Muftija Zukorlić održao predavanje u Bugojnu
Muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić u Bugojno je u četvrtak, 13. februara 2015. godine održao predavanje u amfiteatru Kulturnog Centra princeze Džewhere.
Muftija Zukorlić je u svome predavanju govorio na temu „Islamska zajednica u Srbiji – poteškoće i perspektiva“.
Pored građana Bugojna, prema riječima glavnog imam MIZ Bugojno Vehida ef. Arnauta, druženju su prisustvovali i građani okolnih gradova, Gornjeg i Donjeg Vakufa, Livna, Duvna, kao i Jajca.
Tokom predavanja muftija Zukorlić je istakao da se „za svoja prava i slobodu moraš se sam izboriti, niko ti ih neće dati“, te dodao: „Kažu mi “IZ Srbije vam je otela 30 džamija”, a ja im odgovaram “ne nego smo mi od 180 džamija, koje su okupirane prije rata, uspjeli vratiti njih 150. Srbija je pred mene stavila jedan od dva izbora: da moja djeca i unuci imaju živog babu i dedu, izdajnika, ili mrtvog babu i dedu, ali šehida. Ja sam odabrao drugo.“
U svome predavanju Muftija Zukorlić se osvrnuo i na svoju kandidaturu za predsjednika Srbije: „Princip kojeg slijedim je “šta sam ja uradio za islam i muslimane, i kako ću položiti račun pred Uzvišenim Allahom za ono što sam mogao a nisam uradio. Moj pohod na Beograd, u vidu kandidature za predsjednika Srbije, bio je kulturološke naravi, i kad i kada ga posmatram sa ove vremenske distance, smatram da je bio veoma uspješan. Pobijedio sam Tadića u Vranju u kojem ima samo pokoji slastičar musliman, što znači da su za mene glasali Srbi. Razmišljao sam o programu kojeg ću ponuditi građanima Srbije, i na kraju sam im ponudio program od sedam tačaka, koje, sve ijedna, imaju utemeljenje u islamu. Ako Srbija želi da joj damo ono najbolje što Bošnjaci mogu ponuditi, bošnjačku dušu i karakter i plemenit komšijski odnos, onda na nas treba početi gledati kao na partnera, a prestati gledati kao na podanike i robove. Jednostranost nikada i ni u čemu nije donijela dobro, pa neće ni u odnosu država-manjinski narodi. Najveći problem kod Bošnjaka u Srbiji kao i u Bosni, je taj što se ne mogu u potpunosti osloboditi podaničkog mentaliteta. Ne mogu prihvatiti da su slobodni, kao što ni zatvorenici koncentracionih logora, Jevreji, nakon sloma Trećeg rajha i bijega njihovih čuvara, još danima nisu smjeli izaći iz logora, jer nisu mogli vjerovati da su njihovi tlačitelji i zlostavljači, poraženi, a da su oni konačno slobodni. Postoji društvena i interesna reakcija na nepravdu. Prva je kada reaguješ na nepravdu koja je učinjena zajednici i društvu, a druga kada reaguješ na nepravdu koja je učinjena tebi. Dok medvjed obliječe oko tuđih kuća, mi se ponašamo kao da nas se to ne tiče, a kada dođe do naše kuće, tek tad se sjetimo zajednice i zajedničke borbe protiv neprijatelja, ali je koristimo za svoje interese. To je interesna reakcija.
Muftija Zukorlić također je govorio u o ujedinjavanju dvije islamske zajednice u Srbiji: Imali smo mogućnost birati između jedinstva i slobode, i mi smo izabrali slobodu. Šta će nam jedinstvo u zatvoru i neslobodi. U zatvoru su svi jedinstveni, jer nemaju drugog izbora. Primjer Bošnjaka i njihovih dželata i dušmana je kao primjer čovjeka, koji je, zbog dugotrajne odsutnosti, sudski i pravno proglašen mrtvim, njegov imetak podijeljen, njegova žena razvedena od njega, i njegove porodice i rodbine. Taman kada su pomislili da se on neće vratiti, da će uživati u njegovoj zaostavštini, on se odnekud pojavi i oni mu se u početku obraduju, ali kada shvate da njegov povratak znači povrat uzurpirane zaostavštine, požele da se nije ni vratio. Tako su naši neprijatelji i nas proglasili mrtvim, ali mi smo se, mimo njihove volje, ustali iz mrtvih i sada potražujemo svoju uzurpiranu “zaostavštinu”. Većim strahom uvijek potiskuj onaj manji, i pobjedit ćeš svoj strah. Ako tvoj najveći strah bude strah od Allaha, s njim ćeš potisnuti sve ostale strahove. Tako sam ja uspio pobijediti strah od likvidacije, kada mi je iz Beograda upućena indirektna prijetnja preko stranog ambasadora.”
Nakon druženja, muftija Zukorlić se obratio i novinarima te govorio o problemima sa kojima se IZ borila.
