Interview: Mustafa ef. KLANCO

     Interview: Mustafa ef. KLANCO, glavni imam Mešihata Islamske zajednice Njemačke

POLOŽAJ MUSLIMANA U NJEMAČKOJ NIJE ZADOVOLJAVAJUĆI

Razgovarao: Esad KRCIĆ

     BOŠNJACI.net: Uvaženi ef. Klanco, molimo Vas da za naše čitatelje predstavite Islamsku zajednicu Bošnjaka Njemačke, odnosno kada su se bošnjački “gastrabajteri” počeli organizirati kroz džemate, odnosno u islamske zajednice?

     Prvi džemat Bošnjaka je osnovan 1978. godine u Achenu. Uprava ovoga prvoosnovanoga džemata kasnije je bila u Kölnu. Neposredno poslije toga slijedi osnivanje džemata Dortmund, Essen, Frankfurt, Düsseldorf, Hamburg i Kamp-Lintfort. Od 1986. do 1990. osnovano je još sedam džemata. Dolaskom ratnih prognannika iz BiH, dijelom i iz Sandžaka, u gradovima su se organizirala mjesta, odnosno punktovi, za mektebsku nastavu a također osnivaju se novi džemati. Danas, u 2007. godini, u sastavu IZBNJ djeluje 62 džemata. Na nivou oblasti ili regija u SR Njemačkoj, aktivnostima koordiniraju imami koordinatori, koji uz zamjenika glavnog imama i izabrane predstavnike iz reda nezaposlenih u IZBNJ, zajedno čine Savjet glavnog imama.
Pored navedenih 62 džemata koji su pod ingerencijom ove IZ Bošnjaka u Njemačkoj, djeluje i jedna grupa (džemat) organizirana u Stuttgratu koju je Rijaset priznao dok IZB Njemačke nije ovu grupaciju vjernika iz Stuttgarta za sada prihvatila u svoju Instituciju.
Do 1990. godine džemati su bili «jugoslovenski». Raspadom Jugoslavije, došlo je i do disolucije IZ-e u SFRJ, sa jednom od posljedica da je u Njemačkoj došlo do sporazumnog razdvajanja na bošnjačke i albanske džemate. Inače su islamske zajednice - džemati u Njemačkoj organizirani na nacionalnoj osnovi tako da većinu čine Turci zatim Arapi, a Bošnjaci su po brojnosti, muslimani vjernici, na trećem mjestu. Po zvaničnoj statistici u Njemačkoj živi oko 150.000 Bošnjaka. Manjim grupama muslimana u Njemačkoj pripadaju Albanci, Pakistanci, Nijemci-konvertiti, Iranci –šijska grana islama. Također, postoje i vjerske sekte Aleviti, Ahmedije i Kadijanije, koji se, kad im zatreba, pozivaju na islam.
U Njemačkoj postoje dva islamska vijeća: jedno koje pripada Turcima, a drugo Arapima. Ova podjela otežava zajednički nastup muslimana prema institucijama njemačke države.

      BOŠNJACI.net: Hvala Vam na iscrpnom odgovoru. Recite nam da li ste zadovoljni sveukupnim radom džemata?
     KLANCO: U kadrovskom i prostornom pogledu posjedujemo veoma solidan osnov. Nasušna je potreba za novim osavremenjenim modelom rada i djelovanja kako bi ostvarili što tješnju saradnju sa dolazećom mladom generacijom muslimana. Uz ovo u novoj organizaciji bit će više rada i discipline, i odgovornosti, ali i nagrađivanja za postignute rezultate u radu.
Aktivnosti u džematima se uglavnom odvijaju vikendom. Džemate predvodi 56 imama sa dekretom reisu-l-uleme IZ-e u BiH. Jedan imam je postavljen sa dekretom muftije iz Novog Pazara. Ostali imami imaju ovlaštenja za obavljanje dužnosti od Imama-koordinatora IZBNJ. Oni nisu angažirani isključivo kao imami, nego su uposleni u privredi.
Ako se stavi pod lupu pređeni put u Bošnjaka muslimana u Njemačkoj u zadnjih tridesetak godina, možemo biti zadovoljni učinjenim. Mada su mnogi poslovi i zadaci mogli biti urađeni temeljitije i efikasnije.

Stanje strepnje i straha

     BOŠNJACI.net: Koji su tekući, a koji najveći problemi u opstojanju i u radu džemata?
     KLANCO: Postoje problemi objektivne naravi koji su vezani za sve muslimane: problem ukopa umrlih, problem nošenja mahrame u javnim ustanovama, klanja životinja na islamski način (halal meso op.a.), problem vjeronauke u školama, problem “terorizma” i “džihadizma”, itd. Posljednjih nekoliko godina muslimani i muslimanske zajednice u zapadnoevropskim zemljama jesu u velikim iskušenjima kroz koja prolaze u dubokom stanju strepnje i straha.
Tamo gdje mi kao institucija, a i imami, nemamo uticaj, dolazi češće do varničenja u džematima. Ove svađe izaziva samovolja i hirovi pojedinaca. Sa posljedicom da dolazi i do sudskih procesa, između naših Bošnjaka. Dovodi se u pitanje status imama i održivosti u životu nekih džemata, posebno koji plaćaju kirije za objekte mesdžida ili imamskih stanova.
Zbog relativne blizine BiH Njemačkoj, još dobar broj naših ljudi, i pored odluka Rijaseta da budu članovi ondje gdje stiču dohodak i izdržavaju porodice, ne uključuju se kao članovi u IZ-e u Njemačkoj. A na drugoj strani onima koji su članovi naših džemata u Njemačkoj, a traže uslugu IZ-e u BiH u pojedinim MIZ-e naplaćuju ponovo članarinu! Tako da u stvarnom životu ispada kao da mi u Njemačkoj nismo dio Islamske zajednice u BiH i tamošnjih džemata! Kao da nismo “jedan džemat na dva mjesta”. Niti vjersko, niti moralno, a niti ustavno pravo nemamo članstvo utvrđivati isključivo na temelju članarine. Mi obično kažemo: Svjesni, participirajući članovi IZ-e i oni koji u njenom radu i aktivnostima ne participiraju. Njih ni u kom slučaju ne zaboravljamo. Naprotiv, gradimo Zajednicu “velikog kišobrana” koja će okupiti sve nas i povesti nas, vodeći se vječitim, najhumanijim ciljevima uzvišenog Islama.

 
     BOŠNJACI.net: Poznato je da je glavni problem džemata odnosno zajednica prostor za džamije, mesdžide. Kako džemati rješavaju taj problem?    

     KLANCO: Kada smo uvidjeli da naši ljudi žele da ostanu u Njemačkoj, da se etabliraju na ovom prostoru, a da ”kirijanje” ne vodi opstanku džemata, pokrenuli smo aktivnosti oko kupovine objekata. Svaki džemat je kupovinu objekta (vakufa) sam ostvarivao, bez ičijeg posredovanja. Nije bilo inicijative iz matične IZ-e u BiH a u Njemačkoj sve do 1994. godine nismo imali krovnu organizaciju. Danas je u vlasništvu džemata IZBNJ 30 objekata sa mesdžidima, imamskim stanovima, popratnim prostorijama. Danas Bošnjaci u svim velikim gradovima u Njemačkoj imaju vlastite prostore, sa odnosom 50 %. Kupovina ovih trideset objekata u vlasništvu za džamije je urađena od 1991. godine do danas. Najvažniju ulogu pri kupovini objekata su imali imami i pojednici unutar džematskih odbora. Tu činjenicu kao i ulogu osnivača džemata ističem i to sadašnje i naredne generacije ne treba da zaborave. Ostali džemati (oko 50 %) plaćaju kirije. To otežava rad i funkcionisanje džemata. Sa posljedicom da se aktivnosti u nekim džematima svode samo na to da se preživi, iznađu sredstva za režije.
Usljed činjenice da nam mubarek Ramazan dolazi u ljetni period, vjerojatno će i posjeta džamijama opasti: jacija – teravija će biti kasno oko pola noći. Tada dolazi i vrijeme godišnjih odmora. Za nadolazeće vrijeme imami, džematski odbori i džemati trebaju se pripremiti i drugačije organizirati aktivnosti.

Bošnjačka džamija u Kamp Lintfortu 

Položaj muslimana u Njemačkoj i Bošnjaka, kao vjernika, nije zadovoljavajući

     BOŠNJACI.net: Kakav je položaj Bošnjaka i uopće muslimana u Njemačkoj?
     KLANCO: Položaj muslimana u Njemačkoj i Bošnjaka kao vjernika nije zadovoljavajući. Vi znate da islam nije priznat u Njemačkoj. Posljedica toga je da sve organizirane islamske zajednice nisu po njemačkom zakonu vjerske zajednice nego udruženja građana.
Izgrađena infrastruktura od cca. 2200 mesdžida u posljednjih pedest godina govori da je u Njemačkoj bila dobra klima kada su u pitanju muslimani, sa posljedicom da se čak počeo formirati i jedan islamsko-njemačko-evropski identitet.
Predstavnici muslimanskih organizacija prije moraju između sebe pokrenuti međumuslimanski dijalog. Predstavnici države, nevladine i crkvene organizacije trebaju pomoći msulimanima, kao manjini, da budu bolje organizirani, da imaju institucionalno predstavljanje Islama u Njemačkoj. Bosna ima takvo iskustvo. Većina treba pomoći manjini, mi to očekujemo.
Svakako da je položaj muslimana i muslimanskih organizacija na Zapadu otežan nakon terorističkih akcija u SAD, Španiji, Holandiji, Londonu i drugdje. Teror se pripisuju muslimanima ili se izvodi ”u ime islama”. Sve to skupa olakšava posao svima onima koji uopće ne prihvataju strance, posebno muslimane, kako bi ih marginizirali, diskreditirali. Neki političari zagovaraju i progon muslimana iz zapadnog svijeta.
S druge strane, moramo imati u vidu i to da i sami muslimani često padaju u zamku naglašavanja svoje ”kulturne različitosti” i svog specifičnog kulturnog identiteta unutar evropskog, još uvijek preovlađujućeg strukturalnog i vrijednosnog monokulturnog konteksta.

      BOŠNJACI.net: Koliko su Njemci zaintersirani za islam i kakav odnos imaju mediji prema Islamu i muslimanima?
      KLANCO: Nakon svega što se posljednjih godina dogodilo na globalnom planu ”oko muslimana i islama” i medijska antislamska kampanja je podebljala liniju mi – oni. Islam se predstavlja na orjentalistički način, mediji projiciraju maskote sa kojim straše ljude od islama; nekada je to Bin Ladenova slika iza koje se vidi džamija, nekada afganistanski mudžahedin, nekada palestinski dječak omotan eksplozivom, nekada žena sa mahramom. Problemi Bliskog i Srednjeg istoka serviraju mediji na način: Što se oni u Avganistanu ili Iraku bune, a mi im došli sa tenkovima i donosimo im demokratiju! A oni se još bune? Medijska dresura ima dalekosežne, a vjerovatno ciljane posljedice. Medijska slika muslimana na Zapadu je slika “najezde Mongola”. Mnogo je dizajanera te slike. Ziaudin Sardar je, izlažući sprdnji tzv. “mahrama-aferu” u Frnacuskoj napisao: “Dakle Frnacuskinja sa šalom je šik, a žena muslimanka sa šalom je prijetnja civilizaciji”. Upotreba naziva islamski uz terorizam, npr., atomske bombe danas imaju i kršćani, i jevreji, i hindusi, i budisti, i muslimani, ali samo ona bomba koju imaju muslimani nazvana je “islamskom”! I to se učinilo milion puta. Time se u jednom dijelu zapadnih medija hoće kazati da su u “tih poganih muslimana” i same bombe “vjernici”. Ima, dakako, dosta zapadnih novinara i univerzitetskih profesora koji su se suprostavili i koji se suprostavljaju antimuslimanskoj medijskoj hajci. Američki profesor John Esposito, u svojim knjigama je upozoravao zapadne vlade na svu štetu koju proizvode mnogi mediji, reducirajući islam na džihad, a potom džihad jest jednako sveti rat. Preovlađujuća je opća težnja da se o muslimanima i islamu piše kao o “glavnom neprijatelju liberalnih demokratija Zapada”. Takakv se neprijatelj mora medijski oblikovati, morate ga reducirati na značku, kliše ili zastavu na kojoj je turban, zakrabuljena žena ili “bradati ekstremista”. Mediji proizvode samo kamene riječi!
Niko nema pravo da pozvjeruje ljude i to samo toga radi što pripadaju drugačijoj vjeri!!!
Interesovanje za Islam postoji. Često školsku djecu učitelji i nastavnici, kada je tema islam, dovode u džamiju da se djeca na licu mjesta upoznaju sa ”muslimanskom bogomoljom”. U prošloj godini Ministarstvo unutarnjih poslova na čelu sa dr. Wolgangom Scheubleom pokrenulo je ”Njemačko-islamsku konferenciju” sa ciljem organiziranja jednog predstavničkog tijela za većinu muslimana u Njemačkoj, boljom integracijom muslimana u njemačko društvo. Konferencija će trajati tri godine a radiće u komisijama. Nadamo se da će se islam i muslimani u Njemačkoj izboriti i dobiti prava koja im i po Božijim i ljudskim zakonima pripadaju.

Bosanski jezik kod treće generacije počinje da se gubi

     BOŠNJACI.net: Njemci koji su prešli na islam, ili bolje reći vratili se islamu, djeluju kroz Islamsku zajednicu Njemačke (Islamische Gemeinschaft in Deutschland). Kakva je vaša suradnja sa njima, i da li oni nailaze na slične probleme u njemačkom društvu?    

      KLANCO: Naša suradnja sa većinom muslimana u Njemačkoj odvija se kroz dva vijeća. IGD je zastupljen u Centralnom islamskom vijeću. Oni nemaju probleme ”Gasterbeitera-gostujućih radnika”. Oni su dio njemačkog društva ali imaju izazove kao i ostali muslimani. Organizirani su kroz IGD, Haus des Islam, tekije .... Na njemačkom jeziku redovno izlazi novina ”Islamische Zeitung” (Islamske novine op. a). nešto poput našeg Preporoda. Više je različitih prijevoda Kur’ana na njemačkom nego na bosanskom jeziku. Najbolji prijevod Kur’ana je prijevod, konvertita dr. Murada W. Hofmana, bivšeg njemačkog diplomate čije se knjige prevode na sve svjetske jezike. Na bosanskom imamo Islam kao alternativa, Islam u 3. milenijumu i druge.

      BOŠNJACI.net: Kakve su veze Islamske zajednice Bošnjaka Njemačke sa srodnim zajednicama u drugim državama Evrope, zatim Amerike, Australije...?
     KLANCO: Osim razmjene bajramskih čestitki, sastanka glavnih imama u Sarajevu sa reisu-l-ulemom u toku ljetnjih ferija i seminara imama iz dijaspore, svakih pet godina, nema nekih posebnih veza. Svi smo mi naime zauzeti obavezama na lokalnom – džematskom nivou ili na nivou zemlje u kojoj djelujemo. Ne preostaje puno vremena za ”globalne” akcije na svjetskom planu u bošnjačkoj dijaspori.

      BOŠNJACI.net: Kavi su odnosi sa domovinom, odnosno da li ste zadovoljni sa odnosima Rijaseta i bosanskih i bošnjačkih političara prema dijaspori u Njemačkoj?
      KLANCO: Bošnjaci i Bošnjakinje najmanje jednom godišnje putuju u BiH ili Sandžak. Potreba za domovinom kod prve generacije je jača, kod druge nešto slabija, kod treće još slabija ... Bosanski jezik kod treće generacije počinje da se gubi. Bošnjaci u Njemačkoj su ulagali kapital u BiH, pravili kuće da imaju za smiraj tijela i džamije za smiraj duše. Danas Bošnjaci također u Njemačkoj prave kuće i kupuju stanove. Većina Bošnjaka ovdje je riješila da ostane u Njemačkoj a da u BiH odlaze na godišnje odmore. Ili kada umru - na tabutima!
O političarima i njihovom odnosu prema iseljenoj ili prognanoj Bosni ne bih govorio: proučio bih radije dovu za pamet i slogu; da ne izgubimo što smo skupo platili. Mnogo je toga od političara bosanskih obećano a nije urađeno. Od ministarstva za dijasporu da će npr. urediti rad bosanskih dopunskih škola, raditi na ostvarivanju dvojnog državljanstva...
Mi Bošnjaci moramo neprestano da se pitamo: “Šta danas mogu dobroga da učinim za svoju, vjeru, porodicu, Narod i Državu!”
Što se tiče Rijaseta naša komunikacija ide preko Ureda za Bošnjačku dijasporu i ostalih službi Rijaseta. Nekada je komunikacija jednosmjerna ali postaje polahko i dvosmjerna.

Bajram je u Bošnjaka: vjerski, porodični, kulturni i nacionalni blagdan

     BOŠNJACI.net: Još jedan islamski blagdan je iza nas. Obično nakon Bajrama govori se o mjesecu posta - Ramazanu, hadžijama i kurbanima, Novoj hidžretskoj godini. Kako Bošnjaci muslimani obilježavaju svoje vjerske blagdane u Njemačkoj?     

     KLANCO: Ove godine znatan broj Bošnjaka je išao u rodni kraj da tamo provede bajramske blagdane jer je vrijeme zimskog ferija. Bošnjaci su posebno vezani za Bajram. Bajram je u Bošnjaka: vjerski, porodični, kulturni i nacionalni blagdan. Čak i oni koji su i najudaljeniji od džamije i vjere u dane bajrama osjećaju se muslimanom i Bošnjakom. Ovo daje posebnu važnost Bajramu. Ali, osjećaj da smo zajedno i da smo jedno ne smije biti zloupotrijebljen bilo kojom vrstom zloupotrebe vida, prvenstveno materijalne dobiti, ili svjesnog kršenja Allahovih propisa.
Bošnjaci naime uz Kurban bajram, nakon klanjanja i čestitanja, odlaze da bi žrtvovali kurban, da bi podijelili kurbansko meso, obišli rodbinu i komšije... Zatim Bošnjaci zijarete mezarluke na području džemata, prouče Fatihu ili Jasin umrlima. Na Bajram se okupljaju porodice i razmjenjuju se pokloni.
Šteta je npr. da ovdje u Njemačkoj žene, djevojke i djeca ne dolaze da klanjaju bajram iako je ta tradicija bila prisutna u doba Muhammeda a.s.

     BOŠNJACI.net: Često u pričama zauzimaju Bajramska sijela koja su u dijaspori a i domovini postala pravo pomodarstvo. Najčešće se takva sijela kose sa islamskom i bošnjačkom tradicijom, posebno ako uzmemo u obzir prisustvo na takvim sijelima ragolićene pjevačice sa srpsko-šumadijske estradne scene. Kakve veze takva sijela imaju sa Bajramima i bajramovanjem?
     KLANCO: Kao što znate prvi i drugi vikend poslije bajrama jedan dio džemata u Njemačkoj organizira bajramske svečanosti zbog kojih nas kritikuju, jer nastupaju pjevači, muzikanti itd. Nismo ni mi zadovoljni našim bajramskim svečanostima, ali na njima se pojavi imam održi predavanje, hor prouči par ilahija, nema alkohola, upoznaju se mladići i djevojke, pa dođe i do braka, okupimo naš narod.
Nažalost, imamo slučajeva da čak i neki restorani organiziraju “bajramske derneke” uz točenje alkohola! Sve to govori o našem stanju i halu. Apelirao bih na rukovodstva klubova u kojima se okupljaju Bošnjaci, na gastronome i estradne umjetnike Bošnjake i Bošnjakinje da se preispitaju i zapitaju da li bi njihovi roditelji, nane i djedovi tako nešto radili uz Bajram ili mimo Bajrama “Bajram Party” golišave pjevaljke, trbušni ples, alkohol. U Kur’anu ima pitanje: Kuda idete?

Silom nameću bezmezhebizam, bezimamstvo, bezmuftijstvo, bezrijaset

     BOŠNJACI.net: Jedno vruće pitanje. U BiH i Sandžaku, pa i bošnjačkoj dijaspori se u posljednje vrijeme sve češće govori o pojavi tzv. vehabija. Recite nam u kolikoj mjeri su bošnjački džemati u Njemačkoj suočeni s ovom pojavom?
     KLANCO: Ovo je medijski najrabljenija tema i pitanje oko kojeg se nažalost glože muslimani u globlu pa i Bošnjaci. Za elaboraciju ovog pitanja treba više vremena i prostora. Pošto se nisam bavio tim fenomenom, površno u najkraćem mogu kazati sljedeće: Pitanje ”vehabizma” je kompleksna tema i mislim da je ta ideja došla u BiH kroz humanitarne organiazacije i njihovu djelatnost u toku agresije na BiH i poslije agresije u Bosni.
Mi živimo u globalnom svijetu u kojem Sarajevo postaje metropola. Na ulicama zapadno-evropskih metropola susrećemo muslimane: sunije, šije, sufije, ”vehabije” ... pravne tradicije hanefijska, šafijska, malikijska i hanbelijska i džaferijska. To je očekivati i u Sarajevu, u BiH i u Sandžaku. Kako sve te ”identitete” dovesti u sklad, harmoniju da niko nikome ne smeta?
Ja sam osam godina u istom mesdžidu zajedno djelovao sa muslimanima iz Magreba (Maroko, Tunis) i svi smo zajedno klanjali. Oni su izgovarali poslije Fatihe Amin glasnije-horski, a mi u sebi. Nakon što smo kupili objekat i preselili, ja sam mislio da će Bošnjaci i Albanci izgovarati Amin na glas ali nisu. Danas poneki Arap, Turčin, čak jedan Azer (šiit) dolazi klanjati kod nas, ali niko ovdje ne nameće svoje drugome. Sve te nebitne razlike su spektar muslimanske kulture i identiteta koji je danas pomiješan na jednom prostoru po prvi put u povijesti ako se izuzme hadž. Te razlike su bogatstvo islamske kulture i zašto ih potirati? Islam, gledajući povijesno, nije potirao ni predislamsku tradiciju koja nije u suprotnosti sa islamom. Kod naroda koji su primili islam mnogo toga je poislamljeno ali nije i uništeno.
Problem nastaje kada manjina, ne poštujući ni imama, ni ono što je ostvareno na polju očuvanja muslimana, hoće silom da nameće bezmezhebizam, bezimamstvo, bezmuftijstvo, bezrijaset, neki ”svoj red”. Da postojeći red i sve što je očuvano dovede u pitanje. Otvarati pitanje mezheba i spuštati u narod je opasno, jer ono oko čega se ulema razilazi vidimo da se obični svijet sukobljava. Ovo su stvari o kojima ne treba šutjeti. I na koje je Rijaset trebao ranije da reagira sa institucionalne razine. Najopasnije je kada obični svijet počne braniti i tumačiti religijske istine, teorije, mezhebe... Put od toga, do posezanja za pištoljem i eksplozivom je vrlo kratak. Potom koban i bolan.
Mislim da neke manje grupe muslimana nemaju osjećaja za stvarnost i vrijeme. I da njihov metod djelovanja može dovesti do gubljenja ili smanjenja slobode svim muslimanima. Ja sam bio imam u vrijeme komunizma i dobro znam kako je u neslobodi djelovati. Danas, kušajući slobodu, moramo biti odgovorni i imati mjeru: Jer ako budemo ”plazili jezik” možemo ostati bez njega.
Da krajnosti nisu bezopasne, i da su mač sa dvije oštrice, iznijeću dva primjera:
U jednom našem džematu imam je ”producirao” ”vehabije” i kada su ga ”nadrasli” odvojili se od njega, onda je njemu problem bio kako se vratiti, kako kaže dr. Karčić ”islamskoj tradiciji Bošnjaka”. Drugi imam je zastupao strogo poštivanje mezheba, usljed čega se od njega se odvajaju njegovi učenici.
Mladi ljudi danas propituju tradiciju svojih roditelja, islamsku praksu koju su učili u mektebima i džamijama, jer žive u novim uslovima i sredinama. Danas su elektronski mediji uticajni na formiranje identiteta. Sa mogućom posljedicom da svaka porodica ima svoga šejha, reisa, muftiju ... To su novi izazovi za muslimane, a posebno za Rijaset IZ-e u BiH kao matičnu IZ-u. Jer mi od nje očekujemo više na planu institucionalnog djelovanja u novonastalim okolnostima.
Ovo reagiranje zvanične IZ-e u našoj zemlji i inostranstvu jeste sasvim prirodna reakcija onoga ko je u višestoljetnom uspješnom istrajavanju potvrdio se kao jedini mogući put i način rada i djelovanja. I sada se na to što je stoljećima tkano nasrće. Naša zajednica iznašla je model da sačuva sebe i narod, i da uz nasrtaje, koji sada idu i sa Istoka i sa Zapad, uz velika stradanja, ljudi i dobara, bude i traje. Ona se sa velikom mukom revitalizira i uspravlja! Pošteno joj je priznati njen trud a ne i nju i narod omalovažavati i bagatelisati!
Dugoročno gledano, Rijaset se mora sistematično baviti pitanjem tumačenja islama i obrazovanjem kadra, posebno imamskog, za ”globalno” vrijeme i prostor.
Mi Bošnjaci trebamo umjesto teških riječi, radikalizma, advokature, imati više tolerancije drugačijeg i različitog, prvo kod nas i među nama, pa onda prema drugima, a ne obrnuto. Mi trebamo razumijevanja, otvorenosti, dijaloga, muminske ljubavi. Ali ni u kom slučaju ne smijemo dovoditi u pitanje našu islamsku bošnjačku tradiciju: mi nismo muslimani od jučer. Islamska zajednica ne smije biti talac bilo kojeg pojedinca ili grupe! I mora sačuvati neovisnost i slobodu.
Preporučio bih svim mladim ljudima da, pored učenja Kur’ana, čitanja zbirki hadisa i drugih klasičnih djela islamske znanosti, isčitavaju djela muslimana sa Zapada: Tarika Ramadana, Muhameda Asada, Muhameda Hamidulaha, Murada Hofmana i rahmetli našeg alima Huseina Đoze. Da budu dobri radnici na radnim mjestima, a ne besposličari.
Posebno bih podvukao da pročitaju knjigu, objavljenu posthumno, od rahmetli mr. Nijaza Šukrića: ”Organizacija i oblici vjerskoprosvjetnog života muslimana Bosne i Hercegovine od 1945. do 1976. godine”. U ovoj knjizi će imati uvid o važnosti tradicije i običaja u očuvanju vjere.

Bosna je poligon ne samo arapskih i iranskih nadmetanja, nego i komšijskih

     BOŠNJACI.net: Otvoreno pitanje: zašto jedan dio rukovodstva IZ i imama vidi ”vehabije” a drugi ih ne vidi?
     KLANCO: Da li neko nešto vidi ili ne vidi zavisi od posmatrača. Raduje nas da je sve više onih koji imaju i dubok i oštar vid, da vide i ono što će tek doći! Mislim da Zajednica sebe ne brani od vehabija. Ona sebe brani od svih svjetovnih i religijskih nasrtaja. Ona je oprezna u svome hodu kroz povijest, i hrabra i odvažna! Sjednica Rijaseta u Tuzli bila je u vezi ”vehabizma”, bolje kazano -drugačijeg, zbunjujućeg i neprimjerenog tumačenja islama za bosansko pa i evropsko podneblje. Samo sučeljavanje generalnog sekretara Rijaseta gosp. Muhameda Salkić i hfz. Jusufa Barčić na TV svjedoči da ima varničenja, svadje i kratkih spojeva u pojedinim našim džematima. Društvena stvarnost u BiH nakon agresije na BiH i Bošnjake i genocida, pogoduje netoleranciji. Mislim da se ne radi o tome da li se vide ili ne vide ”vehabije,” nego kako ovu pojavu imenovati?

      BOŠNJACI.net: U ovom kontekstu želimo vas pitati o drugim pojavama koje se javljaju na našim prostorima. Radi se također o pojačanoj pojavi šijizma, koja do rata nije bila prisutna na našem prostoru. Da li BiH postaje poligon arapsko-iranskih vjerskih interesa ili nadmetanja?
     KLANCO: Bosna je nažalost zadnju deceniju i pol predmet raznih ekperimenata međunarodne zajednice i ”prijatelja i neprijatelja”. U filozofiji zapada postoji program (Eroberung der Raum) osvajanja prostora iz raznoraznih potreba i ciljeva. Nakon agresije i genocida nad Bosnom i Bošnjacima, kojeg smo hvala Allahu dž.š. biološki preživjeli, traje jedno tiho, mehko i podmuklo raslojavanje bošnjačkoga i bosanskog tkiva. Izgleda da smo kao narod sposobniji odoljeti i izdržati teške udarce. Ali da tzv. mehkoj agresiji ne možemo da se odupremo. Bosna je poligon ne samo arapskih i iranskih nadmetanja, nego i komšijskih. I šireg evropskog okruženja.

      BOŠNJACI.net: Prisutna je i sekta ”Ahmedija” koja je zbog svog nakaradnog vjerskog ubjeđenja izašla iz islama. Kako spriječiti prodor takvih sektašenja i usitanjavanja bošnjačkog naroda?
     KLANCO: Putem obrazovanja imamsko muallimsko hatibskog kadra za ”globalno vrijeme!” I to isključivo u jednoj obrazovnoj instituciji u BiH. To je najvažnija zadaća koja stoji pred IZ-e u BiH.

      BOŠNJACI.net: Neizbježno je pitanje o ”Jehovinim svjedocima” ili bolje reći o kršćanskoj sekti ”od vrata do vrat”. Oni su se za vrijeme agresije na BiH preko raznih humanitarnih organizacija ubacili u BiH. Na završetku rata su naišli na plodno bosansko tlo za plasiranje svojih kršćanskih opcija. Posebno su im bili intersantni bošnjački prognanici i izbjeglice u Njemačkoj i drugim zemljama Evrope. Da li vam je poznato koliko su se oni proširili među nama?
     KLANCO: Prije dvadesetak godina Jehovini svjedoci i druge kršćanske sekte su kucale na vrata stanova Bošnjaka i drugih muslimana u Njemačkoj. Mislim da oni nemaju šanse među Bošnjacima jer Bošnjaci su isprepadani (!) i imaju veliku dozu opreza prema novinama. Možda da im pristupi poneki pojedinac ali su to rijetkosti. Znate za slučaj kada su Crnogorci 1913. godine pokrštavali muslimane u plavsko-gusinjskom kraju u Crnoj Gori, jedan musliman kaže popu: ”Pope pohitaj sa tom vodicom, prođe mi podne namaz”.

Mešihat IZ Njemačke

     BOŠNJACI.net: IZBNJ je već dvije godine priprema reorganizaciji, doklo se došlo po ovom pitanju i kada očekujete izbore u IZBNJ?
     KLANCO: Ja sam odbio nekoliko intervjua. Bili su ponuđeni povodom rezolucije Rijaseta o tumačenju islama i reorganizacije IZBNJ. Pošto smo s u mjesecu novembru i decembru na nivou regija organizirali evidentiranje i predlaganje kandidata za predsjednika i podpredsjednike mešihata kao i članove mešihata iz redova nezaposlenih u IZBNJ, nisam želio da utičem na predlagače na bilo koji način. Pa ni putem spomenutog intervjua. Sada smo taj dio posla završili. Zato sam pristao da vam odgovorim na ova pitanja. Predlaganje i evidentiranje kandidata je proteklo u demokratskoj formi. Imami i predsjednici džematskih odbora su tajnim predlaganjem između 56 kandidata za predsjednika i dva potpredsjnika Mešihata predlagali najmanje 3 a najviše 6 kandidata, a 5 članova Mešihata iz reda nezaposlenih u IZ-e. Također na regionalnom nivou predlagali su imami i predsjednici. Svi imami sa dekretom Rijaseta, i svi predsjednici kao i drugi aktivisti, mogli su biti predloženi od strane imama i predsjednika džematskih odbora: i to tajnim putem! Učinili smo tako da predsjednici na regiji nisu znali kako su predlagali njihovi imami. Predstoji da se utvrde konačne liste u dogovoru sa Rijasetom. Što se tiče kandidata za Sabornike IZBNJ, džematski odbori trebaju da delegiraju Sabornike IZBNJ do kraja januara 2007. godine. Prvo trebamo izabrati rukovodstvo Sabora IZBNJ, zatim članove Mešihata. Očekujemo da ćemo do ljetnog ferija imati završen proces preustroja IZBNJ sa nivoa glavnog imama u nivo Mešihata.

      BOŠNJACI.net: Koja bi bila Vaša poruku Bošnjacima u Njemačkoj, dijaspori i domovini?
      KLANCO: Ne bi bilo na odmet da svi nosimo i izrazavamo malo više ponosa što smo muslimani, Bošnjaci i u isti mah što smo Evropljani. Poručujem Bošnjacima i Bošnjakinjama:
-Poštujte zemlju u kojoj boravite jer ste dobijanjem vize ili državljanstva sklopili ugovor o poštivanju zakona i propisa dotične zemlje;
-Čuvajte islamski identitet i odgajajte djecu u tom duhu i duhu islamske bošnjačke tradicije;
-Čuvajte porodice, džemate i mektebe kao čuvare identiteta i samoga sebe;
- Ne zaboravimo da je nad nama izvršen genocid u Srebrenici, Prijedoru i dr. gradovima BiH a čuvari su nam bili zapadno-evropski NATO vojnici.
Ujedno koristim priliku da svim muslimanima i muslimankama čestitam Novu 1428. hidžretsku godinu.

(http://www.bosnjaci.net)