Reisu-l-ulema u posjeti IZ Bošnjaka u Njemačkoj

Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u pratnji generalnog sekretara Rijaseta Muhameda ef. Salkića i rukovodioca Ureda za bošnjačku dijasporu mr. Mirsada ef. Kalajdžića od 02. 06. do 06. 06. 2011. g boravi u radnoj posjeti Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj.

Tokom ove posjete reisu-l-ulema sa svojim saradnicima razgovarat će sa džematlijama, članovima Odbora džemata i imamima.
U nedjelju reisu-l-ulema će prisustvovati svečanom otvarannju Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Hamburgu.

Zindelfingen, 3. juni 2011. (MINA) - Danas je reisu-l-ulema IZ u BiH dr. Mustafa Cerić u okviru višednevne posjete Islamskoj zajednici Bošnjaka u Njemačkoj održao hutbu u džamiji u Zindelfingenu.
MINA u cjelosti prenosi hutbu Reisu-l-uleme:

-Draga braćo i sestre,
Danas je prvi dan, prvog u nizu tri mubarek mjeseca u našem kalendaru - redžeba, šabana i ramazana; danas je prvi dan u nizu tri dana moje posjete Islamskoj zajednici u Njemačkoj; i danas je moja prva hutba i moj prvi u nizu susreta sa džematlijama i imamima, nakon uspješno obavljenih izbora u Islamskoj zajednici u Njemačkoj.

Neka je, stoga, naša zahvalnost Allahu Uzvišenom na blagodati sloge i jedinstva među vama/nama i neka je moja čestitka svima koji su pridonijeli da Islamska zajednica u Njemačkoj postaje radost svakom iskrenom i dobronamjernom muslimanu Bošnjaku ma odakle bio.

Očekujem od svih koji su izabrani da nose emanet naše vjere, slobode i časti u ovoj zemlji da to rade savjesno i odgovorno najbolje što mogu. Mi smo došli iz Sarajeva da vam kažemo da smo s vama u vašim nastojanjima da u ovoj zemlji, koja vas je prihvatila kao svoje građane, koja vam je omogućila da od svog rada živite, da hranite svoju porodicu i rodbinu, te da pomažete svoju zajednicu, ne samo ovdje u Njemačkoj, već i u zemlji vašeg rođenja, odnosno porijekla.

Naravno, nema nigdje boljeg života nego kod svoje vlastite kuće, nego u svojoj vlastitoj zemlji, nego među svojom vlastitom rodbinom, ali ako to nije moguće, onda čovjek treba da bude zahvalan onima koji mu pruže ruku kad mu je pomoć potrebna.

Draga braćo i sestre,
Dozvolite mi da danas u ovoj džamiji u Sindelfingenu kažem ono što bih želio da čuju svi muslimani Bošnjaci u dijaspori od Australije, Amerike, Kanade i cijele Europe, a to je da sam ponosan na sve vas, jer ste u nezahvalnim uvjetima uradili velike stvari u organiziranju, održavanju i razvijanju džemata, kao osnovne ćelije Islamske zajednice, odnosno našeg naroda.

Želim da i vi budete ponosni na svoj uspjeh, jer ste pokazaili i nama u domovini kako se čuva, razvija, nosi i pronosi ugled i čast svoje vjere, nacije i kulture.

Savjetujem vam da se ne okrećete unatrag, već da gledate unaprijed, jer ni oči nam ne stoje straga, već sprijeda da možemo vidjeti šta nas čeka u budućnosti a ne da stalno gledamo šta nam se dogođalo u prošlosti. No, to ne znači da prošlost treba da zaboravimo. To nikako! Na greškama iz prošlosti treba da učimo kako da nam budućnost bude bolja i iz prošlosti treba da pamtimo one pozitivne primjere u našim međusobnim odnosima koji nas zbližuju, koji zbijaju naše safove, koji snaže naše jedninstvo, koji nam vraćaju pouzdanje u zajedništvo i koji nas hrabre da ustrajemo u odbrani naših prava na život, vjeru, slobodu, imetak i čast.

Jer, bez istinskog jedninstva, bez jasnog cilja kojem svi treba da težimo i za kojeg svi zajedno treba da radimo ma gdje bili, nama muslimanima Bošnjcima nema opstanka, niti našoj djeci i našim unucima ima nade u bolju i svjetliju budućnost.

Zato je važno da svako od nas shvati da nam je važno zajednišvo u vjeri, zajedništvo u naciji, zajedništvo u kulturi, zajedništvo u jasnoj namjeri do željenog zadatka, a to je da nam se ne smije ponoviti genocid, da nas se ne smije progoniti iz naših domova, da nas se ne smije vrijeđati zbog vjere, da nam se ne smije osporavati nacija, da nam se ne smije prijetiti zbog naše želje za slobodom, da nas se ne smije ismijavati zbog naše kulture i tradicije, da nam se ne smije zabranjnjivati da odgajamo svoju djecu po slobodi naše savjesti, da nam se ne smije osporavati pravo da imamo državu, koja će nam štititi a ne kršiti naša ljudska prava.

Osjećam da je ovo pravo vrijeme i pravo mjesto da podsjetim sebe i sve vas kojima je stalo do mudrih misli čuvenog egipatskog sufije Zennuna Ebu el-Fejda (umro 859), koji je savjetovo svoga sina da ostavi stvari koje mu štete, prije svih da ostavi beskorisnu polemiku, da se ne nadglasava sa zluradim osoboma te da svoje znanje i mudrost uvećava družeći se sa pametnijim i mudrijim od sebe.

„Prvu stvar, moj sinak, koju trebaš ostaviti - kaže Zennun - jeste polemika koja uzrokuje licemjersvo, pakost, oholost i neprijateljstvo.

No, ako između tebe i tvog brata ipak dođe do dijaloga o nekom spornom pitanju, onda neka to bude u duhu međusobnog uvažavanja i prihvatanja argumenata, kojima se otkriva sušta istina.

Nemoj se plašiti istine tvog sugovornika, jer istina makar dolazila i od tvog gorkog protivnika korisnija ti je, nego laž pa makar ti dolazila i od tvog slatkog prijatelja.

No, ako si siguran u svoju istinu i znaš da to tvoj protivnik ne želi priznati, već ima namjeru da te ismijava i podcjenjuje, odustni od polemike s njim i nemoj se s takvim nadmetati, jer od tog možeš imati samo štetu.

To ti je isto kao kad bi džāhil (neznalica) liječio bolesnika o čijoj bolesti ništa ne zna, ali se bolesno nadmeće s pravim ljekarima kako bi ih provocirao. To je bolest džehla (neznalosti), koja ima četiri simptoma od kojih je samo jedan izlječiv, dok su tri neizljećava.

Prvi simptom je ljubomora za koju nema lijeka, jer svaki tvoj argument kojim se rasvjetljava istina, kod tvog protivnika povećava ljubomoru, koja se pretvara u slijepu oholost i zato nemoj s takvim voditi polemiku, jer i pjesnik kaže: - Za svako neprijateljsvo ima nade da se čovjek oslobodi, osim neprijateljstva onog koji se bori protiv tebe iz ljubomore!

Drugi simptom neizljećive bolesti džehla (neznalosti) je tvrdoglavost ili ahmakluk, za što je Isa, a.s., rekao: - Uspio sam i mrtvoga oživiti, ali ahmaka nisam uspio izliječiti!

I treći simptom neizljećive bolesti džahila je kad vidiš i čuješ nekoga koji govori o pitanjima koja ne razumije, odnosno kad neko ne zna da ne zna o čemu priča. - Zbog toga je - kaže Alejhisselam - nama vjerovjesnicima rečeno da govorimo ono što ljudi mogu razumjeti, tj., na razini njihovih umnih mogućnosti.

No, ima jedan simptom koji ukazuje da je bolest džehla (neukosti) izlječiva, a to je da je čovjek svjestan da ne zna i da ima iskrenu želju da sazna istinu koja mu se nudi u razgovoru sa njim. To je čovjek koji nije zaslijepljen ni malom ni namom, već ljudskom željom da razumije istinu koja se tiče njega i njegove zajednice, koja se tiče općeg dobra" - zaključuje Šejh Zennun.

Nadam se da smo iz ovih Zennovih savjeta sinu shvatili poruku, a to je da se svi, a posebno mi ulema, čuvamo od ovih simptoma neizljećivih bolesti - haseda, tj., ljubomore, ahmakluka, tvrdoglavosti i džehla, tj. neinformiranosti. Jer, prenosi se da je Allah Uzvišeni rekao Isau, a.s. - O sine Merjemin, prvo savjetuj sebe pa onda ljude, u protivnom bit će te stid Mene!

Da, tako je, ako nema sloge i jedinstva među nama ulemom, kako ćemo onda govoriti džematlijama da budu složni i jedinstveni?

Ako mi ulema ne provodimo ono što vazimo ljudima, onda treba da se stidimo pred Uzvišenim Bogom?

Ako mi ulema nismo dosljedni vjere i morala, kako onda možemo biti primjer našem narodu u njegovoj borbi za čast i obraz?

Uvjeren sam da smo svi razumjeli ove poruke i da ćemo se, ako Bog da, čuvati od ovih opakih bolesti - haseda, ahmakluka i džahaluka!

Allahu Svemogući, osnaži nas na putu moralnog ozdravljenja i ojačaj nas u našoj namjeri da budemo složni i jedinstveni uvijek i na svakom mjestu!

Allahu Sveznajući, pouči nas onome što ne znamo i obdari nas govorom koji je razumljiv ljudima!

Allahu Milostivi, omili nam međusobnu solidarnost u kojoj je radost našeg zajedništva uvjeri! Amin!