Hutba reisu-l-uleme u Carevoj džamiji u Sarajevu

Sarajevo, 9. novembar 2012. (MINA) – Danas je reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić imamio džumu namaz i održao hutbu u Carevoj džamiji u Sarajevu u kojoj je tačno prije 16 godina, tri mjeseca i četiri dana primio Menšuru. Bila je ovo njegova posljednja hutba na završetku mandata reisu-l-uleme.U znak zahvalnosti i poštovanja, džematlije, na čelu s imamom i hatibom ove džamije hafizom Sadrudinom ef. Išerićem, uručili su Reisu-l-ulemi prigodnu hediju.MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme:

-Hvala Allahu hvalom koja se nikom ne upućuje osim Njemu, jer se uistinu Njemu sve vraća, hvalom koja priliči Njegovim blagodatima, koje On stalno uvećava i s kojom se postiže Njegovo zadovoljstvo. Molimo Allaha Uzvišenog da blagoslovi onoga s kojim je zapečačeno poslanstvo, Muhammeda Alejhisselama, kao i njegovu braću Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, alejhim salavat i selam, i sve druge koje je Allah nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi donosili radosnu vijest svjetovima. I neka je blagoslov na sve njihove sljedbenike. Učimo dovu Allahu Uzvišenom da nas sačuva od posrtaja. Požurimo prema Allahu kako bi naša riječ i djelo bili radost i sreća ljudima.

Draga braćo i sestre, Uzvišeni Allah kaže u Kur'an-i azimu šanu: - Sve što je na Zemlji prolazno je. Vječan je samo tvoj Gospodar, Veličanstveni i Plemeniti (Kur'an, 55:26-27).] كُلُّ مَنْ عَلَيْهَا فَانٍ. وَيَبْقَى وَجْهُ رَبِّكَ ذُو الْجَلَالِ وَالْإِكْرَامِ .[Ima li jasnije istine od ove?! Ima li koga da ne vidi da ljudski ovozemaljski život nije vječan?! Ima li koga da ne zna da su ljudska ovozemaljska vlast i moć potrošivi?! Ima li koga da ne shvata da je ljudski ovozemaljski visoki položaj prolazan?!

Ima li koga da ne vjeruje da je samo Allah vječan, da je samo Allahova istina moćna, da je samo Allahova riječ iznad svih riječi, te da je samo Allahova volja neupitna?!

Mi se pojedinčano rađamo, živimo i umiremo, ali voljom Allahovom naš narod uvijek ostaje. Mi dolazimo i prolazimo, ali Allahovom milošću Bosna zauvijek ostaje. Mi se penjemo i silazimo sa visokih položaja, ali Allahovim hidajetom i kudretom naša Zajednica zauvijek ostaje.

Sretan je onaj koji je svjestan Allahove vječnosti i svoje prolaznosti. Nesretan je onaj koji je sebi umislio da su njegova moć i vlast vječni, da je njegov položaj zauvijek. Nesretan je onaj koji ne umije da u vječnoj Allahovoj moći doživi sreću svoje pokornosti Njemu; nesretan je onaj koji ne zna da u vječnoj Allahovoj milosti osjeti sreću svoje skrušenosti Njemu; nesretan je onaj koji ne može da se u Allahovoj vječnom hidajetu sjeti da je vlast (el-mulk) prolazna, ali da je vječna čast (el-izzet) iskrene pobožnosti, a to je vlast i moć nad samim sobom. Jer onaj koji može da vlada nad samim sobom, dostojan je emaneta. On je svjestan da položaj ne čini čovjeka ni velikim, ni vječnim, već njegova pobožnost i odvažnost čine položaj važnim i časnim.

Draga braćo i sestre,

Želio bih danas i ovdje u Carevoj džamiji u Sarajevu, gdje sam prije 16 godina, 3 mjeseca i 4 dana primio emanet Menšure, da me dobro čujete, jer ne znam da li ću imati priliku da vam se opet obraćam sa ovoga mjesta. A riječ je o našoj vjeri, o našoj naciji i o našem jeziku. Zapravo riječ je o našoj svijesti o imenu naše vjere, naše nacije i našeg jezika.

Koliko su imena stvari i pojmova važna najbolje nam govori Kur'an-i Kerim kad Allah obavještava meleke da će na Zemlji postaviti čovjeka kao svog namjesnika zato što, za razliku od meleka, čovjek ima sposobnost da zna imena stvari i pojmova. A ima li važnijeg od vlastitog imena vjere, nacije i jezika? Ima li neko pravo da osporava vlastito ime bilo kome, posebno vlastito ime vjere, nacije i jezika?

Naravno da nema, pod uvjetom da im vaše vlastito ime vjere, nacije i jezika ne smeta, kao što im smeta ime naše vjere islam, pa su imali potrebu da nas zovu muhammedanci; zasmetalo im je i ime naše nacije Bošnjak, pa su nas zvali Hrvatima, Srbima, Neopredjeljenim, Jugoslovenima i Muslimanima, ali ne iz poštovanja prema našoj vjeri, već iz pakosti prema našoj naciji; zasmetalo im je i ime našeg bosanskog jezika, pa su to ime političkim dekretom ukinuli.

No, oni su zaboravili da postojanje sunca, mjeseca i zvijezda na nebu niko ne može ukinuti nikakvim dekretom, pa ni takozvani nebeski narod koji se upinje da svoju laž i prevaru širi do neba. U zadnjih sto i više godina sve su učinili i sva moguća sredstva su upotrijebili da nas pokolebaju, da nas otjeraju, da nam vjeru pogaze, da nam naciju ospore, da nam jezik pokvare, da nam državu unište, da nam zemlju otmu, ali, hvala Bogu, nisu u tome uspjeli. Mi smo ostali uspravni i ponosni. Pa ni onda kada su nam nametali razna imena, naš narod je znao pravo ime svoje vjere, nacije i svog jezika.

Bilo je onih koji su lutali, koji se nisu znali uvijek snaći u konfuziji koju su oko nas širili, ali, nažalost, bilo je i onih koji su se "snašli" na štetu časti i ugleda svoga naroda, pa su se utapali u laži i prevare onih koji su nam otimali i vjeru, i naciju, i jezik, i državu, i čast, i slobodu. Pa ipak, temeljni korijen vjerske, nacionalne i jezičke svijesti našeg naroda nikad niko nije mogao isčupati. Suho lišče je opadalo i suhe grane su se lomile, ali zdravi korijeni bošnjačkog drveta su duboko zakopani u bosansku zemlju i zato ih niko nikad, a niti će, ako Bog da, moći isčupati. Plodovi tog zdravog bošnjačkog drveta su, Allahovom dozvolom, uvijek bili i ostli rodni. O toj istini u Kur'anu Časnom nam se jasno kaže:

[أَنزَلَ مِنَ السَّمَاء مَاء فَسَالَتْ أَوْدِيَةٌ بِقَدَرِهَا فَاحْتَمَلَ السَّيْلُ زَبَدًا رَّابِيًا وَمِمَّا يُوقِدُونَ عَلَيْهِ فِي النَّارِ ابْتِغَاء حِلْيَةٍ أَوْ مَتَاعٍ زَبَدٌ مِّثْلُهُ كَذَلِكَ يَضْرِبُ اللّهُ الْحَقَّ وَالْبَاطِلَ فَأَمَّا الزَّبَدُ فَيَذْهَبُ جُفَاء وَأَمَّا مَا يَنفَعُ النَّاسَ فَيَمْكُثُ فِي الأَرْضِ كَذَلِكَ يَضْرِبُ اللّهُ الأَمْثَالَ]

- Allah spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. Tako Allah navodi primjere za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono što koristi narodu ostaje zauvijek u zemlji i na zemlji . Tako, eto, Allah objašnjava primjere. (Kur'an, 13:17).

            Nije li naša zemlja blagoslovljena Allahovom kišom od koje nastaju naše bosanske rijeke, koje teku u koritima s mjerom?!

            Ne nosi li bosanska bujica otpatke koji plivaju po površini?!

            Nije li se naš narod topio na vatri, a i danas se topi, u želji da od sebe dobije nakit ili oruđe, koje će krasitii bošnjačkom narodu, bosanskoj zemlji i bosanskoj državi?!

            Nisu li se u tom procesu topljenja našeg naroda javljali i otpaci, slični otpacima koji plivaju na površini povijesne bosanske bujice, a to je kad riječ imaju oni koji krivo govore, kad vlast imaju oni koji je nisu dorasli, kad mikrofon na televiziji uzmu oni koji za groš ili dva prodaju vjeru i naciju, kad su akademici i intelektualci neutralni da ne bi izgubili položaj zato što bi ih neko mogao optužiti da su nacionalno svjesni, kad samozvani dušebižnici o bošnjačkom narodu pozivaju Bošnjake da odustanu od svog vlastitog etničkog i nacionalnog prava.

To je u biti namjera onih koji opet među Bošnjacima šire konfuziju po starom receptu, a to je da ponovo hoće da nam određuju ime našoj vjeri, naciji i jeziku.

Nema na svijetu naroda kojem je nacionalno ime "Musliman". To se moglo dogoditi samo nama Bošnjacima zato što smo zadnjih sto i više godina živjeli u neslobodi.  

Nema naroda na svijetu kojem se osporava pravo na vlastito etničko i nacionalno ime. To je moguće samo Bošnjacima zato što im se stalno otima nacionalna sloboda.

Nema naroda kojem se ukida ime jezika. To je bilo moguće samo Bošnjacima zato što ih se ne može gledat da žive u slobodi svoje kulture i tradicije.

I kao što svaki Englez zna da je Britanac njegova državna a ne etnička i nacionalna odrednica, tako isto i svaki Bošnjak treba da zna da Bosanac nije njegovo ni etničko ni nacionalno ime, kao što nije ni Musliman njegovo ni etničko ni nacionalno ime. Bosanac je svako ko ima bosanski pasoš, ali Bošnjak je samo onaj koji je svjestan svog etničkog i nacionalnog porijekla i svog specifičnog duhovnog i kulturnog identiteta. Svi oni koji navode Bošnjake da se na sljedećim popisu stanovništva u našoj zemlji pišu nacionalno "Muslimani", "Bosanac" ili "Hercegovac" rade direktno ili indirektno na etničkom čišćenju Bošnjaka.

Zapravo, nakon fizičkog etničkog čišćenja Bošnjaka putem progona i genocida, sada se Bošnjake nastoji mentalno i duhovno očistiti na način što će im se očistiti pamet od etničke i nacionalne svijesti, a time i oteti pravo i sloboda da samostalno i samobitno odlučuju o svojim nacionalnim pravima.

Ime "musliman" je vjerska i duhovna vrijednost koja pripada svim etničkim i nacionalnim zajednicama u svijetu i zato mi Bošnjaci nemamo pravo to ime, "Musliman", sebi prisvjati, nemamo pravo to ime upotrebljavati za naše uske nacionalne interese. Zbog toga pozivam sve imame i hatibe u domovini i dijaspori, kao i sve bošnjačke savjesne i odgovorne akademike i intelektualce te sve učitelje i učiteljice u školama da ne štede svoj napor i trud kako bi objasnili našem narodu, posebno našim nanama i dedama, kojima je ime musliman na srcu i duši, da nam Uzvišeni Allah kaže u Kur'anu Časnom da su ljudi stvoreni od jednog muškarca i jedne žene, pa su onda podijeljeni na narode i plemena da bi se međusobno upoznavali i poštovali.

To znači da Uzvišeni Allah potvrđuje da u islamu postoje narodi i plemena sa svojim etničkim, nacionalnim, kulturnim, jezičnim i državnim posebnostima. Bošnjaci su poseban narod na Balkanu sa posebnom kulturom kao obrazacem svijesti, znanja, vjerovanja, osjećanja i ponašanja. Nakon genocida, ovoga puta niko od Bošnjaka nema pravo biti indiferentan ili neutralan, jer je indiferentnost ili neutralnost čudno i neprirodno stanje u kojem su nejasne linije između svjetla i tame, istine i laži, pravde i krivde, zločina i kazne, grubosti i milosti, dobra i zla.

Treba znati da indiferentnost ili neutralnost nije moralna vrlina. Ne može razuman i odgovoran čovjek mirno i ravnodušno gledati kako se njegovom narodu uskračuje nacionalno pravo i sloboda. Oni koji budu govorili, kao što su Musa, a.s., neki iz njegovog naroda njemu govorili: - Idite vi i vaša vjera pa se borite, mi ovde ostajemo - neka znaju da time ugrožavaju budućnost svoga potomstva. Svi moramo shvatiti da, zbog budućnosti naše djece, moramo se prihvatiti zadataka koje samo samosvjesna i samobitna nacija kao cjelina može ostvariti.    

Ime "Bosanac" ili "Hercegovac", kao zamjena za naše etničko i nacionalno ime "Bošnjak", najveća je prevara i podvala koja nam se servira po istom receptu svih dosadašnjih prevara i podvala sa namjerom da nas se raspameti, da nas se unizi i da nas se obezvrijedi duhovno, nacionalno, kulturno i politički. Ko nije svjestan toga, boluje od amnezije, koja nas je, nažalost, mnogo puta koštala i uzrokovala stradanje našeg naroda. Zbog toga Bošnjaci ovoga puta moraju biti na visini nacionalne odgovornosti, jer "Bitno je biti Bošnjak"!

            Draga braćo i sestre,

Zahvaljujem se hafizu Sadrudinu Išeriću, imamu i hatibu ove džamije što me je podsjetio da sam u ovoj džamiji primio Menšuru, kojom prilikom mi je hajr-i dovu proučio rahmetli hafiz Hadžimulić, hatib ove džamije, i tako se prihvatio časnog, ali teškog emaneta reisu-l-uleme u Bošnjaka.

Hafiz Išerić me pozvao da na zvršetku svog mandata održim svoju zadnju hutbu u ovoj džamiji. Prihvatio sam to sa velikim zadovoljstvom, ispunjen srećom i čašću što mi se pružila prilika da služim islamu i svom narodu.

Odlazeći sa dužnosti reisu-l-uleme, želim da znate da sam svoj posao radio savjesno i odgovorno, imajući uvijek na umu da je ovaj svijet prolazan, da je visoki položaj privremen te da moja, kao i vaša, obaveza u službi islama i našeg naroda nikad ne prestaje, kao ni naša odgovornost da pomognemo svom narodu da bude svjestan vrijednosti svoje vjere, nacije, države, svog jezika, prava i svoje slobode. 

Bože, budi s nama, a ne protiv nas! Bože, sretno okončaj kraj našeg života, uvećaj naše nade, u zdravlju spoji naše dane i noći, naš put i naša očekivanja upiši u Tvoju milost, polij grijehe naše Tvojim oprostom, pouči nas da ispravljamo naše mahane, uvećaj nam pobožnost, obdari nas znanjem da čitamo nove znakove iz Tvoje vjere, Bože, mi se u Tebe uzdamo i na Tebe oslanjamo!

Bože, učvrsti nas na pravom putu, spasi nas od grijeha zbog kojeg ćemo se kajati na Sudnjem danu, olakšaj nam dunjalučke terete, opskrbi nas životom časnih i poštenih ljudi, oslobodi nas i udalji nas od zla zlih ljudi, Tvojom milošću udalji naše očeve, i naše majke, i našu braću, i naše sestre od vatre, o Savršeni i Svepraštajući, o Plemeniti i Svezaštićujući, o Sveznajući i Svemoćni.

Hurmentom ovih šehida ovdje molimo Te, Bože, da nam grijeh nestane, da nam briga prestane, da nas bolest ostavi, da nas strah napusti, da nas siromaštvo ne prati, da nas bijeda ne vidi, da nas ljenost ne uhvati, da nas krivi put ne prevari, da nas prijatelji ne zaborave, da nas neprijatelji ne progone, da nas izdajnici ne prodaju, da nam narod bude slobodan, da nam domovina bude ponosna, da nam dom bude siguran, da nam društvo bude pošteno, da nam povratak kući bude uspješan, da borba za istinu i pravdu bude trajna, da nam zajedništvo u vjeri bude omiljeno, da nam život sa komšijama bude dragovoljan.

Molimo Te, Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva da nam se više nikada i nigdje ne ponovi genocid! Amin!    

O Allahu, o Allahu, o Allahu, o Svemilosni, Ti koji si početak za sve početke i kraj za sve krajeve, Ti koji si savršena moć, Ti koji si milostiv prema nemoćnim - miskinima, Ti koji si najmilostiviji od svih milostivh - Ti si Allah, jer drugog boga osim Tebe nema, slava neka je Tebi, mi smo nepravedni prema sebi, Bože, neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu i njegove ashabe, i neka je naša zadnja dova:

- Hvala Allahu gospodaru svih svjetova!