ISLAMSKOJ ZAJEDNICI NIJE NAJVAŽNIJE MESO KURBANA

     INTERVJU: Zijad ef. Ljevaković, direktor GH medrese

ISLAMSKOJ ZAJEDNICI NIJE NAJVAŽNIJE MESO KURBANA

     Gazi Husrev-begova medresa ima najdužu tradiciji organiziranja akcija klanja kurbana u BiH i širem regionu. O ovogodišnjoj akciji, cijeni kurbana, komercijalizaciji ovog vjerskog obreda i duhovnoj dimenziji obreda žrtve razgovaramo sa Zijadom ef. Ljevakovićem, direktorom Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu.

     Razgovarao: Ekrem Tucaković

     Kako ocjenjujete, prof. Ljevakoviću, ovogodišnju organizaciju uplate i klanja kurbana u GH medresi?

     Ljevaković: Akcija uplate i klanja kurbana u organizaciji Gazi Husrev-begove medrese ima dugu tradiciju. U kolektivu Medrese određeni broj profesora, odgajatelja i osoblja Medrese je dugi niz godina uključen u akciju i imaju veliko i dugogodišnje iskustvo. Svjesni odgovornosti ovoj akciji pristupamo krajnje promišljeno i studiozno. Duži niz godina akcija bilježi uspon i sve je veći broj onih koji imaju potrebu da uplaćuju kurban u Medresi. Sve veća urbanizacija i složeniji uvjeti kao i povećani zdravstveno - sanitarni zahtjevi iz godine u godinu povećavaju broj onih koji se odlučuju da svoje povjerenje, oko klanja kurbana, povjere Medresi. Ove godine akcija je znatno uspješnija od prošlogodišnje po broju uplata i po načinu organizacije. Ako Bog da, već naredne godine planiramo neka poboljšanja. Akcija je završena na vrijeme, uz ispunjenje svih uvjeta koji su vezani za kurban.

     Postoje li konkretni podaci o broju uplata i količini dobijenog mesa?

     Ljevaković: Imali smo 2.960 uplata što je u odnosu na prošlu godinu više za oko 400 kurbana. Može se lahko izračunati približna količina dobijenog mesa. Također ističemo da se oko 700 ovnova kolje na Jarčedolima i od ovog mesa se veći dio vrati onima koji su tražili povrat svoga dijela, kako je to, uostalom, i uobičajeno.

     Koliko je akcija uplate kurbana značajna za učenički standard, o kakvoj se uštedi može govoriti i ako ima viška mesa šta se radi sa njim?

     Ljevaković: Najveći dio mesa Medresa zadržava za svoje potrebe. Preostali dio se dijeli i to za potrebe Fakulteta islamskih nauka, Pedagoške akademije u Bihaću, a manji dio javnoj kuhinji Maglaj, Studentskom domu Bjelave, u humanitarne svrhe i nekim drugim korisnicima.

Meso koje ostaje u Medresi, pomaže umanjenju uplata i participacije roditelja za učenike u troškovima doma.

Zapostavljanje duhovne dimenzije obreda

     Posljednjih godina svjedoci smo nastojanja Rijaseta da se uvede red oko organizacije kurbana, prvenstveno da se smanji taj komercijalni aspekt, a osnaži duhovni, moralni i vjerski segment u obredu klanja kurbana, što baš i ne ide tako lahko? Želeći čuti Vaš stav o ovom pitanju interesuje nas i Vaša praktična saznanja u vezi cijene kurbana od 300 KM, njene realne utemeljenosti, obzirom na vrlo nisku cijenu kurbana van granica naše države, ali istodobno i činjenicu da se na domaćem tržištu za dobar kurban trebalo izdvojiti znatno iznad 300 KM?

     Ljevaković: Već više godina cijena kurbana, kao što je to poznato, prilikom uplate u Medresi je nepromjenjena i ostaje 300 KM. Cijene stoke su bile dosta stabilne i mogli smo se kretati u okviru ovakve cijene. Vodili smo računa i o mogućnostima onih koji uplaćuju kurban u Medresi. Nastojali smo do krajnjih mogućnosti da im izlazimo u susret povjerenjem i cijenom. Do sada smo u tome uspijevali, dijelom što imamo veći broj uplata jer pokrivamo troškove većim brojem kurbana. Akciju znatno poskupljuju ovnovi koje koljemo na imanju Jarčedoli. Ove godine je, kako znate, uveden Porez na dodanu vrijednost (PDV) što je dodatno opteretilo ovu cijenu, ali smo iz poštovanja prema onima koji dugi niz godina, i već drugu generaciju idu zajedno sa nama, ostali pri ovoj cijeni i uz rizik manjeg gubitka. Međutim akcija je provedena uspješno, bez obzira na ovu cijenu i nije bilo gubitaka.

     Cijene na ostalim tržištima su manje iz poznatih razloga. Uzgajivači stoke izvan naše zemlje imaju veće benificije od države i mogu imati manje cijene. Prilikom uvoza, radi prelevmana i drugih opterećenja, cijene bi opet bile približno našem tržištu. Mi imamo iskustvo uvoza ali i kupovine na domaćem tržištu. Sve se više okrećemo domaćem tržištu.

     Kurban je najbolje klati lično i kod kuće i mi to govorimo i onima koji uplaćuju u Medresi. Oko ovog ibadeta je mnogo sadržaja koji nisu materijalne narave tako da je teško reći od koga, kada ili čija će žrtva biti primljena ili ne? Kurban kolje onaj ko može a to je prije svega vjerski čin i obred i treba ostati kod dostojanstva obreda po svaku cijenu? Ali u načinu života koji živimo komercijalizacija je počela ulaziti u sve pore života pa i ovu akciju. Islam je po duhu svog učenja ravnoteža duha i materije i ovdje bi trebalo gledati ravnotežu. Osnovna poruka Kur'ana vezana za kurban je da Bogu ne dopiru krv i meso nego spremnost na žrtvu i bogobojaznost. Nije najvažnije zaklati kurban, pustiti krv i imati meso. Ljudi svaki dan na zemlji zakolju mnogo više životinja, puštaju krv i imaju meso ali to nije kurban. Na kraju, kurban nije samo pomoć siromašnim u hrani. Kurban se ostavlja za sebe i porodicu, prijateljima i imućnim a samo dijelom jedne trećine ide siromašnim pa je više društveni nego socijalni ili humanitarni čin. Islamska zajednica po svojoj misiji mora čuvati vjersko dostojanstvo kurbana i ne može ići isključivo na komercijalne, humanitarne ili socijalne elemente koji su inače sadržani u klanju kurbana. Bez obzira koliko bilo potrebno kurbansko meso pojedinim kategorijama našeg društva, Islamskoj zajednici ne može biti najvažnije meso, a nekim drugim očito može.

     Kakva nam iskustva možete prezentirati iz dosadašnjih organizacija klanja kurbana, jer GH medresa ima najdužu tradiciju po ovom pitanju? Kako poboljšati ove akcije i šta preporučiti za naredni period?