MEZARI NA UDARU SRPSKO-PRAVOSLAVNIH TERORISTA

Iako je prošlo 15 godina od tada srpski pravoslavni teroristi koriste svaku priliku da povratnicima zagorčaju život i im dadnu do znanja, iako su preživjeli genocid, da su im životi i dalje u pitanju. Na ovakve barbraske ispade šute višegrdaske ali šute i bosanske vlasti, dok za policiju ovo će biti još jedan slučaj koji će završti u ladici Dodikovih drotova. U pravoslavno-terorističloj akciji porušeni su nišani:

     1. Duraković rođene Kos Habia Bedrije rođena 1948. ubijena 1992. u Vlasenici. U njenoj kući je bilo najveće mučilište bošnjačkih žena, u kojoj su silovane, zlostavljane, tučene, ubijane. Bedrija je inače Bakirina polusestra, koja je prije više od godine ekshumirana a u novembru 2005.godine obavljena dženaza u rodnom selu. U novembru 2006. su postavili nišane, da bi samo nakon nepunih dva mjeseca bili porušeni;

     2. Kos Irbrumša, Bedrijina nena, umrla 1959.;
     3. Kos Sulejman umro 1983.; 4. Kos Sulejmana Hajra umrla 1963.; 5. Jamak rođena Zimić Belkisa, hadžinica umrla 1991. godine.

     Bakira se prisjeća: “Iako sam preživjela srpsko-crnogorski genocidni fašizam 1992., ovaj Kurban bajram me podsjetio na 1992.godinu kada je na Kurban bajram tekla krvava Drina. Odmah su mi kroz glavu prošle riječi Mitra Vasiljevića, koji izdržava kaznu u Austriju, presuda Tribunala na 15 godina, kada je govorio: "Mještani Kosovog polja sutra dijelimo najveće kurbansko meso"! To se i desilo, 11.juna 1992.godine na Prvi dan Kurban bajrama plutala su Drinom tijela nedužnih Bošnjaka”, kroz suze govori Bakira.

     Ona posebno naglašava: “Kada mi je javljeno pozvala sam višegradsku policiju i javio se neki dežurni Šimšić koji mi je rekao, da idu na lice mjesta za 5 minuta. Ja sam platila taxi, jer nisam mogla voziti, i otišla u moj Višegrad, u moje Kosovo polje, koje je dobilo ime po prezimenu Kos. Ja sam djevojčki Tabaković, a Bahrija mi je je sestra po majci” govori Bakira, nastavljajući: “Pozovala sam Avaz, Hajat, BH1 i saopćim im šta se desilo. Kada sam stigala imala sam šta vidjeti, pet nišana porušeno na prvi dan Kurban bajrama! Teško mi je bilo, ali kada sam otišla u policiju Višegrad njih je u stanici bilo 5-6, i rekla sam im: Ovo nije 1992.godina. Na današnji dan i dan Kurban bajrama krvava je Drina tekla, od poznatih naredbodavaoca i izvršilaca. Ovo sramno i monstruzono zlodjelo nad kamenom, nad nišanom. Ovo je teroristički čin, još jedna opstrukcija i pokušaj zastrašivanja povratka Bošnjaka u Višegrad koji je još u krvi”.

     Bakira im je naglasila da prenesu načelniku općine Višegad Miladinu Miličevuću, predsjedniku SO-e Višegrad Redžepu Jelačiću, komandiru policije, da ću doći sa srodnicima ostalih u srijedu po zapisnik, a naprijed navedenim recite da naruče nove identične nišane i postave, jer ovo nije 1992.godina. Bakira kao žena koja je preživjela sve golgote srpsko-crnogorskog fašizma uputila je pitanje policijacima: “Da li mislite da će naše majke, sestre, kćerke ponovo rađati djecu četnicima za kurbane”!?

     Po njenim riječima, niti jedan nije riječi rogovorio, a tik uz nju je stajao taksista, rodom iz Višegrada koji živi u Sarajevu. Dok je dežurni pisao izjavu, ostali policajci su šutjeli i oborenih glava gledali u pod. Nismo sigurni da li od stida ili ponosa na svoje sunarodnike koji 15 godina nakon srpsko-crnogorske fašističke agresije, sada sa terorističkim akcijama pokušavaju prijetiti bošnjačkim povratnicima. (EK)

(bošnjaci.net)