U Sisku obilježen Dan bijelih traka
U nedjelju, 31. maja 2015. Sisak se pridružio obilježavanju Dana bijelih traka kroz okupljanje u centru grada i mimohod glavnim ulicama i sisačkom šetnicom. Dan bijelih traka je bolni i tužni podsjetnik na 31. maj 1992. godine kada je Krizni štab općine Prijedor izdao naredbu preko lokalne radio-stanice nesrpskom stanovništvu kojom se naređuje da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili plahtama, i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava. Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini. Konačni ishod je bio uklanjanje 94% Bošnjaka i Hrvata sa teritorije općine Prijedor.
Ovo je bio prvi put od 1939. i nacističkog proglasa po kojem su poljski Židovi morali nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, da su članovi jedne etničke ili religijske grupe na ovaj način bili obilježeni za istrebljenje.
Članovi Europske promatračke misije su posvjedočili da su u ljeto 1992. tokom posjete selima oko Prijedora u kojima su živjeli Srbi, Hrvati i Bošnjaci vidjeli bijele zastave na muslimanskim i hrvatskim kućama da bi se mogle razlikovati od srpskih. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je rezultate kampanje progona nesrpskog stanovništva koja je uslijedila usporedio sa genocidom.
Nakon okupljanja sisčana “Kod sata” gdje su članovi Omladinskog kluba vezivali bijele trake oko ruku, krenulo se u mimohod gradskim ulicama, a krajnje odredište je bila sisačka šetnica gdje se prisutnim građanima prigodnim riječima obratio glavni imam Alem ef. Crnkić koji je podsjetio na simboliku ovog tužnog datuma i njegove posljedice kroz 3176 ubijenih Prijedorčana, od čega 102 djece i 256 žena.
Također je prisutne podsjetio na sinonim i paradigmu stradanja u Bosni i Hercegovini kroz ime majke Have Tatarević kojoj su u mjestu Zecovi pokraj Prijedora ubijeno šest sinova i muž.
Najveća masovna grobnica u BIH ali i u Europi nakon Drugog svjetskog rata je otkrivena u općini Prijedor, a to je rudnik Tomašica gdje je pronađeno 430 posmrtnih ostataka od toga 475 kompletnih ljudskih skeleta.
Zaključivši obraćanje Alem ef. Crnkić je naglasio da zbog ovog zla i genocida koji se desio u Prijedoru, mi nerazvijamo mržnju niti prezir jer to nije u duhu našeg identiteta ali imamo obavezu iskazivati suosjećanje, solidarnost sa obiteljima ubijenih te na ovaj način podići svoj glas protiv svakog zločina, genocida, diskriminacije na temelju etničke pripadnosti sa porukom da se NIKOME I NIKADA VIŠE ZLO NE PONOVI!
