Pismo generalnog sekretara IUMS-a zapadnim intelektualcima, misliocima, liderima i narodima

Generalni sekretar Svjetske unije islamskih učenjaka (International Union for Muslim Scholars) prof. dr. šejh Ali el-Karadagi uputio je poruku zapadnim intelektualcima, misliocima i liderima u kojoj ih poziva da odustanu vrijeđanja poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, objavljivanjem nakaznih karikatura, te upozorava na dalje posljedice ukoliko se ode predaleko u anatemisanju islama i njegova nepoštivanja, pod izgovorom prava na slobodu izražavanja. Profesor El-Karadagi poziva na otklanjanje uzroka terorizma, sa fokusom na idejnim i kulturnim rješenjima:

"Nakon pozdrava i izraza poštovanja:

Želio bih da pred Vas iznesem sljedeće činjenice:

Prvo: Vi ste dobro svjesni da je većina muslimanskih učenjaka koji su članovi Svjetske unije islamskih učenjaka i drugih udruženja i asocijacija muslimanske uleme, oštro osudila zločinački napad na novine "Charlie Hebdo", kao i druge terorističke napade na nedužne civile i bogomolje, bilo gdje i bez obzira ko je to uradio, musliman ili neko drugi.

Ove zločine zabranjuju nebeski vjerozakoni, posebno islam koji je ubijanje jedne nevine osobe izjednačio sa ubijanjem svih ljudi. Allah Svevišnji je rekao: "Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, - kao da je svim ljudima život sačuvao." (El-Maide, 32) Čak i više, po islamu ubistvo nevine osobe kod Allaha je teže od rušenje Časne Kabe. O tome govore brojni islamski tekstovi.

Drugo: Vrijednosti slobode nisu svojstvene samo Zapadu, već su one dio prirode sa kojom je Allah stvorio ljude. Tu prirođenost islam je učinio svetom, te je učinio nepovredivom čak i radi vjere. Allah Svevišnji je rekao: "U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti." (El-Bekare, 256) Rekao je, također: "Pa ko hoće – neka vjeruje, a ko hoće – neka ne vjeruje!" (El-Kehf, 29) Uz to Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, kada je vladao Medinom, praktično, je dao ovo slobodu svima onima koji žive u njoj kroz Medinsku Povelju koja se sastoji od oko 50 članova. Dvadeset sedam od tih članova daje puna vjerska prava i sve građanske slobode za sve ljude koji žive u Medini, svejedno radilo se o Jevrejima, idolopoklonicima ili nekome drugom. A sam Kur'an opravdava dozvolu da se bori protiv arapskih idolopoklonika prevencijom nepravde i realizacijom pravde, te pružanjem slobode za sve kuće obožavanja. Svevišnji kaže: "Dopušta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato što im se nasilje čini - a Allah ih je, doista, kadar pomoći onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: 'Gospodar naš je Allah!' A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah će sigurno pomoći one koji vjeru Njegovu pomažu - ta Allah je zaista moćan i silan." (El-Hadždž, 39-40.) Shodno tome, nije dozvoljeno niti je mudro uzimati vrijednosti slobode kao sredstvo i način da se napada ovaj Veliki Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kojeg je Allah poslao kao milost svjetovima, koji je ljude podučio slobodi, te gledati njegovo anatemu kroz karikature i na način koji je naprihvatljiv za bilo kojeg običnog čovjeka.

Treće: Ponovno objavljivanje sramnih karikatura i filmova o Poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, od strane pojedinih novina i medija koji napadaju na islam i muslimane, nije razumno, logično, niti mudro, jer, ako se slažemo da ovi ekstremisti, koji su enormna manjina, ne predstavljaju islam i muslimane, te da oni ubijaju muslimane više od drugih, kako onda da se odgovori na akcije tih ekstremista akcijama koje nisu usmjerene protiv njih, već protiv Poslanika koji je poslan kao milost svim svjetovima, Poslanika u kojeg vjeruje oko dvije milijarde ljudi i vole ga neograničenom ljubavlju, radi koje su su spremni žrtvovati sve što imaju. To nije pravedno, niti je razumski zdravo i normalno!

S druge strane, ovakvo bezobzirno postupanje pomaže ekstremistima iz nekoliko aspekata, uključujući sljedeće:

a) kao da oni predstavljaju islam i poslanika Muhammeda;

b) daje im kredibilitet da su cjelokupni Zapad ili nemuslimani okrenuti protiv islama, Poslanika, i protiv muslimana;

c) pomaže ekstremizam i radikalizam, povećava ekstremne tenzije, mržnju i nepovjerenje;

d) blokira napore umjerenih reformatora, jer im javnost ne vjeruje, ali vjeruje ovim teroristima koji koriste ove sramne karikature i filmove za svoje ekstremne ideje.

Četvrto: Pojava ideja ekstremizma, tekfira i terorizma ima brojne uzroke, ali među najvažnijima su dva, u kojima, bez ikakve sumnje, zapadne vlade imaju ulogu, to su:

Prvi razlog: Diktatura, tiranija i suzbijanje sloboda još od vremena kolonijalnih dana, s obzirom da je vladala diktatura u većini islamskih zemalja. Međutim, zapadne vlade su to podržavale, ignoriranjem vrijednosti u koje vjeruju, vrijednosti slobode i demokratije. Da su u ovim zemljama slobode bile na raspolaganju tim ekstremističkim idejama bi se otvoreno suprotstavilo, a one bi nestale ili oslabile. Međutim, one su tinjale i nastajale u zatvorima, tako da se je prva ekstremistička grupacija "Tekfir i Hidžra" pojavila u egipatskim zatvorima.

S druge strane, kada su izbile arapske narodne revolucije u Tunisu, Egiptu, Jemenu, Libiji i Siriji, protiv tiranije, diktature, nepravde, siromaštva, neznanja i zaostalosti, u kojima su ti narodi žrtvovali svoje živote za slobodu, te revolucije su prekinute naočigled svijeta, sa novcem zemalja koji se privržene Zapadu i politikama koje su u skladu sa interesima zapadnih sila. Islamski svijet je očekivao će se zapadni svijet,  koji proklamuje demokratiju i vrijednosti slobode, stati na stranu ovih vrijednosti, te povratiti legitimitet i podržati ga, kao što je to bio slučaj u nekim zemljama neislamskog svijeta, u kojima je vojska izvršila nelegitimne prevrate, pa su ih Amerika i druge države prisilile na povratak legitimno izabrane vlasti.

Opće je poznato da se "Al-Kaida" pojavila nakon što je vojska u Alžiru dokrajčila demokratske procese u kojima je pobijedila stranka "Džebhetu-l-inkaz", koja je imala islamski program. Nema ni najmanje dvojbe u to da "Al-Kaida" ne bi mogla nastati da je uspio demokratski proces u islamskom svijetu.

Mnogo puta smo čuli da nasilni ekstremisti napadaju umjerene islamiste koji vjeruju u dijalog, slobodu i postizanje ciljeva kroz glasačke kutije zato što nisu ništa postigli, već više od sedamdeset godina. Glas ekstremista je posve utihnuo sa uspjehom revolucija u Tunisu, u Egiptu, Libiji. Međutim, nakon kontra udara i onemogućavanja daljnih procesa Arapskog proljeća, ekstremne organizacije poput "Al-Kaide" i "Daiša" snažno su se vratile u prvi plan.

Na primjer, u Siriji nije bilo "Daiša" i "Al-Kaide" u početku izbijanja revolucije pa ni kasnije, ali kada je Beššar el-Esed, uz zapadno prešućivanje, otišao predaleko u ubijanju i upotrebi svih vrsta zabranjenog oružja, uključujući i bojne otrove, moć "Daiša" je naglo porasla.

Također, u Iraku nije bilo terorista sve dok ga nije okupirala Amerika, kada se pojavljuje "Al-Kaida" koja, zatim, biva oslabljena djelovanjem sunitskih plemena koja su je protjerala iz provincije Al-Anbar. Međutim, u svjetlu Malikijeve sektaške politike podržane od Amerike, "Daiš" se snažno pojavljuje i sada dominira većinom sunitskih arapskih područja od Mosula do Al-Anbara. Evidentno je, dakle, da određene zapadne politike imaju udjela u nastanku ovih ekstremističkih grupa.

Drugi razlog: Palestinski problem, gdje Palestinci traže pravdu na koju imaju pravo po svim zakonima, propisima i međunarodnim normama, a najkrupnije u tom problemu je okupacija. Međutim, cionistička politika na okupiranim teritorijama ide protiv zakona i propisa, putem izgradnje novih naselja, podizanja rasističkog zida razdvajanja, napada na svetu džamiju Al-Aksa, te činjenja strašnih zločina protiv čovječnosti u Gazi. Sve to prolazi uz američki veto, uz šutnju Zapada i bez pritiska na izraelsku vladu. Može li svijet živjeti u sigurnosti i bezbjednosti dok se cionistička okupacija odigrava u Palestini i Kudsu, gdje se uništavaju kuće i druga dobra, ubijaju nevini ljudi i skrnave islamske i kršćanske svetinje?

Peto: Svima je poznato da je Svijet danas postao globalno selo, da je njegova sigurnost jedna sigurnost i da je njegov prosperitet jedan prosperitet, kao i obrnuto. Zbog toga bi intelektualci, mislioci i lideri, i na Zapadu i na Istoku, trebali da misle o dobrobiti svih ljudi, a to se postiže ulaganjem potrebnih sredstva za postizanjem sveobuhvatnog razvoja i ostvarivanjem pune pravde sa svih aspekata: političkih, društvenih i ekonomskih.

Smatramo da se to može postići samo putem dijaloga, kroz konferencije, simpozije i naučne radionice između mislilaca Zapada i islamskih mislilaca da bi se došlo do dostojanstvene povelje o miroljubivoj koegzistenciji (misaku-š-šeref li-t-te'ajuš es-silmi). Zatim bi se ta Povelja trebala podići na nivo političkih lidera Zapada i Istoka radi primjene najvažnijih uslova miroljubive koegzistencije.

Svevišnji Allah jasno ukazuje da su blagodati Zemlje za cjelokupno čovječanstvo i da ne mogu biti samo za jedan narod ili naciju bez drugih naroda ili nacija. Svevišnji je rekao: "A Zemlju je za stvorenja razastro." (Er-Rahman, 10)

Na kraju: Dosadašnja iskustva su pokazala da sigurnosna i politička rješenja, kao i logika zavjere, nemaju pozitivnog efekta. Pravo rješenje je iskren, miran, svrsishodan i transparentan dijalog, zatim vjerna i iskrena primjena i sprovođenje. Zbog važnosti dijaloga islam je obavezao muslimane da na najbolji mogući način vode dijalog sa drugima. Allah, dž.š., je rekao: "I s njima ne najljepši način raspravljaj!" (En-Nahl, 125) Kur'an zahtjeva od Časnog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, da, na lijep i prefinjen način, vodi dijalog sa svakim ko je u potrazi za istinom, bez obzira na njegovu religiju, ne vrijeđajući pri tome onoga ko ima suprotan stav. Svevišnji je rekao: "Da li smo onda mi ili vi na Pravome putu, ili u očitoj zabludi?" (Sebe, 24), zahtijevajući dijalog sa oponentom da bi se došlo do istine koja bi mogla biti i kod njega. Štaviše, Kur'an insistira na dijalogu sa oponentom, pa je Uzvišeni Allah i rekao: "Reci: 'Vi nećete odgovarati za grijehe koje mi počinimo niti ćemo mi odgovarati za ono što uradite vi.'" (Sebe, 25), gdje je vjernike opisao sa mogućnošću pogreške kako bi oponenta, i na taj način, potakao da se uključi u dijalog.

Mi želimo dijalog, ali bez prethodnih uslova ili optužbi, dijalog zaradi istinskog suživota i pravde za sve. "Jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam" (Hud, 88)", ističe se na kraju pisma koje je uputio prof. dr. Ali Muhjiddin el-Karadagi, generalni sekretar Svjetske unije islamskih učenjaka.

S arapskog preveli:

Mensur Valjevac i Safvet Halilović