MILIONI NJUJORČANA U SIROTINJSKIM KUHINJAMA
“To je borba”, kaže Pjer
Simons (53), koji radi honorarno, dok pakuje za kasnije đevrek iz narodne
kuhinje. Imam posao, ali su troškovi života su toliko visoki da je jako teško
kupovati i hranu”.
Glad nije odlika samo Njujorka. Više od 12 miliona
domaćinstava u Sjedinjenim Američkim Državama, ili 35 miliona Amerikanaca,
prema zvaničnim podacima vlade SAD, borilo se sa glađu u 2005. godini.
Ali, od svih mjesta u SAD, u Njujorku je možda
najvidljivija razlika u prihodima.
Dok su bankari Vol strita pokupili prošle godine skoro
24 milijarde dolara kroz razne bonuse, više od petine Njujorčana jedva
sastavlja kraj sa krajem, jer su im godišnja primanja ispod 10.000 dolara, što
je granica siromaštva u SAD.
Prema gradskim statistikama, u 2006. godini na
ulicama Njujorka je živjelo 3.800 ljudi.
Iz skladišta površine 9.000 kvadratnih metara, u
industrijskom dijelu u Bronksu, Banka hrane
Njujorka podijeli godišnje 30.000 tona hrane za više od 1.200 sirotinjskih
kuhinja.
“Bijesna sam što još moramo da budemo u ovom
poslu. Radije bih svoje znanje koristila da pomognem u rješavanju problema
gladi u zemljama trećeg svijeta, gdje uopšte nemaju hranu. Mi ovdje imamo
hranu”, kaže predsjednica i izvršni direktor Banke hrane Lusi Kabrera.
Na drugoj strani Bronksa, ljudi počinju da se
okupljaju ispred narodne kuhinje kojom upravlja organizacija Dio rješenja
(POTS), dok kiša počinje da sipi.
“Kada sam prvi put došla ovdje, bilo je puno
manjina, korisnika droge, a sada su to porodice, ljudi koji se bore”, kaže
izvršni direktor, sestra Meri Elis Henan, koja u organizaciji radi deset
godina.
“Postoji neki oblik nedostatka svijesti o
veličini porodice u odnosu na zaradu i sposobnost življenja”, izjavila je Henan.
Četvrtina djece u Njujorku živi u siromaštvu, 40
odsto porodica koje imaju djecu nIsu imale dovoljno novca za hranu tokom 2005,
a petina djece hrani se zahvaljujući narodnim kuhinjama, podaci su koje je
iznijela Banka za hranu Njujorka.
Kuhinja organizacije Dio rješenja, koja radi 25
godina, poslužuje oko 325 ručkova i večera dnevno i dijeli oko 2700 kesa sa po
devet obroka.
“Ne morate da budete beskućnik da biste bili gladni”,
kaže Daun Mur, jedna od aktivistkinja POTS kuhinje.
Banka hrane se trudi
da u 250.000 obroka, koliko dijeli dnevno, bude dovoljno svježih i hranljivih
namirnica, kako bi ljudi koji su njihovi korisnici bili zdravi i sposobni za
rad.
Međutim, za neke posao više nije. Virdžilio Avilus
(45) je radio kao perač prozora i zarađivao 1.000 dolara sedmično do 1988.
godine, kada je pao sa četvrtog sprata. Od tada je invalid i više ne može da
radi.
Poslije šest mjeseci, koje je proveo u komi, i
10 godina u bolnicama, Avilus sada živi u stanu koji ga mjesečno košta 200
dolara. Od vlade dobija pomoć od 250 dolara mjesečno.
"To je sve što stiže na moje ime. Moram da jedem ovdje.
Ne mogu da trošim 10 dolara dnevno na hranu”, kaže on.
Michael NIKOLS
(bošnjaci.net)