Hatme u IKC Hidaje u Minhenu
Treći dan ramazana 1437. hidžretske godine. Naš željno očekivani musafir je ponovo sa svim svojim blagodatima među nama. Došao je da nas oplemeni, podsjeti i pruži šansu za novi početak vlastite preobrazbe. Zaista smo ovu noć, koju su nam priuštila naša djeca predajući svoje hatme, doživjeli kao renesansu.Vrlo dekorisan mesdžid, čar iftara koji je priređen ovim povodom kao i mnoga draga lica učinili su svima nama večer ugodnom.
Sam moto " Stazama Allahove riječi" govori o istrajnosti, upornosti, volji i želji ovih mladih bića da se zapute ovim stazama i krunišu ih hatmama. Iako iscrpljeni od posta, umorni od nespavanja, prikrivajući tremu koja ih je obuzimala, dostojanstveno su iščitavali časne ajete.
Zar je čudno imati tremu učeči Kur'an u sitne sahate pred više od stotinu insana, među kojima su trojica čuvara ove Svete knjige – hafizi? I oni uveličaše ovaj skup svojim dolaskom!
Objavljen je u ramazanu i dat nam je kao milost i lijek. Njegova mu‘džiza i bereket ovog odobranog mjeseca su prodrli u najmanju poru našeg bića i ozarili je.
Roditelji, prijatelji, džematlije i poznanici su se slili u jedno, kako bi ovoj omladini priredili sto ljepši doživljaj. Jedni su se brinuli o dekoraciji, drugi o outfit-u, treći o trpezi, ali highlight večeri je bila torta sa njihovim imenima i devet ruža – devet vrijednih mekteblija, koja je stajala velikog zahmeta.
Ambijent je laskao našim mekteblijama, što je odrazilo njihovo skromno ali odvažno predstavljanje na početku i zadovoljstvo na kraju programa. Doprinio je da kao učači ove Uzvišene knjige budu " stars” večeri i tako su se i osjećali, što za mnoge njihove vršnjake izgleda abnormalno ali bi trebalo biti normalno. Samo takvi i jesu “stars” i treba ih tako odgajati.
Mektepski odgoj je bez premca! Sa narednim citatom su se na vrlo skroman način zahvalili onima koji su imali udjela u realizaciji ove večeri:
“Poštovane efendije, cijenjeni gosti, dragi roditelji,
večeras se ova naša grupica učača okupila oko Allahove riječi a mogli smo biti u diskotekama, kafićima ili na nekim drugim neprikladnim minhenskim mjestima. Ovdje smo se našli i kako ovaj naš moto kaže, krenuli stazom Njegove riječi, zahvaljujući samo Njegovoj milosti. Neka Mu je neizmjerna hvala!
Allah dž. š. nam šalje insane čijim sebebom dospjevamo na ovakve puteve. Večeras je to naš učitelj, jaran, prijatelj ili po našem ustaljenom omladinskom žargonu, kumpel, Abdulvehab ef. Počevši od elifa pa do ovih hatmi utirali smo ovu stazu zajedno i zaputili se njezinom cilju a to je Allahovo zadovoljstvo. Riječ “hvala” je uobičajen izraz pristojnosti, ali ako odslikava stanje duše jednog insana prema drugom , onda ona govori o iskrenom uvažavanju, respektu i poštovanju. Hvala ti Abdulvehabe efendija!
Također se iskreno zahvaljujemo Nusretu ef. i hafizu Belminu na njihovoj podršci svojim učenicima.
Veliko hvala našim roditeljima koji su nas usmjerili i bodrili na ovoj stazi. Zahvaljujemo se svima Vama što ste se odazvali kao i onima koji su na bilo koji način doprinijeli ovom lijepom ugođjaju.
Allah kabul olsun!“
A.R.