BOŠNJAČKE HEROINE: ŽENE ČIJEM SE SABURU TREBA DIVITI
Redakcija Bošnjaci.net se srdačno zahvaljuje svim donatorima i koordinatorima.
Zahvalnost upućujemo i redakciji lista "Preporod" koji su odvojili
svoje vrijeme i uručili donacije bošnjačkim heroinama.
Nazija Beganović: Da su mi živi sinovi
S obzirom da se na putu za Zvornik prolazi kroz Konjević Polje, imali smo namjeru prvo posjetiti Fatu Orlović. Pošto ona ne bijaše kod kuće, produžili smo prema Zvorniku. U Đulićima nam se pridruži Zijad ef. Hasanović, imam dotičnog džemata, s kojim se uputismo u Durakoviće, kod Nazije Beganović. Nakon što nas Nazija posluži sokom, mi joj uručismo novčanu hediju, koju su joj ukupili naši Bošnjaci u zemljama Zapada. Iako će joj, kako reče Nazija, ovaj novac dobro doći, da vrati nešto duga i da nastavi radove na porodičnoj kući, uz uzdah, oteše joj se riječi: "Da su mi živi sinovi". Samo Nazija zna koje su joj sve misli, tog momenta, dok je primala novac, navirale na um. Znamo da joj je bilo teško. Jedva se i sami sabrasmo da je razgovorimo i da joj kažemo da je ovaj novac tek jedna mrva pomoći kojom naši dobri ljudi žele da joj život koliko-toliko olakšaju i da ništa na ovom Dunjaluku ne može nadoknaditi njenih šestericu sinova i muža. Odali smo joj priznanje na saburu koji ima i koji će joj, ako Bog da, pomoći da nastavi svoj teški ovodunjalučki život.
Iako je teška sudbina pogodila
Naziju Beganović, ona se stoički bori i ni u kom slučaju se ne predaje. Školuje
svog unuka u srednjoj školi. U kući joj je sve sređeno, a dvorište i bašta, sa
ubeharalim voćkama, djeluju kao neki perivoj. Nazija Beganović, majka šesterice
sinova šehida i muža šehida, može biti uzor kako se uz sabur i pouzdanje u
dragog Allaha sve ovodunjalučke teškoće mogu nositi. Ona nam može biti najbolji
primjer da ne klonemo duhom i da se ne spotičemo na životnim teškoćama. Na
ispraćaju Nazija Beganović se zahvalila svima onima koji su joj novčano
pomogli, poželivši im za to Allahovu nagradu.
Zijad ef. Hasanović, ovdašnji imam i
naš domaćin prilikom ovog zijreta Naziji, reče nam da se u džematu intenzivno
radi na obnavljanju naselja. Kuće se saniraju, džamija je u funkciji, bez
obzira što na njoj ima još mnogo posla, stavljanje fasade itd. Istovremeno je
sanirama i imamska kuća, u kojoj odnedavno stanuje imam sa svojom suprugom i
osmomjesečnim sinčićem.
Mladi bračni parovi odlaze
Uz poslove oko saniranja objekata, te kultiviranje zapuštenog zemljišta, radi se na iznalaženju još nepronađenih posmrtnih ostataka 668 ubijenih muškaraca ovog područja, a već je krenula i inicijativa za izgradnju spomen obilježja ovdašnjim šehidima, pokopanim u Šehidsko mezarje u Memićima kod Kalesije.
Ono što posebno brine i imama i ovdašnje džematlije jeste činjenica da zbog nemogućnosti zaposlenja vrlo malo mladića / koji su preživjeli četničku kamu / odlučuje na ženidbu. Čak i oni koji se ožene, odmah odlaze u inozemstvo, tako se, po riječima imama, od 18 sklopljenih brakova, svega jedan bračni par zadržao tu, a svi ostali su otišli u zapadne zemlje. S lijeve strane džamije, na traktoru za volanom, ugledasmo četverogodišnjeg Nermina, sina Emina i Mine Grahić, dok je u imamskoj kući osmomjesečni Ismail spavao.
Imam
Zijad ef. Hasanović i njegova hanuma Alma,
jedan su od rijetkih mladih bračnih parova koji je ostao u džematu, gdje sa
sinčićem Ismailom žive u imamskoj kući. Napominjemo da su očevi ovog mladog bračnog
para bili među 668 odvedenih sa Bijelog Potoka, koje su četnici ubili. Inače, u
ovom mjestu ima 50 kuća u kojima nema muške osobe. Allah daje da se ovdje ponovo
rađaju djeca, više muška.
Nazija Beganović u Durakovićima kod
Đulića i Fata Orlović u Konjević Polju su žene kojima su četnici učinili veliki
zulum, koji one stoički trpe i saburoom podnose.
Salih SMAJLOVIĆ
(http://www.bosnjaci.net)