Intervju za Al Jazeeru: Zabrinutost zbog zloupotrebe islama i njegovog učenja

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović za Al Jazeeru govorio je o različitim pitanjima i temama koje se tiču rada Islamske zajednice, učestalim globalističkim pokušajima instrumentalizacije islama u političke i materijalne ciljeve, o opredijeljenosti Islamske zajednice da brani jedinstvo muslimana, o globalnom terorizmu koji se uglavnom pripisuje muslimanima, sektaštvu i ratnim sukobina na Bliskom istoku.

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Poštovani reisu-l-ulema Kavazoviću, zabrinjava li Vas podizanje optužnice protiv Huseina Bilala Bosnića za radnje koje se povezuju sa međunarodnim terorizmom?

Reisu-l-ulema: Pojam međunarodni terorizam - koji je, nažalost, danas „osiguran“ samo za muslimane - fluidan je i pod njega se podvodi sve i svašta. Ipak, svaki teror i svako zagovaranje terora, bez obzira na to da li dolazi od strane pojedinaca, grupa, političkih organizacija ili država, treba da brine svakog čovjeka odgovornog za porodicu, društvo i državu u kojoj živi. S druge strane, jedno je napisati optužnicu, a drugo dokazati nečiju krivicu.

Podržavam princip da istražni organi rade svoj posao, u skladu sa zakonom, a da optuženici imaju pravo na odbranu. Organizacije koje se bave zaštitom prava i sloboda treba da prate ovaj proces i da alarmiraju javnost ako bi došlo do kršenja ljudskih prava optuženog.

Komisija za ljudska prava Islamske zajednice u BiH ovaj, kao i slučaj Imada al-Husina, ima u svome fokusu rada. Istovremeno, ne možemo a da ne izrazimo zabrinutost zbog zloupotrebe islama i njegovog učenja od nekih pojedinaca i manjih skupina koji vjerom pravdaju isključivost, mržnju i nasilje nad neistomišljenicima i drugima.

Postoji li u BiH opasnost od radikalnih islamskih pokreta ili je ta bojazan prenaglašena i motivirana nekim drugim agendama?

Reisu-l-ulema: Ono što danas vidimo na sceni jeste da se, u eri globalizacije koju smo svi zagovarali, počinju prelamati globalni interesi velikih. Sama globalizacija je nastala na interesu, prije svega, a ne na humanim ciljevima.

Iz povijesti znamo da nikada ništa u potpunosti ne iščezava, pa ni podjela na „dobre i loše momke“, u kojoj je uloga loših momaka unaprijed poznata. Od akcija koje su nastajale na idejama orijentalističke filozofije, koja je razvijana tokom XIX i XX stoljeća, muslimani su bili najveće žrtve. U toj dimnoj zavjesi, koja se i dalje širi, završavaju se poslovi od interesa velikih sila.

Muslimani (Bošnjaci) u Bosni i Hercegovini islam doživljavaju kao unutarnju duhovnu snagu, a ne kao politički program. Naravno, postoje pokušaji da se jedan broj njih instrumentalizira za tuđe ciljeve. U pitanju su novac, obećanja i interesi ili puka manipulacija naivnim koji vjeruju kako ratuju za uzvišene ideale islama, a ne vide da su uvučeni u bratoubilački rat za interese drugih o kojima ništa ne znaju. Na kraju konce povlače veliki, kao što znamo, dok su „obični ljudi“, nažalost najčešće mladi, samo žrtve manipulacije.

Kako službena Islamska zajednica gleda na selefijsku zajednicu u BiH, kojoj pripada i optuženi Bosnić?

Reisu-l-ulema: Islamska zajednica u BiH ne poznaje nikakvu „selefijsku zajednicu“. Zagovaranje postojanja toga oksimorona je pokušaj podjele naših muslimana po istoj recepturi kao što je to urađeno na Bliskom istoku.

Spomenuti Bosnić predstavlja samoga sebe, odgovoran je za svoje postupke pred državom na ovom svijetu (dunjaluku), a na drugom svijetu (ahiretu) će položiti račun pred Stvoriteljem Allahom, dž. š.

Postoje pojedinci koji bi vjeru zloupotrebljavali za vlastite ideološke i političke ciljeve, ali takvi teško da se mogu nazvati selefijama, zasad u BiH oni nisu nikakva zajednica.

Koji su, prema Vašem mišljenju, osnovni uzroci nastanka i razvoja selefijske zajednice u BiH i kako se ona održava? Budući da se selefizmom često manipulira i najčešće se koristi u negativnom kontekstu, imate li objašnjenje zašto je to tako?

Reisu-l-ulema: Selef-i-salih je pojam koji se razvio u islamskoj tradiciji kako bi označio nastojanje da se u islamu ožive vrijednosti prvih generacija muslimana najbiližih vremenu poslanika Muhameda, a. s. To je nastojanje muslimana da se vrate izvornim vrijednostima islama. Kao većina pojmova i on je doživio jednu vrstu konceptualne promjene uzrokovane historijskim okolnostima muslimanskog svijeta.

Nešto kasnije selefizam je tokom XIX i XX stoljeća korišten u procesu razvaljivanja tradicionalnih muslimanskih država: Osmanlijske carevine, Mogulskog carstva, Kadžarske države u Iranu, od strane zapadnih sila i Rusije. Taj proces je iskorišten kao zgodna prilika za unošenje razdora u svijet islama, kako bi se oslabila njegova koheziona snaga koja je povezivala periferiju islamskog svijeta sa centrom islamske države. Oni koji su stvorili selefizam, oni ga i održavaju, koristeći se njime za postizanje svojih ciljeva: vojnih, političkih i ekonomskih.

Sve danas ima svoju upotrebnu vrijednost, pa tako i ova pojava. Selefizam je, prije svega, danas dobio politički karakter, dok s vjerom ima zajedničkog utoliko što omogućava bržu identifikaciju ljudi.

Muslimani u Bosni i Hercegovini (uglavnom Bošnjaci) nisu svoj nacionalni i politički program zasnivali na islamu, ili je njegov udio u tim procesima bio zanemariv. Uglavnom se radilo o narodnom sentimentu: bošnjaštvo, bosanski jezik, Bosna, bosanska tradicija, dok je islam ostvario manji udio, bez obzira na to kako se to predstavlja u našoj javnosti. Selefizam je sve manje oblik tumačenja islama, a sve više politički pokret nastao na prostorima Indije i Bliskog istoka, pod udarima kolonijalizma.

Može li Islamska zajednica pomoći u suzbijanju radikalne interpretacije islama koja, između ostalog, motivira i potiče mlade ljude da odlaze na strana ratišta poput Sirije, ili je to zadatak drugih institucija (porodice, države i društva u širem smislu)?

Reisu-l-ulema: Može onoliko koliko može utjecati na centre stvarne moći u svijetu da prestanu sa zloupotrebom ljudi, da u svakom čovjeku vide Božije biće, jednako u dostojanstvu sa svim drugim ljudima, i na Istoku i na Zapadu. A do toga je dug put, ako ga ima.

Svakog dana kada naši imami, vjeroučitelji i vjernici žive i tumače islam onako kako se on tumačio od vremena posljednjeg Božijeg poslanika, a.s., i od dana kada su Bošnjaci primili islam u svojoj zemlji, oni se suprotstavljaju instrumentalizaciiji vjere u političke ciljeve i svakom drugom obliku njenog profanisanja.

Postoji li dugoročna institucionalna i programska strategija Islamske zajednice za suzbijanje ekstremnih oblika tumačenja islama, koji dovode do radikalizacije mladih ljudi?

Reisu-l-ulema: Sve naše strategije su dugoročne, a programi kratkoročni. Islam je vjera mira. Misija Islamske zajednice je utvrđena na kur'anskoj maksimi „pozivati na dobro, a odvraćati od zla“, i to je ta strategija. To je naše opredjeljenje, neovisno o političkim kretanjima danas ili sutra, ili pak o interesima političkih elita. Prema tome, naše vrijednosti su nepromjenjive.

Vjerujemo da se radikalizam, pa i terorizam, ne može riješiti samo represivnim metodama nego da je nepohodno da se iskorijene problemi i nepravde koji ga rađaju i hrane. Također, mislimo da se onima koji krenu tim putem treba ponuditi svaki oblik pomoći koje društvo i država mogu ponuditi, a ne nuditi im samo zatvor kao jedino rješenje. Dijalog i kontranarativ mržnji i nasilju mora biti glavno oružje. Islamska zajednica je spremna da dâ svoj doprinos i ona to, vjerujte, već radi.

Islamski svijet je u posljednjih nekoliko godina zahvaćen sektaškim sukobima. Postoji li opasnost od sličnih tendencija u BiH, i je li Rijaset zabrinut da bi se to moglo desiti u BiH?

Reisu-l-ulema: Živimo u eri u kojoj se pokušava nametnuti vizija globalnog svijeta i jedan unificiran pogled na njega. Moguća su i predviđanja kakvo se sugerira u vašem pitanju. Zavisi što se želi prometnuti kao vrijednost i koja bi sredstva bila upotrijebljena da se ta vrijednost postigne. Za sada vidimo da se svijet održava na sukobu, koji elitama omogućuje privilegije i lagodan život.

Pluralizam misli, pa i one teološke, među muslimanima nikada nije bio problem i on kao takav ne mora neminovno voditi u sektaštvo. Problem nastaje kada se te razlike među muslimanima počnu instrumentalizirati i koristiti kako bi se stvorile podjele koje zarad različitih političkih interesa moćnika u svijetu i regionu trebaju poslužiti destabilizaciji njihovih država i društava.

Ako želimo sačuvati ovaj bosanski prostor od velikih tragedija, moramo očuvati vlastite tradicije, ne samo kod muslimana već i kod drugih, jer ih najbolje poznajemo i nemamo strahova koji nas uvijek sapliću kada se pojavi nešto daleko i nepoznato.

Kada je riječ o bosanskim muslimanima, postoji određeni paradoks. S jedne strane, na njih se gleda kao na najtolerantnije i najumjerenije muslimane, a ovdašnji islam uzima se kao evropski model islama. S druge strane, pak, postoji određena stigma u vezi s tim, i na bosanske muslimane se u nekim krugovima gleda kao na sigurnosni problem. Kako razriješiti ovu dilemu?

Reisu-l-ulema: Bosanski muslimani žive u svojoj tradiciji već šest stoljeća. Mi se te tradicije mira i suživota nismo odricali ni u najtežim vremenima. Mi smo narod koji je na kraju XX stoljeća doživio genocid od strane naših susjeda i velika razaranja materijalnih i kulturnih dobara. Destrukcija svake vrste kojoj smo bili izloženi od naših susjeda Srbije, Crne Gore i Hrvatske ostavila je duboke ožiljke na duši koju treba liječiti. Veliki su poremećaji i ožiljci i kod drugih na ovom prostoru.

Danas smo suočeni s problemima teškog ekonomskog stanja. Uz to, primjećujemo da se i dalje podgrijava tiho neprijateljstvo prema nama. Na nas se ukazuje kao na skrivenu prijetnju, što ima dvostruku, da tako kažemo, „funkcionalnu vrijednost“: umanjiti i obezvrijediti našu poziciju kao žrtve u protekloj agresiji i, možda će zvučati paranoično, pripremati opravdanja za buduće napade.

Mada zvanične vlasti šalju umirujuće poruke, mi ne smijemo potcijeniti ovaj govor mržnje prema nama. Moramo voditi računa o vlastitoj sigurnosti, a ona nije u zagovaranju radikalizma već u osposobljavanju državnih institucija koje će štititi sve naše građane.

Zbog čega je danas u svijetu toliko prenaglašen ugao iz kojeg se na islam gleda prvenstveno kao na sigurnosno pitanje, a zanemaruju se civilizacijski, kulturni, naučni i drugi doprinosi islama ljudskom društvu?

Reisu-l-ulema: Prijetnje se proizvode, kao i sve drugo. Stanje haosa odgovara onima koji žele doći do resursa na nelegalan način i to koriste kao izgovor. Muslimanske zemlje su u haosu, pod okupacijom. Nekada se na njih gledalo kao na egzotičan svijet, danas kao na svijet važnih strateških sirovina. Pogledajte Irak, Siriju, Libiju, pa onda Egipat, Afganistan, Pakistan, zatim Kavkaz, Palestinu, Somaliju, Sudan i podsaharski plato. U ovim zemljama društva su u potpunosti razorena. Učinile su to velike sile za račun svojih multinacionalnih kompanija, ne pitajući nikoga i ne polažući račun nikome. Posljedice će biti porazne i za njih i za nas, i već jesu.

Međutim, ne bi bilo korektno ni pravedno za sve probleme muslimanskog svijeta kriviti druge. Muslimani moraju naučiti kako da upravljaju svojim razlikama, kako da svoje probleme rješavaju unutarmuslimanskim dijalogom i kako da svoje probleme rješavaju nenasilnim metodama.

Kako gledate na organizaciju koja se naziva Islamska država Irak i Levant (ISIL) i posebno na njeno proglašenje halifata / hilafeta na teritoriji Iraka i Sirije?

Reisu-l-ulema: Vrijeme će pokazati čiji rodni list ta tvorevina nosi. Bojim se da je organizirana kao dodatni motiv agresije na prostore muslimanskog svijeta. Zato apeliram na naše ljude da ne služe đavoljem cilju. Ne postoji niti jedan razlog, vjerski ili neki drugi, kojim se to može opravdati.

Možda je ovo preambiciozno pitanje, ali može li Islamska zajednica u BiH, kao slobodna, autentična i autonomna organizacija muslimana, poslužiti kao model muslimanskim društvima za razrješenje međumuslimanskih sukoba?

Reisu-l-ulema: Muslimanska društva treba da tragaju za autentičnim modalitetima uređenja vjerskog života koji će zadovoljiti potrebe ljudi. Mi imamo ovo iskustvo autonomije u odnosu na državu. Predstavnički sistem koji smo razvili tokom XX stoljeća dozvoljava normalan protok ideja i interesa u zajednici.

Ustav, Sabor, skupštine medžlisa i džemata osiguravaju odgovornost izabranih i imenovanih prvaka pred narodom. To je ono što su željeli naši očevi, a što želimo i mi danas. To se pokazalo kao dobar model, ali svako društvo ima svoje vrijednosti, nasljeđe i mogućnosti.

Izvor: Al Jazeera