Promoviranja knjiga o begovskoj porodici Ljubovića
U okviru Manifestacije Dani Mevluda i zikra sinoć je u prepunoj Sali Studentskog hotela promovirana knjiga „Korijeni hercegovačke begovske porodice Ljubović“, autora Envera Ljubovića. Pored autora knjigu su predstavili prof.dr. Fahrudin Rizvanbegović i mr. sc. Nusret Omerika.
Rizvanbegović je u svom osvrtu istakao potrebu proučavanja bosanskohercegovačkih elita koje su bile stvarni nosioci svih važnih kretanja i akteri svih važnijih događaja. „Historiju naših elita, a begovi su bez sumnje bili elite svog vremena, trebamo proučavati, ne zato da bismo zadovoljili skupinu jedne porodice, već kako bismo sagledali sve njihove metode uspjeha ili greške koje su počinili. To pitanje je za nas od izuzetne važnosti. Historija se stalno ponavlja. Ljubovića Odžak nije pust zato što su Ljubovići otišli već zato što su protjerani. U knjizi ćemo naći podatke do kojih je Enver došao da Ljubovići danas žive u Crnoj Gori, Mostaru, Kaknju, Milavićima, Konjicu, Jajcu, Žepču, Zavidovićima, Zvroniku, Ljubinju, Stocu, Gradačcu, Banjaluci i u Turskoj u nekoliko gradova“, kazao je Rizvanbegović. Iz sudbine porodice Ljubovića, akcentirao je, moguće je mnogo toga naučiti. „ Ova knjiga je potrebna svima jer nam ilustrativno naglašava cjelokupno da nasljeđe Ljubvića, odnosno naših starih elita, pripada Bošnjačkom narodu i Bosni i Hercegovini. Takva visoka svijest fali nama svima jer na takav način opovrgavamo insinuacije da smo „repa bez korijena“, zaključio je Rizvanbegović.
Svi važni događaji na području Nevesinja i šire regije u periodu od 1600.g. do 1900.g. uglavnom su bili u uskoj vezi sa porodicom Ljubovića koja je zauzela najbitnije mjesto u usmenom bošnjačkom epskom stvaralaštvu. Evropska kulturna javnost po prvi put je saznala za bosanskohercegovačke muslimane preko epskih pjesama kakva je balada Hasanaginica. Govoreći o narodnom stvaralaštvu o porodici Ljubovića mr. Omerika je naglasio da je narodna pjesma bega Ljubović stavila na prvo mjesto: „Trista bega na Hercegovini, trista bega, dvjesta alajbega, a kad dođe beže Ljuboviću, tu ne bješe bega đavoljega“. Ljubovići su opjevani uz najveće junake bošnjačkog naroda sa Gazi Husrev-begom i Alijom Đerzelezom. Na kraju je kazao da je o porodici Ljubovića moguće napisati nekoliko knjiga.
Enver Ljubović se na ovo istraživanje, kako je naglasio na promociji, odlučio iz pobude traženja svog identiteta tragajući za istostima sa svojim precima. „Svijesti o vlastitom identitetu bi se morala temeljiti na moralnim vrijednostima. Knjiga obiluje brojnim izvorima i narodnim predanjima. Knjiga je svojevrsni vremeplov o ovoj čuvenoj porodici i njenom povijesnom kontinuitetu“, kazao je Ljubović. U knjizi je obradio nekoliko genealoških stabala porodice od prvih pomena do savremenih vremena. Promociji je prisustvovao je jedna potomak Ljubovića koji danas živi u turskom gradu Izmitu s prezimenom Kilič.
Porodica Ljubović živila je sve do 1922.g. na Odžaku kod Nevesinja. Tada je definitivno završen proces njihovog raseljavanja. Zanimljivo je da su selili i u Ameriku. U prvom iseljeničkom valu Bošnjaka u Ameriku Salih beg Ljubović se naselio 1907.g u Njujork, a Hakija Ljubović u Ameriku je stigao 1924.g. Najznačajnija skupina potomaka ove porodice i danas živi u Kaknju, gdje je rođen i autor iznimno rijetke i vrijedne knjige „Korijeni hercegovačke begovske porodice Ljubović“.
H.E.
