Zašto volimo Muhammeda, s.a.v.s.?

Piše: Azmir Jusufi

Muslimani priznaju i vole sve poslanike, neka je na sve njih Allahov mir, i među njima ne prave razlike jer ih na to slovo Kur'ana obavezuje. Muslimani Muhammeda, s.a.v.s., posebno osjećaju i doživljavaju u svojim srcima stoga što je on posljednji među Allahovim, dž. š., odabranicima i što pripadaju njegovom ummetu. Oni ga vole zato što ga Allah, dž. š., voli i što ga je uzdigao nad ostalim stvorenjima. Oni ga vole zato što je on simbol islama i poslije Kur'ana, drugi izvor iz kojeg oni crpe sve relevantne spoznaje o Uzvišenom Bogu i svim korisnim znanjima koja se tiču njihovog života i na ovom i na budućem svijetu. Oni ga vole i zbog toga što se u ljubavi prema njemu krije i dunjalučka i ahiretska sreća.

Allah, dž. š., u Kur'anu Plemenitom kaže: ''Vjerovjesnik treba da bude preči vjernicima nego oni sami sebi...''  (El-Ahzab, 6)

Osvrčući se na spomenuti ajet, komentatori Kur'ana nude nekoliko mišljenja u vezi s pitanjem njegovog razumijevanja. Muhammed el-Gazali, tumačeći ovaj ajet kaže: ''Muhammed, s.a.v.s., duhovni je otac cijelog ummeta. On najviše brine o uputi i spasu ummeta. On je simbol islama, koji je ljude izveo iz tmine na svjetlo.'' 

Na temelju toga Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kojeg bilježi El-Buhari od Ebu Hurejrea, r. a., je rekao: ''Nema nijednog vjernika, a da mu ja nisam preči od svih na ovome i Budućem svijetu. Čitajte, ako hoćete: 'Vjerovjesnik je preči vjernicima od njih samih'. (Buhari)

Ibn Kesir tumačeći ovaj kur'anski ajet kaže: ''Allah, dž. š., znao je kolika je bila pažnja i ljubav Allahovog Poslanika prema njegovom ummetu, kojeg je stalno savjetovao. Odredio je da im on bude preči od njih samih, a njegova presuda među njima da bude ispred njihovog ličnog interesa, kao što Uzvišeni veli: ''I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporazumima međusobnom tebe ne prihvate...''  (En-Nisa, 65)

U sahih-hadisu stoji: ''Tako mi Onoga u Čijoj ruci je moja dusa, ni jedan od vas neče vjerovati sve dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegovog imetka, njegove djece i svih ljudi.''

Tumačeći već spomenuti ajet sure el-Ahzab, Imam El-Kurtubi, oslanjajući se na Ibn 'Atiju, kaže: ''On je preći vjernicima od njih samih, stoga što oni često sebi (svjesno ili nesvjesno) prizivaju propast, a on ih odvraća od toga, pozivajući ih spasu.''

Muhammed Asad, u tumačenju ovog ajeta kaže: ''Ovaj ajet ukazuje na najvišu manifestaciju izbornog, duhovnog srodstva: onog između Vjerovjesnika koga nadahnjuje Bog i osobe koja slobodno izabere da ga slijedi.''

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, kaže: ''Ove riječi zahtijevaju od vjernika da vole Vjerovjesnika, s.a.v.s., više nego sami sebe, i da pomažu njegovu vjeru više nego što sami sebi pomažu''.

Od Ebu Hurejre, r. a., se prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao: ''Primjer mog slučaja je primjer čovjeka koji je potpalio vatru pa kad je ona obasjala okolinu, leptiri i one životinje koje lete na vatru su počeli padati u nju. Taj čovjek ih stane odvraćati, no one uporno nasrću u nju. Eto, to je primjer mog slučaja sa vama: ja vas za obašvu vučem - Bježite od vatre! Bježite od vatre!''  (Muslim)

Tumačeći već spomenuti ajet sure el-Ahzab, Šerif Ahmeti u svom prijevodu i komentaru Kur'ana na albanskom jeziku, kaže sljedeće: „Trud, briga, nježnost i ljubav Poslanika, s.a.v.s., prema pitanjima vjernika je bilo na vrhuncu, tako da njegova presuda o nekom pitanju, poštovanje prema njemu, njegov savjet, u odnosu na bilo kod drugog vjernika, ima prednost, preferira se, te je obaveza vjernika da primijenjuje ono što je od Poslanika, prije svih ostalih.“ 

Allahova, dž. š., ljubav prema Njegovom Habibu, s.a.v.s.

Ma koliko se mi trudili da u cjelosti razumijemo ajete iz kojih isijava ljubav Svevišnjeg prema Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., to zasigurno nećemo biti u stanju. Iz teksta Kur'ana i Sunneta saznajemo da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kod Allaha, dž. š., uživa visoke počasti i da Mu je najdraži, čak među ostalim vjerovjesnicima. Stoga je od njegovih imena i Habibullah, Allahov miljenik.

Uzvišeni svoga miljenika spominje kao milost svjetovima, rekavši: „A tebe smo kao milost svjetovima poslali.'' (El- Enbija', 107)

Tumačeći ovaj ajet, Muhammed Asad kaže: ''Za razjašnjenje ovog temeljnog načela u poruci Kur'ana, v. 7: 158 i odgovarajuću primjedbu 126. Univerzalnost kur'anske Objave proizlazi iz tri činjenice: prvo, njezino obraćanje čitavom čovječanstvu neovisno o porijeklu, rasi ili kulturnom okruženju; drugo, činjenica da se ona obraća isključivo čovjekovom razumu i, prema tome, ne pretpostavlja nikakvu dogmu koja bi mogla biti prihvaćena samo na temelju slijepe vjere; konačno, činjenica da - suprotno svim drugim svetim knjigama poznatim povijesti - Kur'an je ostao potpuno neizmijenjen u svom doslovnom tekstu od svoje objave prije četrnaest stoljeća...''

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi kaže: ''Ovo je obraćanje našem Sejjidu Muhammedu, s.a.v.s., a u čemu je velika počast za njega. Riječ milost je došla u akuzativu, što ukazuje da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., potpuna milost. Ili: poslali smo te svjetovima kao oni koji su milostivi (...) Došao im je sa najvećom srećom i spasom od najveće nesreće. Pod njegovim rukama ljudi su postigli mnogo dobra oba svijeta. Poučio ih nakon sto su bili neuki. Uputio ih je nakon što su bili u zabludi.''

Govoriti o Muhammedu, s.a.v.s., i o njegovom stepenu kod Allaha, i sve o tome kazati - za to bi bio kratak jedan ljudski život. U jednoj predaji stoji da je Džibril došao Muhammedu, s.a.v.s., i rekao: ''Kaže ti Allah, dž. š., znaš li kako sam uzdigao tvoje ime?'' Poslanik mu reče: ''To samo Allah zna!'' Reče Allah: ''Kad se Ja spomenem, spominješ se i ti, i potpun iman sam učinio kod vjernika kad se zajedno spomenem''. (Ebu Ja'la, Ibn Hibban, Makdisija).

Što se tiče blagoslova na Muhammeda, s.a.v.s., koje mu mi kao njegovi sljedbenici upućujemo, Šerif Ahmeti kaže sljedeće: ''Naši blagoslovi prema Muhammedu, s.a.v.s., u usporedbi sa onim Božijim, poput su nekog čovjeku koji sa upaljenom svijećom podigne ruke kako bi potpomogao svjetlosti Sunca, kako bi dodao svjetlost nad svjetlosti, no, kakvu svjetlost čini svijeća naspram svjetlosti Sunca.''

Pored svih ukazanih počasti, nas Uzvišeni Gospodar blagosilja Vjerovjesnika, o čemu svjedoči ajet: '' Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu selame!'' (El-Ahzab, 56)

U jednom hadisu kojeg bilježi Imam Ahmed, prenoseći od Ebu Talhe el-Ensarija, r. a., kaže se: ''Jednog jutra Allahov Poslanik, s.a.v.s., osvanuo je raspoložen, na licu mu se primjećivala radost. Rekoše: ''Allahov Poslaniče, danas si osvanuo veseo i na licu ti blista radost? On reče: '' Da, došao mi je glasnik od mog Uzvišenog Gospodara i rekao: '' Ko od tvojih sljedbenika na tebe donese jedan salavat (blagoslov), za njega će mu Allah upisati nagradu kao za deset dobrih djela, izbrisati grijeh za deset loših, uzdignuti ga za deset deredža (stepeni) i na njega uzvratiti isto toliko blagoslova.''

Poslanik, s.a.v.s., je jedne prilike rekao: ''U čijem pristupu se spomene moje ime, neka donese na mene salavat. Jer, ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega deset''. (Tirmizi)

Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: ''Donosite na mene salavat, jer vas salavat dopire do mene pa ma gdje vi bili.'' (Ahmed)

Poznat nam je hadis kojeg bilježi Imam El-Buhari u svom Sahihu, u kojem se spominje slučaj Omera, r. a., koji je Poslaniku, s.a.v.s., rekao da mu on je draži od svog imetka i djece ali ne i samog sebe, na šta mu Poslanik, s.a.v.s., odgovori: ''O Omere i od tebe samog.'' Na što će Omer, r.a.: '' O Allahov Poslaniče, draži si mi i od mene samog.'' (Buhari)

Tako se ljubav prema Muhammedom, s.a.v.s., prenosila s generacije na generaciju, sve do našeg vremena. Sada je do nas koliko ćemo ovu ljubav gajiti i u našim srcima plodove te ljubavi štititi, čuvati i prenijeti na generacije poslije nas.

Napadanje na ličnost Muhammeda, s.a.v.s.

Napadati Muhammeda, s.a.v.s., koje kojekakvim karikaturama te izrugivati mu se, jednako je napadanju i skrnjavljenju univerzalne ljudske vrijednosti u pravom smislu te rijeci. Rugati se ličnošću Muhammeda, s.a.v.s., znači rugati se Allahom, Kur'anom, Islamom i više od milijarde muslimana svijeta, a kojima je on jedna od svetinja, koji je, kao što smo spominjali, preči i iznad njihovih roditelja, djece i njima samima.

Kada je u pitanju izrugivanje ličnosti pojedinih ljudi (poput političara, sportista, filmskih i muzičkih zvijezda), onda se za to drži da je i materijalna i nematerijalna šteta, zbog nanošenja uvreda, međutim, kada je u pitanju izrugivanje ličnosti Muhammeda, s.a.v.s., onda je jednostavan odgovor da je u pitanju sloboda štampe.

Sloboda štampe je, uistinu, civilizacijsko dostignuće modernog demokratskog društva, koje ima nemjerljivu vrijednost, ali koje se, u određenim situacijama, dobrano zloupotrebljava. Sloboda govora ne podrazumijeva vrijeđanje nečijih svetinja. Jednostavno rečeno, 'sloboda prestaje tu gdje se krši pravo drugih', 'sloboda pojedinaca prestaje ako se tom slobodom krši pravo mnogih ljudi', kao sto je slučaj sa objavljivanjem karikatura o Muhammedu, s.a.v.s., u satiričnom časopisu 'Charlie Hebdon' u Parizu. Smatram da je to sasvim jasno, i nema se tu šta dodavati niti oduzimati, a niti pojašnjavati.

Nasrtaji na časnog Poslanika, s.a.v.s., nisu pojava novijeg doba. Ti se nasrtaji ponavljaju još od doba Poslanika, s.a.v.s. Osvrnemo li se na historijske izvore, vidjet ćemo da su još mekkanski mušrici imali pjesnike koji su pisali tzv. rugalice protiv Vjerovjesnika, s.a.v.s. Na taj oblik propagandnog djelovanja, pjesnici iz reda ashaba kroz ispisanu poeziju uzvraćali su sa veličanjem svoga Poslanika, s.a.v.s., i iznošenjem vrlina koje su ga odlikovale. 

Šta se da zaključiti iz ovih rijeci? Da se zaključiti da su ashabi bili tolerantni, a tu tolerantnost su preuzeli kroz ličnost njihovog voljenog Poslanika, s.a.v.s., kojeg su u stopu slijedili, ne upuštajući se u bilo kakve sukobe sa mušricima. Oni su jednostavno kroz poeziju branili i štitili čast Poslanika, s.a.v.s. Kada ne bi bio Muhammed, s.a.v.s., tolerantan, mudar i blage naravi, zasigurno ga ne bi toliki broj ljudi slijedilo.

Poznat je također događaj u Mekki, kada su neprijatelji Muhammeda, s.a.v.s., prozvali sa imenom ''Muzemmem" (Mudhammam) - loš, odvratan. Ovaj njihov postupak je naljutio njegove sljedbenike, s.a.v.s. (ashabe). Međutim, naš voljeni Poslanik, s.a.v.s., je njih smirio, rekavši im: ''Zar nije začuđujuće, kako me moj Gospodar štiti od Kurejšija? Oni omalovažavaju i proklinju osobu zvanom "Muzemmem'', dok sam ja Muhammed (najhvaljeniji).

Što se tiče uvreda na čast Muhammeda, s.a.v.s., prof. dr. Adnan Silajdžić, u svojoj knjizi ''Islam u otkriću kršćanske Evrope'', spominje Toma Akvinskog, koji je Islam okvalificirao kao paganskom ili nekom vrstom biblijskog sinkretizma, a Muhammeda, s.a.v.s. kao prevarantom i začetnikom krive sljedbe.

Isti je slučaj i sa Danteom Aligerijem, koji je u svojoj „Božanskoj komediji“ smjestio Muhammeda, s.a.v.s., u osmi krug Pakla, zajedno sa šizmaticima (otpadnicima od crkvene zajednice).

Označivši islam kao otvorenu i jedinu prijetnju Zapadu, a pod izgovorom borbe protiv terorizma, danas se širi u velikoj mjeri „islamofobija“. Po mišljenju nekih političkih, društvenih i ostalih analitičara, objavljivanje karikatura Muhammeda, s.a.v.s., je kako bi se na engleskom jeziku reklo ''strange thing and event''. Muslimani trebaju biti svjesni svega ovoga, i ni u kom slučaju ne smiju dozvoliti nasilničko ponašanje.

Allah, dž. š., u Kur'anu kaže: ''Jedva čekaju da muka dopadnete, mržnja izbija iz njihovih usta, a još je gore ono sto kriju njihova prsa. Mi vam iznosimo dokaze, ako pameti imate.'' ('Ali-Imran, 118)

Allah, dž. š., također kaže u Kur'anu: ''Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će učiniti da svjetla Njegova uvijek bude, makar krivo bilo nevjernicima.'' (Es-Saff, 8)

Korištena literatura:

1. ADILOVIĆ, Ahmed, „Uvodnik“, Novi Horizonti, br. 79., Mart 2006.

2. AHMETI, Sherif,  Kur'an-i, përkthim me komentim, Starješinstvo IZ RS Srbije, Priština, 1992.

3. AHMETI, Sherif, „Disa fjalë mbi Pejgamberin e fesë Islame”, Edukata Islame, br. 5., Priština, 1972.,

4. ASAD, Muhammed, Poruka Kur'ana, izdavač: El – Kalem, Sarajevo, 2004.

5. BUGARI, Sulejman, Vratimo se Gospodaru, Connectum, Sarajevo, 2005.

6. EL-GAZALI, Muhammed, Tematski tefsir Kur'ana, s arapskog preveli: Dr. Džemaluddin Latić i Zahid ef. Mujkanović, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2013.

7. EL-MUNZIRI, Muslimova zbirka hadisa (sažetak), grupa prevodilaca, El-Kalem, Sarajevo, 2004.

8. Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, Olakšani komentar Kur'ana, Knjiga 5., Libris d.o.o., Sarajevo, 2014.

9. IBN KESIR, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), Izabrao najispravnije verzije Muhammed Nesib er-Rifa'i, Grupa prevodilaca, Sarajevo, 2012.

10. KORKUT, Besim, Kur'an s prevodom, Medina Munevvera: Hadimul – Haramejniš – šerifejnil - Melik Fahd za štampanje Mushaf-i Šerifa, 1412. h.

11. MEHMEDOVIĆ, Ahmed, Tako je govorio Muhammed Resulullah, Tuzla, 1991.

12. MEHTIĆ,  hfz. Halil, „Zašto volimo Poslanika Muhammeda, s.a.v.s.?“, Novi Horizonti, broj 79., Mart 2006.

13. SILAJDŽIĆ, Adnan, Islam u otkriću kršćanske Evrope, FIN, Sarajevo, 2003.