Reisu-l-ulema klanjao dženazu žrtvama zločina u Višegradu
Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović 25. maja 2013. godine prisustvovao je u Višegradu obilježavanju 21. godišnjice stradanja Bošnjaka, gdje su mnogobrojni Višegrađani učenjem Fatihe i simboličnim bacanjem 3000 ruža u rijeku Drinu na mostu Mehmed-paše Sokolovića i klanjanjem dženaze obilježili vrijeme teškog stradanja Bošnjaka u Podrinju tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Na mezarju Stražište je klanjana dženaza i obavljen ukop sedmero identificiranih Bošnjaka koji su ekshumirani iz jezera Perućac 2010. godine. Dvije najmlađe žrtve u trenutku smrti imale su samo šest, odnosno sedam godina života, a dvije najstarije 78 i 74 godine.
Reisu-l-ulema je u Višegradu klanjao dženazu žrtvama zločina i poručio da zločincima ne pripada budućnost. "Budućnost pripada ovom narodu, koji je nevin stradao i ovo je njegova zemlja. I ovaj most ovdje gradili su naši preci. Oni koji su željeli da on povezuje narode, da povezuje dvije obale. Bošnjaci, nemamo drugog puta, do puta onog koga je pokazao Mehmed-paša Sokolović. Mi smo narod koji mora graditi mostove. Mostove sa onim ljudima koji su čestiti, onima koji žele čestito živjeti s nama", kazao je reisu-l-ulema Kavazović.
Reisu-l-ulema je, također, iskazao uvjerenje da će Srebrenica, i ono što se dogodilo u Srebrenici, za nekoliko godina biti od velike važnosti za srpski narod, jer će Srebrenica ostati vječita lekcija koju će morati naučiti, a to je da zlo nije ni njihova budućnost.
Obilježavanju stradanja Bošnjaka u Višegradu pored reisu-l-uleme, muftije goraždanskog Hamed ef. Efendića, mnogih imama, prisustvovao je veliki broj predstavnika nevladinih organizacija, kao i veliki broj građana iz cijele Bosne i Hercegovine.
Naglasivši da se ne može desiti ništa gore od onoga što je bilo 1992. godine, Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja "Žena-žrtva rata" je kazala: "Ne mogu oni ubiti i zaklati onoliko koliko majka Bošnjakinja može roditi. Kamo puste sreće da ima pravde, danas bi SIPA otišla na Rodić brdo i uhvatila Jovana Popovića i druge, koji su svojom rukom ubili četvoro među sedam njih kojima će se danas klanjati dženaza."
Zahvalivši se ukazanom povjerenju da kao Udruženje iskažu saučešće žrtvama rata, koordinatorica Udruženja "Žene u crnom" Staša Zajović je rekla: "Posebnu zahvalnost i divljenje moramo iskazati ženama iz Višegrada, koje su smogle snage da govore o monstruoznom zločinu ratnog silovanja, koje su svojom hrabrošću utrle put ženama širom svijeta da se bore za kažnjavanje zločina nad ženama i civilnim stanovništvom".
"Hvala vam po ko zna koji put na toplini i ljudskosti sa kojom nas primate. Jer, mi znamo odakle dolazimo. Iz države koja je nasljednica zločinačkog režima, iz države koja je izvršila agresiju na vašu zemlju, organizovala zločine, vojne i paravojne formacije i nije se zaustavila. Ni nakon 2000. godine nije došlo do raskida sa tom zločinačkom prošlošću. Danas imamo na vlasti kreatore i saučesnike politike 90-ih", istakla je Zajović.
Među danas sahranjenim u Višegradu su i Vildana Zukić, ubijena sa svega šest godina i Nihad Ibišević, kojem je život oduzet u sedmoj godini zivota. Senada Muhić, sestra danas ukopanog Nihada Ibiševića, rekla je da nije u stanju pronaći riječi kojim bi mogla opisati svoju bol: "Nemam riječi kojom bi opisala bol za sedmogodišnjim dječakom, koji ništa u životu nije proživio. Moj brat je tek zakoračio, tek je počeo živjeti", kaže Senada Muhić.
Od podsmrtnih ostataka njenog brata do sada je pronađena samo jedna kost, govori Muhić, te kako kaže da njegov tabut sve govori. "Da je preživio rat, moj brat bi danas imao 28 godina. Možda bi bio oženjen čovjek. Ja uvijek o tome razmišljam, kako bi danas izgledao, šta bi u životu postigao. Moj otac je imao pet kćeri i on je bio naš jedini brat. Ipak okončao je smrću", kroz suze priča Senada Muhić.
Ona je dodala da se njezina porodica nadala da je Nihad jos uvjek bio živ, jer, kako kaže, dosta je djece odvedeno u Srbiju. "Nada je umrla, a bol će biti nastavljena", kaže Senada, dodavši da njezina sestra još uvjek nije identifikovana. "Mi znamo ko su počionici, samo je njih teško privesti pravdi. Sve su ovo učinile naše komšije. Mi dokaza nemamo, ali znamo da su oni. Na nama je da učimo svoju djecu da nikada ne zaborave zločin koji su nam napravile naše komšije. Dakle, nikada ne zaboravimo šta su nam napravile komšije kojima smo toliko vjerovali", kazala je Muhić, odgovarajući na pitanje kakva je njezina poruka onima koji su počinili ove stravične zločine.
Saćir Zukić, amidža danas posljednji put ispraćene Vildane Zukić, kaže da je današnji dan najteži u njegovom životu. Ipak je, s druge strane, i radostan, jer su posmrtni ostaci njegove bratične pronađeni. Zukić je dodao da je Vildana danas ukopana pored svoje majke i nane, te da njezin brat, koji je ubijen sa deset mjeseci, još uvjek nije pronađen.
"Nažalost, tuga je velika. Kosti male Vildane nisu pronađene. Izuzve jedne male koštice, uz pomoć koje je, prilikom DNK analize, ustanovljeno da pripada njoj. Tako su ostaci Vildane danas pokopani u epruveti. Nihad Ibišević, dječak od sedam godina, također je danas ukopan na mezarju Strazište pored svoje majke. Žalosno je, 1992. godine i Vildana i Nihad su trebali krenuti u prvi razred osnovne škole; ali, nažalost, oni su otišli u smrt, zajedno sa svojima roditeljima i braćom i sestrama", rekla je predsjednica Udruženja porodica nestalih lica i civilnih žrtava agrsije "Višegrad 92" Hedija Kasapović.
Hedija Kasapović navodi da je značajan broj ratnih zločinaca iz Višegrada još na slobodi i nikad nisu ni procesuirani. Iz ovog kraja samo se 13 zločinaca našlo na sudu. Tako da nije rijetkost da se stanovnici ovog grada s njima svakodnevno sreću. Tako se desilo i u subotu. Kako kaže Kasapović tokom ceremonije na mostu pored njih je prošao čovjek koji je vršio ratne zločine poznat po nadimku Pipa.
Na mezarju Stražište danas su ukopani Vildana (Džemal) Zukić (1986-1992), Nihad (Islam) Ibišević (1985-1992), Kasim (Hadžihasan) Hasić (1914-1992), Aziz (Halil) Alić (1953 – 1992), Fadila (Imšir) Bošnjak (1934-1992), Nura (Redžo) Čanto (1948-1992), Ševka (Ibre) Selman (1918-92)
(Agencije)
(foto: klix.ba)