Hutba Reisu-l-uleme u Begovoj džamiji

Sarajevo, 10. juni 2016. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović održao hutbu u Begovoj džamiji. Hutbu Reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti:

„„U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.

Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti, - Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoću imate. - da određeni broj dana ispunite, i da Allaha velićate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete“ (2: 185).

Draga braćo i poštovane sestre,

zahvala pripada Allahu, Koji je stvorio svijet i u čijoj milosti sve opstoji.

Neka je mir i blagoslov na Njegove vjerovjesnike, posebno na Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i ashabe.

Biti musliman znaći svjedočiti da ima Allah, Jedan i Jedini, Koji sve vidi, sve čuje i sve zna.

On, Koji je znalac svega i svake ljudske potrebe. Koji sve s mjerom daje i čijem opažaju ništa ne izmiče, neovisan je od stvorenja.

Mi, Njegovi pokornici, pred Njim smo s našim namazima, postom, zekatom i milostinjom. Da bismo kako valja stali pred Njega, čistimo svoja tijela, odjeću i mjesto s kojeg Mu se obraćamo.

Prije toga nam valja s velikim naporom očistiti svoj nijet.

Ovo vrijeme koje provodimo, blagoslovljeno je i odabrano vrijeme. U ramazanu je ljudski rod, posredstvom vjerovjesnika Muhammeda, a.s., obnovio savez ranijih vjerovjesnika u pećini Hira nadomak Meke.

„Čitaj!“, bila je prva riječ koju je on čuo. To je bila zapovijed čitanja onoga što je istovjetno sadržajima objave i Ibrahima, i Ismaila, i Ishaka, i Jakuba, i Musaa, i Isaa...

Ovo je vrijeme kada smo u bogobojaznosti i Ijubavi. U njemu je naša dobra prilika, na koju nas upućuje Muhammed, a.s:

„Sinovi Ademovi su griješni ljudi, a najbolji među njima su oni koji se kaju.“

Kajati se, znači otrgnuti sebe od grijeha i ropstva u koje smo dospjeli. No, za to je, uz vlastitu odlučnost, potrebna i Božija pomoć, kao saveznik i oslonac.

Iskrenim i odlučnim kajanjem, čovjek osnažuje svoju dušu i spašava je od ništavila, držeći je otvorenom za ljude, za dobro i Ijubav, radi kojih je i stvorena.

Braćo i sestre.

Vjera nas podsjeća na suštinu našeg dunjalučkog postojanja, na to da smo sinovi i kćeri Ademovi.

Njen zahtjev je da ustrajavamo u svijesti o Bogu i činjenju dobra. Bog gleda u ljudsko srce, govorio je Muhamed, a.s, a djela se cijene prema nijetu, još u svome začeću. Svaki dobar posao treba da započnemo u ime Gospodara svjetova.

Postu, namazu, zekatu i hadžu potreban je nijet, koji čini da oni ne budu gladovanje, fizička vježba, rasipanje imetka ili turističko putovanje. Ramazan s postom je najbolje vrijeme u kojem možemo produbiti naše znanje o značaju namjere, jer post predstavlja pouzdano sredstvo na duhovnom putovanju vjernika.

Vjerovjesnik, neka je na njega Božiji mir, govorio je o ramazanu kao mjesecu Božije milosti i oprosta.

Bog ima devedeset i devet lijepih imena, devedeset i devet istina, preko kojih se očituje Njegovo Biće.

Iz Njegovih imena, koja dozivaju u ovom mjesecu, muslimani su izveli etiku praštanja, koja je posebno naglašena kao dobro i razumno djelo.

Ne može se živjeti bez praštanja, kao što se ne može živjeti bez dostojanstva. I jedan i drugi zahtjev Bog nam otkriva u Svojoj riječi:

„Mi smo djeci Ademovoj dali njihovo dostojanstvo, dali smo im da morem i kopnom plove i s hranom ih opskrbili, i dali im prednosti nad mnogima koje smo stvorili“ (17:70).

„Strpljivo podnositi i praštati - tako treba svako pametan postupiti“ (42:43).

U časnom Kur'anu je zapisano da nikada i nikome, ni prijatelju ni neprijatelju, ne smije biti uskraćeno ljudsko saosjećanje i dostojanstvo: „A nakon što se ratne prilike smire, nema neprijateljstva, osim prema silnicima“ (2:193). Jedan mislilac reče: „Ni najpobožniji ne može živjeti u miru, ako se to ne sviđa zločestom susjedu“ (Schiller).

Zbog toga moramo ostati budni za zlo u nama i za zlo u drugima, koje bi nas moglo pogoditi.

Braćo i sestre.

Allah nas uči da odnosi među nama treba da počivaju na moralu. Vjernici i vjernice su braća i sestre.

Ne čini ljudima ono što ne bi poželio da drugi učine tebi, naučavao je Muhammed, a.s.

I dalje, on je govorio: Najbolji među vama je onaj koji najviše koristi ljudima.

Da bi ljudi činili dobro, potreban im je poticaj na njega, njegov viši smisao.

Dobro i zlo nisu isto, jasan je Kur'an, već se dobro konkretizira lijepom riječju i dobrim djelom, milostinjom, zekatom, sadekatu-l-fitrom, vakufom i korisnim radom.

Allah upućuje ljude da govore lijepe riječi i da se trude, jer će njihov trud vidjeti On, Vjerovjesnik i ljudi. Upućuje ih i da daju zekat i milostinju i tako očiste sebe i svoj imetak; da ustrajavaju u dobru i dobročinstvu, a da se klone grijeha i poroka.

U osnovi, to su zahtjevi vjere. Biti u stanju, a uskratiti pomoć ljudima u nevolji, veliki je grijeh. Vjerovjesnik je poticao ljude na milosrđe, govoreći: Ruka koja dijeli, bolja je od ruke koja traži.

U ovoj prilici želim još jednom podsjetiti na stalno prisutnu odgovornost prema vlastitom životnom putu, ali i putu cijele naše zajednice. Jedan s drugim su usko povezani.

Normalan život pojedinca je moguć u uređenoj i organiziranoj zajednici. S druge strane, takvoj zajednici dužan je doprinositi svaki pojedinac.

Njeno materijalno i kulturno uzdizanje nije moguće ostvariti bez napora i truda vrijednih članova zajednice.

Vjerovjesnik, a.s., isticao je razine odgovornosti i njenu podjelu među članovima, kada je kazao: Svako je u svom životnom krugu pastiri svako je odgovoran za svoje stado.

Organiziranu zajednicu održavaju njene institucije. Zekat je naša odgovornost i u njemu su stoljeća naše duhovne opstojnosti i opstojnosti institucija naše zajednice, koja nas okuplja i štiti.

Ne smijemo se opustiti i prepustiti neodgovornima da rasipaju našu snagu, ruše naše zgrade kako bi izgradili svoje kolibe, u kojima neće moći zaštititi ni sebe ni nas.

Pozivam muslimane da svoje obaveze izvršavaju odgovorno i u skladu sa Šerijatom.

Još jednom, kao reisu-l-ulema, naglašavam obavezu izdvajanja zekata i sadekatu-l-fitra u fond Bejtu-l-mal Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, čime izvršavam svoju šerijatsku obavezu da vam dostavim ispravno tumačenje šerijatskog propisa u vezi s tim.

Također podsjećam da svi ibadeti, kao što su namaz, post i hadž, imaju svoje vrijeme i mjesto obavljanja.

Niti se namaz i ramazanski post mogu obaviti mimo namaskog vakta i ramazana, niti se hadž može obaviti u nekom drugom mjestu van Meke.

Tako se ni zekat ne može dati drugdje mimo Bejtu-l-mala.

Braćo i sestre.

Učinimo koliko je u našoj moći da doprinesemo lijepoj atmosferi u ovome odabranom mjesecu.

Neka ramazansko svjetlo prosvijetli naš duh i ojača naše tijelo, da budemo jači i sposobniji u izvršavanju naših dunjalučkih obaveza. Uspjeha nema bez truda, niti dobra djela bez dobra nijeta.

Obradujmo ljude svojom dobrotom. Osluškujmo svoja srca i sputavajmo strasti koje nas mogu poniziti i unesrećiti one oko nas.

Neka nam Kur'an bude vodič, a vjerovjesnik Muhammed, a.s., uzor, kome ćemo vjerovati i čiju ćemo uputu slijediti.

Svima od srca želim da Allah ukabuli post i dobra djela.

Amin!