Prva ramazanska hutba reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

Sarajevo, 02. juni 2017. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović u Begovoj džamiji održao prvu ramazansku hutbu koju ovom prilikom prenosimo u cijelosti:

- Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.

Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.

Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.

Braćo i sestre,

Živimo blagoslovljeno vrijeme šehri-ramazana, mjeseca koji nas podsjeća na dolazak milosti Božije, Muhammeda, a.s., za koga je Milostivi rekao: „Tebe smo, samo, iz milosti svjetovima poslali“. Vjerovjesnik nas je poučio da svoj život provedemo u pokornosti Bogu, slijedeći Njegove naloge, savjete i upute. Kada bi nastupio ramazan, on bi se obratio ljudima, biranim riječima, s puno pažnje:

 „O ljudi, došao vam je ramazan s blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su časovi bolji od svih drugih časova. To je mjesec u kome ste pozvani Allahu na gozbu u kome se smatrate Bogu ugodnim ljudima. Vaše disanje u ovom mjesecu je tesbih a spavanje ibadet“.

Braćo i sestre,

Allah nam je, kako to Kur'an navodi, propisao post iz Svoje velike mudrosti i plemenitog cilja. Post je okrepa duši kako bi ona pravilno usmjeravala svoju snagu i mogućnosti. Postom treba da stignemo do istinske bogobojaznosti.  Život na dunjaluku je pun izazova. Duša često žudi za onim što ne posjeduje u želji da sebično zagospodari i onim što joj ne treba. Sputati njenu pohotu i požudu je naša najveća borba.

 Govoriti  o postu, iz vlastite perspektive, znači govoriti o iskustvu koje trebamo podijeliti s drugima. Kako vrijeme odmiče i kako ljudi bivaju sve imućniji, oni nam se čine sve siromašniji duhom, sve ovisniji o potrebama koje sami proizvode.

Vjerovjesnik, a.s., nas je učio da je istinsko bogatstvo, bogatstvo duše. Post je u osnovi vježba za dušu. U njemu je naše duhovno stasavanje i odrastanje.

Do unutarnjeg mira i spasenja, kako nas je Vjerovjesnik učio, može se doći samo kroz pridržavanje vjerodostojnog sadržaja Objave. Jer, ispravno postupa samo onaj ko kroz dobro djelo traži Božije lice, tako glasi jedan ajet u časnom Kur'anu (Al-Kahf, 46):

الْمَال ُوَالْبَنُونَ زِينَةُالْحَيَاةِالدُّنْيَا ۖ وَالْبَاقِيَاتُ الصَّالِحَاتُ خَيْرٌعِنْدَرَبِّك َثَوَابًاوَخَيْرٌأَمَلًا

„Imetak i djeca su ukras ovog svijeta, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati“.

Braćo i sestre,

Vjerovjesnikov, a.s., put uvijek je bio traganje za duševnim mirom kroz činjenje dobrih djela, i savjet drugima da ih čine, uz Božiju pomoć. Dova koju je najčešće učio, i kojoj je poučavao svoje ashabe, bila je: „Gospodaru naš, daj nam dobro na ovom svijetu i dobro na ahiretu, i spasi nas džehenemske vatre“. Uporedo s tim, on nas je uvijek upozoravao: da je svako u svom vlastitom životu pastir, i da smo svi odgovorni za emanet kojeg nosimo, za stado koje nam je povjereno.

Naša nas je ulema uvijek podsjećala da formalna strana posta nije svrha niti cilj sam po sebi. Do ovog zaključka ona je došla tragom hadisa Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, a.s., koji je rekao: „Ko ne napusti laž i postupak po njoj nema potrebe da ostavlja hranu i piće“. Vjera, kako su nas učili naši vjeroučitelji, jeste lijepo ophođenje prema drugima (edeb). Ona se samo formalno svjedoči jezikom, dok je njeno istinsko posvjedočenje lijepim odnosom naspram drugih stvorenja.

 „Sjetite se“, kaže Vjerovjesnik, a.s., „dok ste gladni i žedni, gladi i žeđi Sudnjega dana. Dijelite onima koji su siromašni i napušteni. Poštujte starije i imajte samilosti prema mlađima. Održavajte rodbinske veze.“

Braćo i sestre,

Allah, dž.š., svakog časa stvara nove prilike za nas. On uvijek iznova daje da zapuše povjetarac. On neprestano pokreće nove valove koje trebamo uhvatiti. On Uzvišeni šalje vjetrove koji trebaju da pokrenu našu lađu i odnesu je do novih horizonata. Ramazan je povjetarac kojeg duša isčekuje da je osvježi, da je pokrene i uzburka, da razvije njene dobrote, da je uzdigne i ponese u Božije okrilje. Ali ni najpovoljniji vjetar ne odgovara onome ko ne zna kuda plovi.

Dobrota i dobro djelo smiruju dušu, i čine je pripravnom da se vrati svome Gospodaru nakon dugog, zamornog, dunjalučkog puta. „Nesretan je,“ kako kaže Vjerovjesnik, a.s., „samo onaj kome je u ovom mjesecu uskraćen Božiji oprost.“

Ramazan je vrijeme iskrene pokajničke dove koja poput čiste vode sapire grijehe svakog od nas. „Tražite od Gospodara da vam oprosti grijehe,“ savjetovao je Vjerovjesnik, a.s., svoje ashabe. U našoj muslimanskoj tradiciji čovjek se doima kao putnik, salik, od njegova začeća pa sve do smrti. Kako ćemo dočekati svoj rok, edžel, ovisi o našem izboru. Ili će vrijeme zgasnuti u nama ili ćemo mi bljesnuti u njemu, do nas je. Bog poziva da svako od nas zapali svoje svjetlo vjerom, radom i trudom. „Reci: Radite pa će vaš trud vidjeti Allah i Vjerovjesnik i pravovjerni.“

Braćo i sestre,

Naš iman je kao svjetiljka, njegov fitilj je šehadet, a naš namaz, post, zekat, hadž i ihsan su ulja kojima svjetiljka sija. Neka svako od nas pogleda ima li ulja u lampi ili je ona prazna. Svako od ovih ulja nezamjenljivo je. Svako od njih zasvijetli na nekoj od naših životnih postaja da rastjera tamu oko nas. Neka niko od nas ne zaboravi opskrbiti se svojim uljem.

Izmirimo svoj dug prema Allahu. Očistimo našu dušu namazom i postom, a naš imetak zekatom i sadekatu-l-fitrom. Neka svako od nas obračuna Božijenimetekod sebe. „A ako ih budete brojali, izbrojati ih ne možete“, kaže Kur'an. Zato je Alejhiselam govorio: "Ko izmiri svoj dug prema Allahu, tajno i javno, želeći time samo Božije zadovoljstvo bit će mu to najveći kapital na budućem svijetu, kad mu to bude najpotrebnije". U Kur'anu je rečeno:

و يحذركم الله نفسه و الله روءف بالعباد

„Allah vas upozorava (na Svoje odredbe i zapovijedi). Allah je milostiv prema svojim robovima“ (Ali Imran,30).

Braćo i sestre,

Neka uvijek ispred nas bude naša Zajednica u kojoj smo rođeni. Ona je miraz, kojega smo naslijedili od naših očeva. Emanet, kojeg su oni ostavili unucima da ga čuvamo za njih. Naša Islamska zajednica je otvoreno gradilište na kome svaka generacija dodaje svoj dio gradeći i proširujući njene temelje. Nemojmo dozvoliti da nas uskogrudnost savlada. „Neka svako pogleda šta ostavlja za sutra“, poruka je Kur'ana. Odvojimo od sebe za sebe, kao što su to i naši očevi činili. Graditi i održavati kuću nije lahko ali je teže nemati je. Bez naše Islamske zajednice bit ćemo lutalice koje će se potucati po tuđim sokacima. Zato, ispunjavajmo svoje obaveze prema Zajednici, čuvajmo je, i jačajmo njene kapacitete. Podižimo mektebe, medrese, fakultete i druge zavode koji će biti istinski čuvari našeg puta, življenja vjere i promicanja njenih vrijednosti po kojima nas i drugi poznaju. Ramazan je dobro vrijeme da to sebi iznova osvijestimo.

Po ovlaštenjima naše Zajednice, a pozivajući se na Menšuru koja mi je dodijeljena, koja našu zajednicu povezuje sa vjerovjesnikom Muhammedom, a.s., potvrđujem fetvu o obaveznom izdvajanju i prikupljanju zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal. To je bio sunnet Allahovog vjerovjesnika, a.s., i hulefa-i-rašduna: h. EbuBekira, h. Omera, h. Osmana i h. Alije, neka je Allah s njima zadovoljan. Onaj ko drži do sebe i do njihovog puta, držat će se njihovog sunneta.

Braćo i sestre,

Završit ću ovu hutbu riječima Vjerovjesnika, a.s.: „O ljudi, vaše duše su ovisne o vašim djelima. Oslobodite ih traženjem oprosta od grijeha. Vaša leđa su natovarena teškim teretom. Ublažite tu težinu dužom sedždom.“

„Tražite od svog Gospodara da vam oprosti grijehe. Dignite svoje ruke Allahu s dovom poslije svakog namaza.“

„Tražite od svog Gospodara, iskreno i čista srca, da vas pomogne u postu koji vam je propisao i u čitanju Knjige koju vam je objavio.“

Savjetujem to i sebi i vama i tražim oprosta od Boga za sebe i za vas. Neka naša posljednja dova bude: Hvala Allahu Gospodaru svjetova.

وآخردعوانا أن الحمد لله رب العالمين.أقول قولي هذا وأستغفرالله لي ولكم، فاستغفروه إنه هوالغفورالرحيم