Interview: Dr. Mustafa-ef. CERIĆ

      *Uvaženi Reis-efendija, posmatrajući sa sjeverno-američkog kontinenta položaj muslimana na mapi Europe, odnosno konkretno na Balkanu, još uvijek postoji nejasnoća i pitanja koja se često nameću kod nemuslimana, poput odakle baš tu islam, te odakle muslimani? Molimo Vas da nam sa historijsko-islamskog aspekta pojasnite odakle islam u Bosni i Hercegovini, Sandžaku, Makedoniji, Kosovu, Albaniji…, baš tu negdje između gdje se po nekoj liniji dijeli ‘zapadno’ kršćanstvo i ‘istočno’ hrišćanstvo?
REISU-L-ULEMA: Ovo pitanje je temeljito proučeno i elaborirano u mnogim historijskim izvorima. Historičari su se složili da je islam u naše krajeve došao posredstvom Osmanlija prije petstotina godina. Međutim, u literaturi su zapisali istraživači da se islam na nekim područjima na Balkanu pojavio znatno prije Osmanlija i to posredstvom trgovaca, moreplovaca i putopisaca. O ovome su napisane knjige i, naravno, nije to moguće ispričati u nekoliko rečenica. Na bosanskom jeziku na ovu temu ima više djela pa preporučujem autore koji su o tome pisali: H. Mehmed ef. Handžić, dr. Muhamed Hadžijahić, mr. Nijaz Šukrić, hfz. Mahmud Traljić, dr. Mustafa Imamović, dr. Ismet Bušatlić, Ševko Omerbašić, dr. Mehmedalija Bojić i dr.
Bošnjaci i Albanci su autohtoni evropski narodi, stanovništvo koje baštini islam i islamsku tradiciju. Geografski, nalazimo se na nekoj vrsti granice u Evropi između muslimanskog i kršćanskog svijeta. Međutim, ta granica je relativna jer danas muslimani žive u svim gradovima Evrope.

     * El-Endelus ili današnja Španija, osam vjekova bila je dio islamskog Hilafeta, šta se dogodilo sa muslimanima Španije?
REISU-L-ULEMA: Poznato je šta se dogodilo sa muslimanima u Španiji. Evropski kršćanski narodi su se ujedinili i krenuli protiv muslimana, a muslimani Španije su se međusobno razjedinili, pocijepali, sukobljavali se i pomogli svojim proitivnicima da učine ono što su željeli. Istovremeno, muslimanske zemlje su mirno gledale šta se događa muslimanima u Španiji i nisu im priskočile u pomoć da ih spase od očite pogibelji. Dogodilo se ono što je poznato. Ipak, pozitivni utjecaji islama na to tlo, pa i Evropu, su trajni. Ostaci islamske kulture u Španiji su i danas vidljivi i dive im se poznavaoci, kulture, umjetnosti, književnosti, filozofije... Evropsko i svjetsko mišljenje je nezamislivo bez Ibn Halduna, Ibn Rušda i mnogih drugih genijalnih endeluških mislilaca i filozofa tog vremena, zatim arhitektura i umjetnost bez Al-Hambre i drugih veličanstvenih spomenika koji su doživjeli ovo vrijeme. *Da li se u ovom kontekstu može razmatrati genocidna agresija na BiH i Bošnjake koja se dogodila na 500-toj godišnjici pogroma muslimana Španije, ima li u tom stradanju nešto zajedničko?
REISU-L-ULEMA: Ima. Kada muslimani nisu složni, kad se međusobom sukobljavaju, ako među njima nema jedinstva i bratske ljubavi, dogodit će im se ono što se događalo i prije i poslije Španije. Sudbina im bude strašna. Poznato je kroz povijest šta se događalo i Bošnjacima u BiH i drugim muslimanskim narodima na Balkanu kada su im neprijatelji složno odlučili da ih nestane a oni nisu bili svjesni te opasnosti i zapostavljali opći interes i budućnost. Ko ne misli na svoju budućnost neće je ni imati, tj. neće ga biti. Sudbina muslimana u Španiji je nama stalna opomena i jasno upozorenje: ako ne budete jedinstveni – nestat će vas! Šta znači sloga jasno govore rezultati naše odbrane od agresora kada nam je bilo veoma teško i kada su skeptici bili izgubili svaku nadu. Božija pomoć, naše jedinstvo, domoljublje, pomoć braće i prijatelja, spremnost na žrtvu za opstojnost Države bosanske je porodilo pozitivne rezultate. Kada to sada ne bismo zaboravili!

     *Činjenice koje ste naveli ukazuju nam na težak položaj muslimana i neshvatljiv odnos prema islamu. Ipak, da li to znači da muslimani nisu politički subjekt u Europi, jer u dijelovima gdje su bili nekada naseljeni tamo je nad njima počinjen genocid, etničko čišćenje, pogrom te u dobrom dijelu više ne postoje?
REISU-L-ULEMA: Nikome se ne poklanja mjesto, za njega se treba izboriti. Zna se koji je put i način dolaska do uspjeha: težiti općem interesu, biti nesebičan, zaduženja i povjerenje za vođstvo davati najboljima, ne vraćati se u prošlost već poboljšavati sadašnjost i planirati budućnost, strateški promatrati strateška pitanja i težiti tome cilju itd. Poznato je kako je stanje među muslimanima danas, nažalost. Nekada moji stavovi naiđu na nerazumijevanje, neko sebe pronađe u njima i tvrdi da sam mislio na njega i to izazove polemike. A nije tako. Ja volim sve muslimane i sve dobre ljude, nikoga ne odbacujem. Poštujem svakog čovjeka. Moja misija je težiti miru, razumijevanju, dobru, pravdi, napretku, međusobnom poštovanju među ljudima. Zato govorim i pišem otvoreno i o pitanjima koja ste spomenuli, kako u BiH tako i izvan nje. Kad mi se ukaže prilika kažem ono što mislim da će biti od koristi. Lahko je locirati problem, ali šta smo učinili da do njega ne dođe? Nije uvijek krivica u drugima. I kod nas je mnogo ima. Milost se ne ukazuje slabima, zato trebamo biti jaki, organizirani, složni, znati šta je prioritet i zajednički raditi da ga postignemo kako bi nam budućnost bila izvjesnija.

     *U ovom kontekstu, recite nam kakav je danas položaj islama i muslimana u Europi?
REISU-L-ULEMA: Kao što sam naprijed kazao, bilo bi nam bolje da smo organiziraniji i da ne gledamo samo svoje pojedinačne uske lične interese. Ima mnogo muslimana na važnim mjestima i pozicijama i u BiH i u svijetu. Kada bi njima važniji bio opći interes od pojedinačnog, njihovog ličnog, kada bi više mislili na BiH, na islam, na budućnost, bilo bi i njima i nama bolje. Ne kažem da nema takvih, ali bi ih trebalo biti više.
U mnogim zemljama su ugrožena osnovna ljudska prava muslimana. Spomenut ću neka: ravnopravno učešće u političkom životu bez obzira na vjeru, rasu, naciju i dr.; pravo da se muslimanka oblači prema nazorima svoje vjere; pravo na školovanje i izbor zvanja po slobodnom opredjeljenju; socijalna prava; pravo na zaposlenje; pravo na slobodu i komotnost putovanja i jednak tretman sa drugim putnicima; pravo na proizvodnju, pripremanje i konzumiranje onakve ishrane koju propisuje vjera; pravo na liječenje; pravo na korištenje javnih medija; nepovrjedivost stanovanja i privatnog života; pravo roditelja na odgoj svoje djece prema tradiciji iz koje potiču ... Za svako navedeno pitanje i mnoga druga imam mnogo primjera koji svjedoče o kršenju tih prava. Ali, muslimani moraju otvorenih očiju gledati u stvarnost i na sebe ne svraćati pozornost i ne izazivati podozrenja zbog formalnih i nebitnih pitanja kao što je izgled odjeće, dužina brade, obavljanje namaza na mjestima gje to nije prikladno i sl.

     *Ovdje ćemo obratiti pažnju na bosanske muslimane odnosno Islamske zajednice Bošnjaka u zapadno-europskim državama (Njemačka, Austrija, Švicarska, Holandija, Švedska, Danska, Francuska…), kakav je njihov položaj?
REISU-L-ULEMA: Muslimani moraju činiti mnogo da bi uvjerili evropsku javnost da je naša vjera vrijedna svakog poštovanja i da je njihov boravak u Evropi dobrodošao. Mi smo svjesni da u Evropi ima mnogo islamofobije, a to je bolest koja se teško liječi. Međutim, naša je odgovornost ako do toga dolazi i neprimjerenim i neodgovornim ponašanjem nekih muslimana. Mi muslimani moramo shvatiti da je opći utisak koji danas vlada u Evropi o islamu neprimjeren. Zato muslimani koji žive u evropskim zemljama trebaju ozbiljno uzeti pitanje nasilja koje neki, navodno, provode u ime islama. Nasilje, teror i mržnja u ime islama su nedopustivi i pogrešni. Niko to nema pravo raditi u ime islama. Ko to čini, on vrši nasilje i islamu i muslimanima. Nasilje je protivno islamskom moralnom učenju. Takvo ponašanje je protivno slovu Vjere i muslimanskim interesima u svijetu, posebno u Evropi.
Muslimani koji žive u evropskim zemljama moraju uraditi program za borbu protiv nasilja u svijetu. Muslimani jasno i nedvosmisleno trebaju objaviti cijelome svijetu da je islam vjera mira, koegzistencije, dijaloga i ljubavi i da pravi put do uspjeha na ovome svijetu i spasa na drugome svijetu nije u nasilju već u borbi protiv zla bilo koje vrste, te da se tako ponašaju i žive. Naša namjera sa “Deklaracijom evropskih muslimna” je, između ostalog imala i ovaj cilj.
Činimo mnogo na organiziranju džemata u našoj dijaspori, Smatram da postižemo rezultate i time se nećemo zadovoljiti. Želimo još više i bolje, uz Božiju pomoć.

     *Tragični događaji u New Yorku (11. septembar 2001.), u Madridu (11. mart 2004.) i Londonu (7. juli 2005.), šokirali su cijeli svijet, pogotovo muslimane, a posebno iz razloga što se ti teroristički napadi dovode u vezu sa Islamom. Uvaženi Reis efendija, kako i na koji način odvojiti Islam od onih koji ga žele dovesti u ravan sa kojekavim terorističkim grupicama?
REISU-L-ULEMA: Tokom burne muslimanske povijesti uvijek je bilo ljudi koji su zloupotrebljavali vjeru ili njezine institucije. U ovome vremenu to se, također, dešava. Zato je važno da su muslimani organizirani, da ih predstavljaju i vode najodgovorniji, oni koji teret emaneta prihvataju kao svoju odgovornost pred Bogom, muslimanima i povješću... Također je poznato kroz povijest da su muslimani optuživani za neka djela koja oni nisu uradili, ali je to u tom trenutku bilo potrebno kako bi su našao povod za pokretanje kampanje protiv muslimana. Toga jako mnogo ima i danas.

     *Autor ste “Deklaracije evropskih muslimana” koju ste napisali upravo iz razloga prethodnog pitanja i Vašeg odgovora, a koja je za kratko pobrala brojne simpatije i to ne samo u Evropi, već širom svijeta, a posebno da navedem Ameriku. Smatramo važnim da nam kažete kako je Deklaracija prihvaćena u intelektualnim kršćanskim i muslimanskim krugovima?
REISU-L-ULEMA: U većini slučajeva Deklaracija je pozdravljena kao dokument koji će služiti ljudima, istini i miru. Mnogi nemuslimanski intelektualci sa najvećim respektom govore o njoj. Kratko rečeno, mi smo ovom Deklaracijom dali incijativu iz koje se može poroditi samo dobro. Nadam se da će od ovoga doći do poboljšanja odnosa između muslimana i onih koji to nisu u Evropi, a i među samim muslimanima.

     *Kada će početi realizacija Deklaracije i da li će ona pomoći institucionalizaciji islama u Evropi?
REISU-L-ULEMA: Evropski muslimani, iskazujući svoju predanost evropskim vrijednostima, imaju pravo izraziti i svoje zahtjeve prema Evropskoj uniji. U Deklaraciji je istaknuto: Institucionalizacija islama u Evropi; ekonomski razvoj muslimanske zajednice tako da može uživati punu duhovnu i kulturnu slobodu i nezavisnost; osnivanje i razvitak islamskih škola koje će biti osposobljene da odgajaju muslimane rođene u Evropi za izazove evropskog multikulturnog društva; političku slobodu koja će omogućiti evropskim muslimanima da imaju legitimne predstavnike u evropskim državnim parlamentima; ublažavanje evropske politike o migraciji koja je u zadnje vrijeme veoma restriktivna prema muslimanima; priznati muslimansko pravo u pitanjima od personalnog značaja kao što je porodično pravo; zaštita muslimana od islamofobije, etničkog čišćenja, genocida i sl. Mi smo ponudili svoje viđenje najakutnijih problema. Pred nama je da vidimo šta će se dalje događati po ovom pitanju.

     *Deklaracija posebno ukazuje da se poboljšaju odnosi Islama i Zapada, kao i da bi se smanjila međusobna napetost i da bi se omogućio normalni, građanski ravnopravni život islamskih vjernika u Europi. Da li je to izvodljivo u bliskoj budućnosti i koliko to ovisi i od samih muslimana?
REISU-L-ULEMA: To je proces i ova pitanja će se rješavati svojim tokom, vjerujem, neka prije a neka poslije. U Deklaraciji je podvučeno kao posebno važno da je obaveza muslimana koji žive u Evropi da prezentiraju islam evropskoj javnosti kao univerzalni pogled na svijet, a ne samo kao plemensku, etničku ili nacionalnu kulturu. Muslimani ne mogu očekivati od Evropljana da razumiju univerzalnu poruku islama ako su konstantno suočeni sa etničkom i nacionalnom slikom islama. Treba staviti u drugi plan lokalni obrazac njihovog odnosa prema islamu i ponašnje u duhu tradicije sredina iz kojih dolaze i ponuditi univerzalne vrijednosti islama koje može razumjeti i prihvatiti Evropljanin. Ne samo da evropski muslimani mogu privući pažnju evropske javnosti univerzalizmom islama, već je Evropa dobro mjesto za same muslimane da otkriju snagu i ljepotu univerzalnosti islama.