Njemačka: Priznavanje islama kao religijske zajednice
Bremen je treća savezna zemlja u Njemačkoj koja je priznala islamske vjerske zajednice. Praznici, pogrebi i duševna skrb biće regulisani zakonskim uredbama. Očekuje se da će ovaj primjer slijediti i druge pokrajine.
Za glasnogovornika Muslimanskog vijeća Erola Purlua je potpisivanje državnog sporazuuma o priznavanju islama bio „dan radosti“. U Bremenu su krajem januara tri muslimanska vjerska udruženja priznata kao službene vjerske zajednice. „Na taj način je jasno rečeno da islam pripada Njemačkoj“, kaže Purlu. Bremen je treća savezna zemlja koja je islamskim zajednicama priznala taj status. U novembru je i Hamburg zaključio sličan državni sporazum, a u Hesenu je u decembru dvjema islamskim zajednicama odobreno predavanje vjeronauka u školama i one su također priznate.
Svojevrsni zastoj u razvoju odnosa na relaciji njemačkih saveznih država i islamskih udruženja i zajednica trajao je desetljećima. Stvari su se pokrenule sa mrtve tačke tek 2010. godine. Već dugo velika udruženja sa islamskim predznakom, kao što su Turska islamska unija (DITIB) i Savez islamskih kulturnih centara (VIKZ), nastoje dobiti status vjerskih zajednica. Od toga je, između ostalog, zavisilo i uvođenja islamskog vjeronauka u škole. Takve zahtjeve odbijale su vlade saveznih zemalja, jer lokalne islamske zajednice (džemati), prema njihovom mišljenju, nisu ispunjavale zakonske i strukturne uslove. Da bi islamsko obrazovanje, kao i osnivanje fakultetskih islamsko-teoloških katedri, moglo zaživjeti, formirana su savjetodavna vijeća. Pored muslimanskih organizacija u ta savjetodavna vijeća i savezne zemlje šalju svoje predstavnike. Ta tijela moraju, umjesto priznatih religijskih zajednica, odobriti nastavni plan i zapošljavanje nastavnog kadra.
Islamski praznici zvanično priznati
U Hamburgu, Bremenu i Hesenu su ovi iskoraci urađeni na različite načine. Ubuduće će u Hamburgu i Bremenu, koji imaju status gradova-saveznih zemalja, tri muslimanska praznika imati status priznatih religioznih praznika. To podrazumijeva da školarci i studenti islamske vjeroispovijesti za vrijeme praznika ne moraju pohađati nastavu, a radnici mogu od svojih poslodavaca tražiti odmor. Osim toga, vjerske zajednice se smiju brinuti i za svoje pripadnike u zatvorima, bolnicama i drugim ustanovama.
Muslimani, u skladu sa važećim zakonskim propisima, mogu graditi džamije i svoje mrtve sahranjivati po islamskim propisima, bez kovčega. Ti državni ugovori sadrže pravne regulative koje se u praksi već godinama primjenjuju. U svakodnevnom životu oko 130.000 muslimana u Hamburgu i 40.000 u Bremenu malo će se toga promijeniti. Za Purlua su ugovori više nego simbolični, jer je zakonskom regulativom praznika postignut sasvim novi, kvalitetniji nivo odnosa prema muslimanskoj zajednici. „Slobodni dani za praznike ne zavise više od procjena službi, škola ili poslodavaca, već muslimani na to imaju zakonsko pravo“, rekao je glasnogovornik Muslimanskog vijeća Erol Purlu.
Islamske zajednice prije svega žele vjeronauku
Islamskim udruženjima posebno je važna vjeronauka, koja u državnim ugovorima u Hamburgu i Bremenu još nije jasno definisana. U Bremenu vjeronauka nije uvrštena u regularni nastavni plan, dok u Hamburgu postoje mješovita vjerska predavanja. Muslimani se sada oslanjaju na razvoj situacije u Hesenu, gdje živi oko 10 procenata muslimana u Njemačkoj. Tamo je dozvoljeno i da Turska islamska unija (DITIB) i još jedna organizacija, svaka za sebe, uvedu vjeronauku. Muslimani se nadaju, ističe Purlu, da će primjer Hesena uticati i na susjednu Sjevernu Rajnu-Vestfaliju, gdje živi 1,3 miliona muslimana.
U ovoj saveznoj državi je 2012. odobreno uvođenje islamske vjeronauke. Sve to odgovorno Savjetodavno vijeće, Turska islamska unija (DITIB), Savez islamskih kulturnih centara (VIKZ) i druge organizacije, vide kao privremeno rješenje, naglašava Purlu. Oni žele da ih kao vjersku zajednicu priznaju i vlasti u Dizeldorfu, glavnom gradu te savezne zemlje. Također se traži da nastavni plan i vjeronauku regulišu vjerske zajednice između sebe, bez da se u to upliće država. Stručnjak za pravne nauke Hajnrih de Val kaže:“Ako vlasti u Bremenu i Hamburgu kažu da je DITIB vjerska zajednica, teže će biti i vladi Sjeverne Rajne-Vestfalije da kaže da nije vjerska zajednica.“
Nadaju se većoj podršci radu klubova
Priznavanje islama u tri savezne države ne znači i da će muslimanske zajednice imati ista prava kao i crkvene. Za muslimane i dalje ostaju uskraćene privilegije poput crkvenog poreza i zapošljavanja sopstvenih službenika u državne institucije. Ipak, glasnogovornik Saveznog vijeća DITIB-a Bekir Alboga očekuje više javne podrške za zajednice koje uglavnom funkcionišu i opstaju zahvaljujući dobrovoljnom radu. Već sada postoji podrška za integraciju i mogućnosti edukacije za zastupnike u međureligijskom dijalogu. "Mi radimo jako dobar posao. Međutim, očekujemo više sigurnosti i podrške, jer članarine nisu dovoljne da bi se nastavili baviti ovim poslom, koji treba proširiti i učiniti ga još svestranijim", rekao je Alboga.
Od podrške države za dječje vrtiće i socijalne službe, islamske zajednice još ne mogu profitirati. “Naravno, izjednačavanje islamskih i crkvenih zajednica u segmentu socijalnog i karitativnog rada je moguće samo kada muslimani socijalni i dobrovoljni rad budu obavljali u istoj mjeri”, rekao je profesor Hajnrih de Val.
Nakon Hamburga, Bremena i Hesena će vjerojatno i druge savezne države priznati islamske zajednice. Alboga ističe da se slične odluke mogu očekivati i u Rajnland-Pfalzu, Zarlandu, Baden-Wirtembergu i Donja Saskoj. Purlu je naveo i da su u toku pregovori sa još nekim državnim vladama. O kojim saveznim državama je riječ, on nije želio otkriti.