Bijeljina: Bolesni danima nisu mogli do ljekara, a neki još uvijek ni do svojih kuća
Bijeljina se polako vraća svojoj svakodnevnici, bar centralne ulice tog grada, dok na perifernim područjima još uvijek ima kuća koje su pod vodom. Iako su mještani tih ulica u izuzetno teškoj situaciji, sami se snalaze, spavaju kod komšija koji su imali tu sreću da su im kuće ostale relativno izvan vode.
Zbog poplava mnogi od njih, iako jako bolesni, nisu imali pomoć ljekara. Seadu Hujduroviću prije dvadeset dana su amputirali nogu. Dugogodišnji je dijabetičar i ljekarska pomoć mu je neophodna. Međutim, ljekari danima nisu dolazili do njega, niti je on mogao do njih, pa mu je supruga Sabina mijenjala zavoje na svježoj rani.
"Nisu radile apoteke, bili smo okruženi vodom, previjala sam mu ranu kako sam znala. Uvijek je bilo drugih koji su bili prioritet, kojima su ljekari morali pomoći. Nažalost, nekoliko dana je bilo tako, samo jednom je do nas uspjela doći sestrica. U stanu preko puta mene je komšinica Biljana. Teško je bolesna i tri mjeseca je bila u Beogradu u bolnici, u komi. U istoj je situaciji bila kao i mi", priča nam Hujdurović.
U Njegoševoj ulici, gdje živi i ova porodica, nam kažu da su oni još i dobro prošli u odnosu na neke druge dijelove grada i okolnih naselja.
Na ulicama Bijeljine je kabasti otpad, voda se ispumpava iz podruma i kuća. Saša, jedan od Bijeljinaca s kojim smo razgovarali, kaže da je njegova ulica cijela bila pod vodom, ali da se nada da neće biti još gore.
Porodici Šehović koja živi u prizemnicama sve je poplavljeno. Sada pokušavaju spasiti ono što se može. Većina mještana se žali na lokalnu civilnu zaštitu i općenito na vlasti. Kažu, nisu im mnogo pomogli.
"Jedino šta smo mi ovdje u ovoj ulici dobili je hrana i voda od Medžlisa u Bijeljini. Išli su nekoliko puta od kuće do kuće i dijelili svima, niko nije pitao kako se ko zove, samo su davali pakete unesrećenima", kaže Šehida Šehović iz ulice Đure Daničića.
Šehida i njena svekrva Ajša su dva dana i dvije noći bile u poplavljenim kućama, kao i njihove komšije.
Za njih je najgore prošlo, bar se nadaju tome, ali samo nekoliko stotina metara od njih ljudi još uvijek žive u poplavljenom području. Čini se da su već na neki način navikli na to i da im ne preostaje ništa drugo nego da čekaju da zemlja upije vodu. Bez obzira na stalna upozorenja na zarazu, po poplavljenim ulicama hodaju u papučama. Od njihovih, ionako trošnih, kuća sada nema ništa i teško da će ih ikada obnoviti dovoljno dobro za pristojan život.
"Vi ste prvi koji su došli u našu ulicu", kažu nam mještani u nekim dijelovima grada, dok ljekari iz Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo, u čijoj smo pratnji i putovali do Bijeljine, pružaju medicinsku pomoć tamo gdje je potrebno.
Ljekarski tim Kliničkog centra je jučer u Bijeljinu došao na poziv tamošnjeg imama Samira ef. Čamića, koji je tražio pomoć za povratničku populaciju, ali su ljekari, što se i očekivalo, pružili pomoć svima koji su je trebali u naseljima u kojima su bili. Unesrećenima u poplavama su podijeljeni i potrebni lijekovi.
Iako Bijeljina, u odnosu na Doboj, Maglaj ili Bosanski Šamac, ipak nije toliko osjetila sav užas nesreće koja je zadesila našu zemlju proteklih dana, mnogima će naredni mjeseci, pa i godine biti veoma bolni, jer kuće treba obnoviti, a novca za to nemaju.
Nekoliko domova u ulici Milovana Glišića, bar kako se sada čini, nikada više neće biti dovoljno dobri za život. Još uvijek su pod vodom, a porodice su za sada kod komšija. Svoje kuće gledaju sa nekoliko desetaka metara udaljenosti, ali u njima ne mogu spavati.
(Klix.ba)