Saopćenje Službe za odnose s javnošću

Sarajevo, 28. septembar 2011. (MINA) - Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u povodu najnovijeg medijskog portretiranja Islamske zajednice izdala je saopćenje za javnost u kojem se kaže:

U medijima u Bosni i Hercegovini, i onima čije je sjedište u Sarajevu, čak i programima javnih servisa, postoje dežurne, trajno aktuelne i politički visokoprofitabilne teme, ali isto tako postoje i tabu teme na koje je, čini se, nametnut embargo i o njima se ne smije u javnom prostoru misliti, govori ili pisati. Trajno aktuelna i politički visokoprofitabilna tema jeste neprofesionalan i negativan tretman Islamske zajednice i reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića.

Medijske tabu teme su pitanje bosanskohercegovačkog priznanja nezavisnosti Kosova, pravo Bošnjaka da imaju sposobne i jake nacionalne institucije, pravo na ljubav i brigu za državu Bosnu i Hercegovinu kao jedinom svom matičnom i nacionalnom okviru, tema o punopravnom članstvu države Bosne i Hercegovine u Organizaciji islamske saradnje (OIS) od čega bi cijela država imala ekonomsku korist, ili o univerzalnom pravilu i političkom pravu "jedan čovjek jedan glas". Zašto mediji, posebno oni koje građani finansiraju, ne otvore ta i takva pitanja? Zašto su to za nas Bošnjake u Bosni i Hercegovini tabu teme?

Pored njihove „obrade" Islamske zajednice i reisu-l-uleme, a uslijed embarga na bitan spektar tema od interesa za Bošnjake, medijskim prostorom u Bosni i Hercegovini dominiraju, kada su u pitanju nacionalni interesi Bošnjaka i Bosna i Hercegovina, interesi i pristupi onako kako se oni artikuliraju u Beogradu i kako ih tamošnji mediji eksploatiraju. Više nego očito je „prepisivanje" ideja, analiza, stavova i pristupa Islamskoj zajednici, reisu-l-ulemi i bošnjačkim nacionalnim interesima, te nametanje i diktiranje bosanskoj javnosti, prije svega Bošnjacima, vještačkih tema i dilema u cilju obezglavljivanja i raspamećivanja, te gubitka osjećaja za realnost i prihvatanja podaničkog statusa. Zašto su bosanskohercegovački mediji pristali na neslobodu i na zavisnost od Beograda, unatoč relevantnim međunarodnim presudama o nesprječavanju genocida nad autohtonim bosanskim stanovništvom? Zašto se Bošnjacima, preko državnih i privatnih medija, ubija i svaka pomisao na nacionalno dostojanstvo?

Dovođenje Adema Zilkića u politički magazin „Crta", 27. 09. 2011. g. na BHT 1 je guranje prsta u oči muslimanima Bošnjacima, jer svima je postalo jasno da je Adem Zilkić paradigma Sejde Bajramovića, koji se nameće Bošnjacima zato da ih uznemirava i ponižava, te da ih udaljava od bitnih pitanja za njihov opstanak i napredak.

Beogradu nije važan Sandžak koliko mu je važno Sarajevo, nije mu važno ko će biti glavni muftija u Sandžaku, niti ga se tiče koga će potrošiti za anti-reisu-l-ulemu u Srbiji, već je Beogradu važno da imaju svog reisu-l-ulemu u Sarajevu, koji će, u najmanju ruku, ometati muslimane Bošnjake u njihovom nastojanju da žive slobodno i ponosno u svojoj vjeri i domovini. Beograd je do sada uspijevao da "odgaja" sebi odane, sebi poslušne Bošnjake pa se sada čudi i pita odakle nekima, poput muftije Zukorlića, hrabrost da se Beogradu suprotstave u njegovoj namjeri da ovlada Islamskom zajednicom, ne u Sandžaku i Srbiji, već u Sarajevu i u Bosni i Hercegovini, a nakon pacifikacije političkih, kulturnih i nacionalnih institucija u Bošnjaka. Kako drugačije razumjeti što neki aktuelni političari u Bošnjaka javno kažu da njihova stranka nije bošnjačka stranka? Jesu li to Bošnjaci „šugav" narod pa ih se odriču, a drugi obespravljuju? Zašto se intelektualna i politička elita u Bošnjaka ne smije brinuti o Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine? Zar Bosna i Hercegovina nije matična zemlja Bošnjaka koja bi se po Ustavu morala brinuti o manjinskim pravima Bošnjaka u svim državama u regionu i u svijetu. Svi narodi na Balkanu imaju matičnu zemlju, tj., državu koja se po svom Ustavu obavezala, na temelju međunarodnog prava, da bdije nad pravima manjinske zajednice svog naroda u susjednoj ili nekoj drugoj državi. To imaju Hrvati u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu od srane Hrvatske, to imaju Srbi u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Albaniji od strane Srbije, to imaju Mađari u Srbiji i Hrvatskoj od strane Mađarske. Samo su Bošnjaci ostavljeni sami sebi na Balkanu, bez ičije ustavne, odnosno institucionalne brige o njihovim nacionalnim, kulturnim i jezičkim potrebama. Bošnjaci moraju ozbiljno razmotriti ova pitanja i shvatiti da im Islamska zajednica nije dovoljna za njihov opstanak i napredak. Bošnjacima je potrebna organizirana država i državna briga.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini ukazuje na svu ozbiljnost i opasnost po našu slobodu od agresivnih tendencija obezvrjeđivanja nacionalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka, tendencija razaranja Islamske zajednice kroz sve napadniju beogradsku taktiku ugrožavanja vjerskih prava i autonomije Islamske zajednice i nametanje podaničkog mentaliteta i sluganstva poput primjera Adema Zilkića i nametanja pokušaja sarajevske „sječe" slobode sandžačkih bošnjačkih institucija čiju ulogu obavljaju i pojedini medijski djelatnici. Ono što se osjeti podsjeća na najgori propagandistički period selektivne diskreditacije i osporavanja naroda i ličnosti tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kaže se u saopćenju Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.