ZAŠTO SILAJDŽIĆA TREBA PODRŽATI
U Njemačkoj je nedavno osuđena grupa
neonacista koja je spalila knjigu "Dnevnik Ane Frank". U Njemačkoj je
zakonom zabranjeno negiranje holokausta. U Njemačkoj ne postoji političar koji
dovodi u sumnju postojanje Hitlerovih koncentracionih logora u kojima su
pobijeni milioni Jevreja.
U Bosni je sve drugačije. Ovdje i
pored presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, kojom je utvrđeno da su srpske
vojne i političke vlasti u Srebrenici 1995. godine počinile genocid, većina
Srba iz RS relativizira postojanje tog zločina i nije spremna podržati
donošenje zakona o zabrani njegovog negiranja.
Danas i u Srbiji političari i
intelektualci, poput Borisa Tadića, Čedomira Jovanovića, Vesne Pešić, Vojina
Dimitrijevića, Srđe Popovića, Nenada Čanka, snažno zagovaraju i pišu peticije
Skupštini da usvoji Deklaraciju i osudi genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
Iz RS, međutim, takvih glasova još
nema. Tamošnji vodeći političari ostavljaju utisak da im je presuda Suda u Hagu
nametnuta, nerado je spominju i o njoj daju komentare uz puno ograda.
Istovremeno, bošnjačke političare koji tu temu drže u vrhu prioriteta, optužuju
za ekstremizam?!
Dokle god je takvo stanje svijesti u
manjem bh. entitetu, ima smisla i insistiranje Harisa Silajdžića na političkom
i svakom drugom saniranju posljedica počinjenog genocida, uključujući i
dobijanje specijalnog statusa za Srebrenicu.
Također, treba podržati i njegov
prijedlog upućen kolegama iz Predsjedništva BiH, Nebojši Radmanoviću i Željku
Komšiću, da upute zajednički poziv Srbiji da, u skladu sa presudom, u roku od
60 dana uhapsi optužene ratne zločince i preda ih Haškom tribunalu. Srpskoj
javnosti s obje strane Drine, godinama kljukanoj mitovima o srpskom junaštvu i
Srbima kao nebeskom narodu, mora se glasno i bez uvijanja saopćiti istina da je
u ime srpskog naroda u Srebrenici počinjen najveći zločin u Evropi poslije
Drugog svjetskog rata.
Bilo bi dobro da o tome, bez
licitiranja i političkog konformizma, počnu govoriti Milorad Dodik, Nebojša
Radmanović ili Nikola Špirić, ali ne znači da političari iz drugih naroda u
BiH, dok oni ne progovore, trebaju šutjeti.
Fadil MANDAL
(http://www.avaz.ba)