali.

Volio bih da se ovo nije desilo u Sarajevu.

Nama ovo nije trebalo. Nismo ovo tražili i valja nam sada sačuvati dobre odnose među nama, ne dozvoliti zlonamjernicima sa strane da nas ponovo sukobljavaju kako bi nam onda nudili da nas mire, evropeiziraju i podučavaju kako se živi u miru. Na to uplitanje i podmetanje sa strane sam blagovremeno ukazao i mislim da sam bio u pravu.

Volio bih kada bi se donio „evropski“ ustav BiH

BiH se i prije krize uzrokovane koronavirusom svako malo nalazila u krizi zbog političkih neslaganja. Kako Vi vidite budućnost BiH, odnosno šta je potrebno uraditi da svi narodi i njihovi predstavnici u vlasti imaju isti cilj: prosperitet države i građana? Može li ova kriza biti novi početak?

- Uvijek mislim da nam čovjek, građanin, svaki pojedinac mora biti u fokusu. Naravno da su nam bitna i kolektivna i identitarna pitanja, ali ona ne mogu biti iznad prava svakog građanina. Svako se na svakom dijelu BiH mora, i to je bit i svih presuda evropskih i domaćih sudova, osjećati ravnopravnim.

Ne mogu postojati dijelovi BiH na kojima bilo ko polaže ekskluzivno pravo kao na samo svoje historijske prostore, naročito ne one prostore koji su „očišćeni“ genocidom i zločinima. Na političarima je da nađu obrasce i procedure kako će se to postići. Problem je kada se pokušavaju podgrijavati sukobi i polarizirati društvo kako bi se produbile podjele i pokazala neodrživost ove zemlje. To samo iscrpljuje državu i njene građane. To nije put u budućnost.

Zato se nadam da će razum nadvladati i da ćemo ipak u konačnici prihvatiti evropske standarde i ovu državu i društvo urediti po mjeri svakog njenog građanina, uz poštivanje svih kolektivnih i individualnih prava. Volio bih kada bi se donio „evropski“ ustav BiH na temelju Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. To bi riješilo mnoge probleme i ubrzalo naš put ka EU.