BOŠNJAKA KOSOVA NEMA U DOKUMENTU!

     Povodom Priijedloga Martija Ahtisarija o statusu Kosova

     Dugo očekivani prijedlog o rješenju statusa Kosova specijalnog predstavnika UN-a Martija Ahtisarija, konačno je u petak 02. 02. 2007. objelodanjen dvjema zainteresiranim stranama, Kosovu i Srbiji. Poslije susreta sa predsjednikom Srbije i kosovskim pregovaračkim timom i političkim vrhom, kojima je uručio dokumenat, Ahtisari je održao i kratke konferencije za štampu u Beogradu i Prištini. Dokumenat je ubrzo objelodanjen na sajtu UNOSEK-a, a sutradan i u medijima. Gospodin Ahtisari je naglasio da je ovo samo prijedlog, a da će o njegovom finalnom sadržaju odluku donijeti Vijeće sigurnosti UN-a, pošto se u međuvremenu eventualno u Beču održi još jedan ili više sastanaka predstavnika Prištine i Beograda, i njihovih potencijalnih sugestija oko kojih bi mogla biti postignuta saglasnost. Novi sastanak dviju strana je zakazao za 12. februar. Predviđeno je da se u martu pročišćen prijedlog pošalje generalnom sekretaru UN-a.
Reagiranja sa srpske i albanske odnosno kosovske, strane su različita. Dok se sa srbijanske prijedlog uglavnom odbacuje, sa isticanjem da on zapravo znači nezavisnot Kosova, na albanskoj strani je iskazan vidljiv optimizam, barem sudeći po izjavama zvaničnika Kosova – “zato što dokumenat otvara proces nezavisnosti Kosova”. Oficijelno je samo pokret “Vetevendosja” (Samoopredjeljenje), gosp. Albina Kurtija, unaprijed najavio demonstaracije za 10. februar, odbacujući nagoviješteni prijedlog Martija Ahtisarija, sa primjedbama, između ostalih, da se prevelikim davanjem prava Srbima na Kosovu oko decentaralizacije (novih) opština i njihovim potencijalnim vezama sa srbijanskim vlastima, otvara mogućnost podjele Kosova i nastavak miješanja Srbije u njegove unutrašnje stvari.

     Uvidom u predloženi skračeni tekst dokumenta, kao što je svima koji su imali prilike da ga pročitaju poznato, atribut nezavisnost Kosova se ne spominje direktno, međutim, kako po izjavama spomenutih kosovskih čelnika tako i po nezavisnim analitičarima, on imlicitno izvire iz dokumenta. To je jedna od glavnih karakteristika prijedloga – da Kosovo tretira kao samostalan (državni) subjekt, tj. da se ostvaruje vjekovna želja Kosovara (većinom, naravno, Albanaca) za potpuno odvajanje od Srbije.
     Druga njegova glavna karakteristika je da je u mnogome posvećen ostavarivanju prava Srba na Kosovu. Između ostalog, čak se dva poglavlja u najvećem odnose na srpsku nacionalnu zajednicu i Srpsku pravoslavnu crkvu - poglavlje o Decentaralizaciji, koje predviđa njihovih novih šest opština koje treba uspostaviti na Kosovu (pored postojećih), kao i poglavlje o zaštiti kulturnog i vjerskog naslijeđa, gdje se predviđa za 45 crkava i manastira (teritorijalna) zaštitna zona. Također se i u gotovo sva ostala poglavjlja spominju njihova kolektivna prava na Kosovu, a najuočljivije je da je srpski, pored albanskog, jedan od dva službena jezika na Kosovu.
     Treća karakteristika prijedloga gosp. Ahtisarija je bukvalno svođenje ostalih “nealbanskih” manjinskih zajednica na manjine u punom smislu riječi, za koje se predviđaju prava po međunarodnim standardima i dokumentima, očigledno uzimajući u obzir već ostvarena prava, ali u nekim važnim detaljima i uz njihovu znatnu redukciju u odnosu na postojeći Ustavni okvir Kosova i propise UNMIK-a. (Po Ustavnom okviru Kosova, bosanski i turski jezik se priznaju kao poluslužbeni, a u statutima opština gdje Bošnjaci i Turci žive kao službeni, Također, ovi manjinski narodi imaju nastavu u osnovnim i srednjim školama na svom jeziku, kao i nastavu na dva fakulteta). Najuočljiviji detalj u predloženom dokumentu zapravo jeste da se eksplicitno nigdje ne kaže na koje se to konkretne nacinalne manjinske zajednice misli!
     Četvrta glavna karakteristika prijedloga Martija Ahtisarija je (i očekivano) daljnje međunarodno prisustvo na Kosovu, sa novom misijom, pored ostalog i sa međunarodnim predstavnikom, koji će biti i predstavnik EU, koja(i) će imati određene ingerencije i kontrolu u područjima bezbjednosti, sudstva i carine, kao i supervizija oko donošenja zakona, te također daljnje prisustvo NATO snaga.

     Za sada, barem zvanično, reagovanja čelnika bošnjačkih partija i poslanika u kosovskom parlamentu, što se tiče stručnih primjedbi na sadržaj prijedloga u vezi sa pravima njihovog naroda, nema, ili su izjave uglavnom uopštene i pozitivne. Reagiranja običnih Bošnjaka Kosova i pojedinih njihovih intelektualaca – koje nije zahvatila opšta letargija – drugog dana poslije objelodanjivanja prijedloga, pored otvorene podrške anketiranih u medijima ostvarivanju volje većine Kosovara, što se tiče njihovog budućeg položaja - mišljenja su protkana nevjericom, zato što bošnjačkog naroda u prijedlogu – NEMA.

     Kad je autor ovih redova prošloga ljeta pisao jedan od komentara na pokrenuto pitanje bošnjačkog predstavljanja u pregovorima u Beču, u njemu je posebno bilo insistirano da se bošnjački političari (makar) založe da se u završnom dokumetu/ima/ pregovora obavezno spomenu Bošnjaci Kosova i njihov maternji – bosanski jezik, kao i druge tradicionalne manjine, a ne da se zadovolje samo uopštenim spominjanjem manjinskih prava, predviđenim relevantnim međunarodnim dokumentima. Decidan zahtjev za direktno spominjanje Bošnjaka i njihovih prava bio je naveden i u Deklaraciji (u čijem donošenju smo i mi učestvovali) ispred nekih asocijacija Bošnjaka Kosova, kao i u Platformi donijetoj na Forumu Bošnjaka Kosova, a u vezi sa pokretanjem pregovora o Kosovu.
      Izgleda da taj ondašnji apel, kao i spomenute tačke starijih dokumenata, u čijem donošenju su i oni učestvovali, nije imao utjecaja na bošnjačke predstavnike u pregovorima. Koalicija “Vakat” je svojevremeno i odlučila (prihvatila) da se pitanje Bošnjaka rješava na Kosovu, a ne u Beču, uz navođenje nekoliko razloga za to. Jedan od njih je u formi pisanog reagovanja bio naveden i od gosp. Sadika Idrizija, ministra zdravlja i predstavnika manjina u većini sesija u Beču, da “Bošnjački zahtjevi nisu isto što i srpski”...
     A to, zapravo, i nikad nije bilo sporno, kao što (valjda) više nije uopšte sporno da su Bošnjaci jedna od tri integrisane manjine u novu (poslijeratnu) kosovsku realnost. Te samim tim nikako nemože biti održiva ni (politikantska) teza “da mi nesmijemo praviti svoju sreću na nesreću drugih”, tj. Albanaca jer, kad su Bošnjaci u pitanju - nema nijednog realnog pokazatelja ( a niti mogućnosti) za tako nešto.
     Ali, ono što je, ili što bi za sve Bošnjake sada trebalo da bude, veoma sporno – je to što gospodin Ahtisari, na početku poglavlja o zaštiti ljudskih i manjinkih prava, pored spominjanja riječi “tradicionalne manjine”, nigdje u produžetku ne kaže koje su to manjine!?
      Imaju li, naime, te “tradicionalne manjine”, svoja nacionalna imena? Zar se sada nezna, ili se nije znalo od prije rata, koji su to manjinski narodi na Kosovu? Nije li to činjenica i sa (relevantnog) popisa od 1981.godine? Dok se, s druge strane, maltene u svakom poglavlju spominju ”Srbi”, ili prava “srpske zajednice” poimenice, a nigdje se ne spominju Bošnjaci Turci i Romi?

     I te kako je sporno, također, prvo spominjanje prava manjina da se školuju na svim nivoima na jednom od dva službena jezika na Kosovu, pa tek onda u sljedećem članu pravo na školovanje na svom maternjem jeziku do nivoa srednjih škola (“ako ispunjavaju uslov za dovoljan broj učenika, u skladu sa važećim propisima”).

     Manjinskim zajednicama se daje pravo na međusobno povezivanje na Kosovu, ali je sporno reduciranje prava na povezivanje samo sa licima van Kosova, dok se ne predviđa institucionalna saradnja sa asocijacijama pripadnika svoje nacionalne većine u njihovim državama, ili matičnim državama, kao i njihova eventualna pomoć manjiinama na Kosovu. Dok je Srbima na Kosovu, tj. njihovim (“horizontalno povezanim”) opštinama, omogućena puna saradnja sa Srbijom, pogotovu u jedinstvenom školskom sistemu, kao i (“transparentno”) finansiranje srbijanske vlade njihovih aktivnosti!
Sporna je i odredba “da je potrebno deset posto stanovništva, da bi manjinska zajednica imala pravo na podpredsjedničko mjesto u opšini gdje žive njeni pripadnici.

     Nije puno jasnija ni uopštena odredba, u poglavlju o decentralizaciji, koje je - kako smo i rekli - kompletno posvećeno starim-novim srpskim opštinama i njihovim “posebnim” pravima, u kojoj se daje načelno pravo i drugim manjinskim zajednicama da mogu formirati svoje opštine, uz mogućnost da se to može uraditi i – poslije popisa stanovništva na Kosovu! Zar se već nezna, ili se nije znalo, gdje žive i gdje su živjele “ostale” manjinske zajednice. I, zar se nezna da Turci već imaju “eksperimentalnu opštinu” Mamušu niže Prizrena...

     Ovo su nekoliko od, vjerovatno, povećeg broja primjedbi koje bi “ostale manjine“, tj. “nealbanci”, a naročito Bošnjaci, odnosno njihovi politički predstavnici trebali, što je moguće prije, da uobliče u formi pisanih primjedbi i dostave specijalnom izaslaniku Martiju Ahtisariju, po mogućnosti zajedno sa turskim i romskim predstavnicima. A kao minimum svih minimuma, trebalo bi ispostaviti zahtjev za obavezno imenovanje u dokumentu Bošnjaka, Turaka i Roma, kao i (prvo) omogućavanje školovanja manjina na svom maternjem jeziku na svim nivoima. Pošto su ovi manjinski narodi sa svojim imenima spomenuti u Ustavnom okviru Kosova i kao takvi učestvuju u organima vlasti Kosova, te su, također, kao takvi i uzeli učešće u pregovorima. Nema nimalo logike da su bilo čime “zaslužili” da ne budu spomenuti i u dokumentu o statusu Kosova! Tim prije što on ima međunarodni karakter i što će biti, poslije usvajanja u UN, “stariji” od budućeg ustava Kosova.

     Nespominjanje može otvoriti najviše problema bošnjačkoj zajednici, pored, istine radi, romskoj, jer je turska već valjano konstituisana! Bošnjaci Kosova, naime, imaju, manje-više poznat (dobrano spolja isforsirani i na razne načine potpomagani, najviše od strane Beograda) još uvijek otvoreni problem konstituisanja nacionalnog jedinstva i procesa nacionalne afirmacije na Kosovu. Stiče se dojam, da oni koji (možda) stoje iza pojedinih odredbi ovog dokumenta (napr. onu o školovanju), kao da baš ovo naprijed kazano imaju u vidu kad predlažu ovakvu - otvorenu i uopštenu formu manjinskih prava uz nespominjanje poimenice na koga se ona, pored ostalih, konkretno odnose, i time (ne)svjesno ostavljaju mogućnost za različite interpretacije i daljnje manipulacije – najviše sa pripadnicima bošnjačkog govornog područja u Gori, ali i ne samo sa njima.

     Bošnjački predstavnici u pregovorima, poslanici i učesnici u vlasti na Kosovu (koji, zapravo, koriste povoljnosti rezervisanih mjesta predviđenih za ovu zajednicu), u najmanju ruku su dužni svom narodu pojašnjenje kako je do svega ovoga došlo, ali prije toga da zajedno – što bi bilo najbolje - ili posebno ovdje navedene i još druge primjedbe dostave gosp. Ahtisariju prije 12. februara. I da u tom pravcu zatraže otvorenu podršku albanske strane, odnosno kosovskih predstavnika. Nema razloga da im oni ne pomognu, pogotovu ako se uzmu u obzir dosadašnji odnosi, sastanci u Konsultativnom savjetu manjina, putovanja bošnjačkih predstavnika po svjetskim destinacijama “u vezi sa ostvarivanjem manjinskih prava”, kao i obećanja (uz pohvale za konstruktivnost Bošnjaka Kosova i njihovih političkih predstavnika!) koja su uslijedila tokom pregovora o Kosovu od strane kosovskih političkih čelnika.
     Međutim, sudeći po dosadašnjem nejedinstvu između koalicije “Vakat” (koja ima tri poslanika i ministra zdravlja u vladi Kosova) i dr. Numana Balića (poslanika ispred SDA Kosova), tj. sklonosti prvih na (političku) “liniju manjeg otpora” i naknadnom (neuvjerljivom) obrazlaganju propusta uz hvalisanje za (ne)urađeno, kao i sklonosti dr. Balića ka uvrijedljivim i drskim izjavama na račun onih koji (zapravo) odlučuju, možemo unaprijed da izrazimo dozu sumnje u njihov zajednički (ali i zasebni) nastup i zahtjeve koji će biti realizovani relativno povoljno po Bošnjake Kosova. U tom slučaju, ostaje nam, kako smo u jednom našem (podužem) objavljenom tekstu kazali, da se (po)uzdamo u demokratske procese na Kosovu, obećanja koja su nam dali albanski čelnici – odnosno, u najvećem, da njima ostanemo na “besu” ili emanet, kao i u opšte principe i poteze međunarodne zajednice. 

(http://www.bosnjaci.net)