Hutba Reisu-l-uleme u Begovoj džamiji
Sarajevo, 27. juni 2014. (MINA) – Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović imamio je danas džumu namaz i održao hutbu u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu.
MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme:
Hvala Allahu. Njemu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših.
Onoga koga Allah na pravi put uputi – niko u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi – niko na pravi put ne može uputiti.
Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik, koga je On uistinu poslao da radosnu vijest donese i da opomene, prije nego što nastupi Sudnji dan.
Draga braćo i sestre.
U ovome odabranom danu, petku uoči ramazana, upućujemo zahvalnost Milostivom Allahu. On je naš Gospodar. On je Vladar naših sudbina. Nafaku nam i bereket daje, zdravlje i sreću, iskušenja i opomene. Zahvalni smo mu na svemu što imamo!
On nam je iz Svoje neizmjerne riznice darovao ramazan, mjesec u kojemu se možemo osnažiti i pročistiti, obnoviti naše posrnulo duhovno biće, oplemeniti sebe i našu zajednicu.
Salavatom i selamom prisjetimo se Njegovog miljenika i poslanika Muhammeda i rahmeta koji je, njegovim dolaskom, prekrio sve svjetove. Poselamimo i njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
U ovome velikom danu sjetimo se nade i obećanja koje je Allah dao našem ocu Ademu, nakon što ga je izveo iz Dženneta i spustio na Zemlju. Za svako naše posrnuće, grešku koju hotimično ili u neznanju počinimo, postoji nada da je možemo ispraviti, svoje stanje, trudom i pregnućem, popraviti, učiniti sebe boljima i dobrotom činiti druge dobrima. Kur’an svjedoči o toj veličanstvenoj milosti našega Gospodara:
فَتَلَقَّىٰ آدَمُ مِن رَّبِّهِ كَلِمَاتٍ فَتَابَ عَلَيْهِ ۚ إِنَّهُ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ [٢:٣٧]
Zatim Adem primi riječi (Upute) od svoga Gospodara, a Gospodar primi njegovu teobu, jer, zaista, samo On prima teobu i dariva milost. (El-Bekare, 37)
Kada se na našim bosanskim i na munarama širom svijeta upale kandilji dobrodošlice mubarek ramazanu, nastupit će mjesec našega pokajanja i Allahova oprosta. U tome mjesecu ćemo obilježiti početak objavljivanja Časnoga Kur’ana, knjige bez koje bi ovaj svijet bio velika pustara, a mi lutali po njegovim bespućima. Allah kaže:
شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَبَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَالْفُرْقَانِ ۚ … [٢:١٨٥]
U mjesecu ramazanu Kur’an je bio (prvi put) spušten s Plemenitih visina, kao vodstvo čovjeku i jasan dokaz Pravoga puta i kao mjerilo za razlučivanje onoga što je istinito od onoga što je lažno… (El-Bekare, 185)
U ovome mjesecu otvorimo svoja srca i duše. Neka u njih uđe nur koji samo u njemu obasjava svjetove. Neka ta svjetlost rastopi naslage grubosti i hladnoće u nama, zapali zapretenu žišku vjerovanja i pokornosti, neka zatalasa valove nježnosti i samilosti prema najbližima i najdražima, ali i nevoljnicima i potrebitima. Neka se nurom ispuni svaki krajičak ove naše domovine i svih mjesta u kojima živi dobri naš čovjek! Neka tama neljudskosti izađe iz svakoga, a insanijjet, humanost i solidarnost zablistaju. Neka nas ta ramazanska energija osnaži i učvrsti u našim nijetovima da činimo dobro i širimo dobro.
U citiranom ajetu su nam navedena neka od znamenja ramazana. Mjesec je to u kojemu je počelo objavljivanje Kur’ana Časnog, upute koja vodi Božijem zadovoljstvu. U njemu je bezbroj dokaza ispravnosti tog Puta. Pomoću njegovih principa življenja, gradi se snažan kriterij razlikovanja ispravnog od neispravnog, istinskog od lažnog, stvarnog od umišljenog, realnog od fantastičnog, dragocjenog od bezvrijednog... Zar nam nije, u ovome vremenu blještavih laži, lažnih vrijednosti, bezvrijednih ovovremenih idola i drugih obmana, najpotrebniji upravo takav unutarnji mehanizam?
U mjesecu kur’anske milosti i upute, Milostivi nam je omogućio da postom izgrađujemo snagu duha, onu snagu koju ne mogu slomiti dunjalučke kušnje i nevolje, snagu kojoj je izvor sam Allah, Snažni i Silni. Do te i takve snage se stiže beskompromisnim takvalukom, a put do njega je post. Milostivi kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ [٢:١٨٣]
O vi, koji ste dosegli vjerovanje, post je određen vama, kao što je bio određen onima prije vas – kako biste Allaha stalno imali na umu. (El-Bekare, 183)
Komentirajući sadržaj ovoga ajeta, Muhamed Asad napominje da je “post bio općenito prakticiran u svim periodima čovjekove vjerske povijesti. Vrlo strogo i dugo trajanje islamskog posta – koji je stavljen u dužnost svakom zdravom odraslom muškarcu i ženi – ispunjava, pored općeg cilja duhovnog čišćenja, trostruku svrhu:
1. Da obilježi uspomenu na početak kur’anske Objave, do koje je došlo u mjesecu ramazanu, oko trinaest godina prije Poslanikove Hidžre u Medinu;
2. Da pruži napornu vježbu samodiscipline; i
3. Da navede svakoga da shvati, kroz svoje iskustvo, kako se osjeća onaj ko je gladan i žedan i tako postigne pravo razumijevanje potreba siromašnog.” (Asad 2004:38)
Braćo i sestre.
Mnoge naše porodice ovaj ramazan će provoditi u zajedničkim smještajima, kod svoje rodbine i prijatelja, ili u svojim neuslovnim, poplavama i klizištima ugroženim, domovima. Njihov doživljaj ramazana neće biti isti kao kod nas, koji smo pošteđeni kušnje gubljenja doma. To ne smijemo zaboraviti, niti, ne daj Bože, zanemariti.
Našom bratskom humanošću budimo s njima u nevolji koja je naša zajednička, s Božijim imenom na usnama i u srcu i s bratskom ljubavi. Gradimo tako svoju pobožnost, jačajmo svoj takvaluk! Neka to naše dobročinstvo bude način da obogatimo svoju svijest o sveprisutnosti Allaha, dž.š., radi čijeg zadovoljstva sve činimo. Nadajmo se da će i naš i njihov post Milostivi primiti i olakšati nam nevolje.
Naš post, upotpunjen djelima dobročinstva, ojačavanje je jednog od pet temelja našeg vjerovanja, bez kojeg ni drugi temelji nemaju svoju punu stabilnost. Muhammed, a.s., kaže:
بُني الإسلامُ على خَمْسٍ: شهادةِ أنْ لاَ إلهَ إلاَّ الله وأَنَّ مُحمَّداً رسُولُ الله، وإقامِ الصَّلاة، وإيتاءِ الزكاة، وحِجِّ البيْت، وصَوْم رَمَضَان“.
Islam se temelji na pet temelja: svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.
Svijest o tome postiže se ramazanskom disciplinom, tokom cijelog dana posta, i ibadetima, i dnevnim, i noćnim, učenjem Kur’ana, teravih-namazom, noćnim nafilama, sehurskim zalogajima... Tako nas je posavjetovao naš Poslanik:
Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrednija od hiljadu mjeseci. Allah, dž.š., u tom mjesecu strogo je naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim.
Ko se Allahu, dž.š., u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je Džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika… (Ibn Huzejme)
Ojačavajući post, kao temelj našega vjerovanja, mi gradimo i obnavljamo i cijelu građevinu naše vjere. To nam može pomoći da potpunije razumijemo potrebe onih kojima bi poplavljene i porušene domove trebalo iznova sagraditi ili obnoviti; ili im vratiti izgubljenu toplinu doma. To ćemo činiti radi Božijeg zadovoljstva i naše budućnosti, kako nam se nevolje ne bi ponavljale. Tako će nas naš post, naše dobročinstvo prema drugima i svakovrsni ramazanski ibadeti, s Božijom pomoći, zaštitili od novih nedaća.
Braćo i sestre.
Ramazan je naša prilika da popravimo svoje duhovno stanje i postanemo Bogu miliji i bliži. Mnogi su ramazanski putevi za postizanje tih blagodati. Allah nam je obećao pomoć, ako budemo predani izvršavanju strogih farzova i dobrovoljnih nafila. Povećat će i snagu našega uha, oka, ruke, noge, i dat će nam ono što od Njega budemo tražiti, a zaštiti nas kada od Njega budemo zaštitu molili.
Neka danas svaki vjernik uputi sebi poziv:
• Ramazanskom tevbom obnovimo svoj iman!
•Postom, namazom, sadakom i zekatom, lijepom riječju i dobročinstvom učvrstimo svoju poniznost pred Moći Stvoritelja i predanost slijeđenju Njegovih uputa!
•Obnovimo pokidane rodbinske i prijateljske veze i očvrsnimo našu slabašnu zajednicu!
•Neka snaga našeg posta omekša naša srca i učinimo sve da naša braća iz nevolja, koje su ih nedavno pogodile, izađu osnažena, a ne slomljena!
•U ramazanskim danima i noćima učvrstimo svoju vezu s Kur’anom i njegovim mudrim porukama.
Gospodaru naš milostivi, pomozi nam da se okoristimo bereketom Tebi najdražeg mjeseca, da u njemu steknemo Tvoj oprost i Tvoju milost.
Naše disanje u njemu primi kao tesbih, a naše spavanje kao ibadet.
Ukabuli nam naše ramazanske ibadete i dove koje Ti budemo upućivali.
Pomozi nam da svoj post valjano ispostimo, a Tvoju Knjigu ispravno učimo.
Nemoj nam uskratiti oprost Svoj.
Pomozi nam da glad i žeđ koje u postu osjetimo u nama probude misao o gladi i žeđi Sudnjeg dana.
Daruj nam mogućnost i volju da ono što si nam dao podijelimo sa siromašnim i napuštenim, sa siročadima i nevoljnicima.
Poduči nas da poštujemo starije i pokazujemo samilost prema mlađima, da održavamo rodbinske veze.
Pomozi nam da, u ramazanu i poslije njega, oborimo poglede od onoga što vjerniku nije dopušteno gledati i izbjegnemo ono što je zabranjeno slušati.
Oprosti nam, ja Rabbi, i daruj nam volju da terete svojih grijeha dugim ramazanskim sedždama skidamo sa svojih leđa.
Daruj nam, Allahu, i radost iftara i radost susreta s Tobom.
U Džennet nas, dobrotom Svojom, uvedi na Rejjan vrata,
tako Ti bereketa mubarek ramazana i hurmeta Tvog miljenika Muhammeda.
Amin.