I kad neki od njih ne bi htjeli, Bošnjaci su po vjeri - muslimani

Identitet govori o nekome što je on, zapravo, što je sve on. Identitet je složena stvar. To je dakako i proces, to su stvari u evoluciji, ali to su i gotove, završene stvari. Ono što čini identitet jednog čovjeka je zapravo multistruktura, jer je čovjek u identitetu mnogo toga. Npr., nečiji identitet, u holističkom smislu, čini njegovu cjelokupnu sliku i istinu, ali i svaki djelić mozaika njegovog identiteta je identitet. Pa recimo, neko je i Bošnjak, i musliman, i Bosanac, i Sarajlija, i Balkanac, i Evropljanin, i muškarac, i bijele rase itd., sve su to stvari i pojave koje tvore njegov identitet. Pa i ono što je u obrazovnom, političkom, kulturološkom i socijalnom smislu - sve su to kockice cjelokupnog identiteta.

Tako da čovjek, zapravo, sam sebe u identitetskom smislu nikada u potpunosti ne može precizno odrediti i definirati, jer je on uvijek mnogo više od onoga što misli da jeste.
Tako će čovjek svojom voljom, a nekada natjeran jačom objektivnom okolnošću, neke svoje identitete zatomniti, a neke će isticati i forsirati, gurat će ih ispred sebe, kao što se ljudima gura prst u oko. Neke identitete on ne želi da ima, ignorira ih i briše, ne želi da misli o njima, kao da ne postoje.

Međutim, identitet je jača stvar od čovjekove volje i htijenja. Neki su identiteti stečeni, i njih se ne može izbrisati, a pogotovo se ne mogu zatomniti i izbrisati oni koji su urođeni, s kojima smo došli na Ovaj svijet.

Ali, naš identitet, vrlo često, jasnije vide i bolje prepoznaju oni koji nas sa strane gledaju. A mi smo, zapravo, i sve ono kako nas drugi vide i prepoznaju. I tek tada, sa subjektivnim doživljajem samog sebe i objektivnim sagledavanjem sa strane - naš identitet poprima potpun oblik.
Zašto je važno to kako nas identificira neko sa strane? Pa zbog toga što on ne prenebregava jasne evidentnosti i nije pod uticajem subjektivnosti! I vrlo često je realna ocjena, ona je, dakako, uvijek objektivnija, i ona koja dolazi izvana o nama samima.

Tako da u tom smislu i tom kontekstu, može se kazati, Bošnjaci u šta god se pretvarali, bilo kojim političkim, stranačkim i ideološkim bojama se farbali, kako god se izjašnjavali, bili ili ne bili u Skakinim ili, pak, nekim drugim tefterima, ma kakva god (vlastita) imena imali, oni će za svoje prve komšije, a tako i za čitav svijet, biti bosanski, balkanski, pa ako hoćete i evropski - muslimani.

I samo muslimani.

Bošnjaci za to imaju neporeciv dokaz u recentnoj prošlosti - brutalnu agresiju koja je na njima izvršena. Tako da za svoje komšije, koji određuju njihov identitet izvana, Bošnjaci su prvo muslimani, kao ono najvažnije, pa onda ono sve ostalo, kao manje važno. A o tome nam Kur'an jasno govori.

Može se neko upirati i pêčiti da nije musliman, da je ateist, da je agnostik, da je komunist, da je crveni, da je zeleni, da je žuti, da je crni, da ne postoji... on je uvijek i samo musliman.
Zato i Bošnjaci trebaju biti svjesni da su, u očima nebošnjačkog okruženja, dakle svi Bošnjaci po vjeri – muslimani, i onda kada neki od njih to sami ne prihvataju i bježe od toga. Međutim, pokazalo se da ih okruženje ne pita da li prihvataju ili ne, nego im, jednostavno, nameće takvu identifikaciju.

Muhamed Velić