Bajramski intervju Reisu-l-uleme (Ramazan 2006)

"Sve se manje brani čast i ugled naroda, a sve više vlast i sujeta određene grupe,"

Kaže reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i dodaje: postoje vrijednosti koje se moraju poštivati. Ne može se živjeti od tuđe slave. Mora se vlastitim radom i trudom zaslužiti poštovanje naroda. Pored toga reisu-l-ulema za svečani, bajramski broj našeg lista govori o brojnim aktuelnim pitanjima današnjeg svijeta, kao i problemima bosanskih muslimana.

RAZGOVARAO:  AZIZ KADRIBEGOVIĆ  

Preporod:  Uvaženi hadži reis ef., prije nekoliko dana ste se vratili iz posjete Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje ste predvodili višečlanu delegaciju Islamske zajednice. Može li se već sada govoriti o nekim njenim rezultatima i kakvi su uopće Vaši dojmovi iz te posjete?

Reisu-l-ulema:  Riječ je o našoj uzvratnoj posjeti na poziv Šejha Dijaba bin Zaida Āl Nahajana. Naime, kao veliki mecena, Šejh Dijab je prepoznao značaj medresa i, preko svojih izaslanika, uvjerio se da su naše medrese vrijedne njegove pažnje i potpore. Zahvaljujući tome, tokom prošle godine naše stare medrese su presvučene u novo ruho, a nove medrese proširuju svoje kapacitete. Posjetom Ebu Dabiju direktora svih naših medresa htjeli smo pokazati koliko su nam važne medrese i koliko cijenimo pomoć Šejha Dijaba. Domaćini su to shvatili i omogućili nam da se susretnemo sa važnim ljudima kako u Ebu Dabiju tako i Dubaiju. U Ebu Dabiju, glavnom gradu Ujedinjenih Arapskih Emirata, razgovarali smo sa ministrom u vladi za islamska pitanja, imali smo iftar sa ministrom za visoko obrazovanje, održali smo govor u glavnoj džamiji Šejh Zaid, održali smo ramazansko predavanje u prestižnom klubu. U Dubaiju smo imali susret sa Šejhom Hamdanom bin Rašidom Āl Maktumom, viceguvernerom i ministrom financija i industrije Dubaija. I na kraju imali smo susret sa Šejhom Sultanom bin Muhammedom al-Qasimijem, vladarem al-Šariqe, velikim prijateljem Bosne i Hercegovine, velikim dobrotvorom Zagrebačke džamije i džamija u Mostaru.

Preporod: O Ujedinjenim Arapskim  Emiratima se govori kao o svjetskom čudu?

Reisu-l-ulema: Tako je, UAE su svojevrsno čudo ovoga vremena. Dubai je danas najveće gradilište na zemaljskoj kugli. Tu se podiže najveći neboder na svijetu. Tu je i najljepši hotel – Burdž – na svijetu, simbol nacionalnog ponosa Emirata. U Emiratima živi više od 180 različitih vjera, nacija i rasa. Svi mezhebi, sva duhovna učenja islama su prisutna u Emiratima u tolerantnom odnosu. Šejh Zaid bin Sultan Āl Nahajan, ujedinitelj Emirata 1971. god., uvjerio je svoju braću da je “unija put do moći, ponosa, časti i zajedničkog dobra. Podjele donose slabost. Male i nejake nacije nemaju mjesta u današnjem svijetu. To je lekcija iz povijesti za sva vremena” – govorio je Šejh Zaid, a njegova braća i sinovi su to dobro razumjeli i primijenili, tako da su danas Emirati primjer privrednog razvoja i napretka kojem zavidi cijeli svijet. Postoje dva “sveta” poslovna pravila u Emiratima: prvo, političari ne smiju odbaciti ni jedan ponuđeni projekat ako ga oni sami ne razumiju. Moraju naći onoga koji to razumije; i drugo, ako postoji propis koji onemogućava ili usporava privredni razvoj, treba mijenjati propis koji stoji na putu razvoja. Dakako, to važi i za našu zemlju da razumije da ne postoji ni jedan propis u Emiratima koji ne dozvoljava da i naša zemlja bude dio tog velikog ekonomskog buma kojem se divi cijeli svijet. Naravno, pod uvjetom da i mi volimo svoju zemlju i da vjerujemo u naše jedinstvo kao što to vole i vjeruju Emiratćani.

Razlika između bogatih i siromašnih

Preporod: Primjer UAE može nam poslužiti kao pledoaje za drugo pitanje: zašto su neke zemlje bogate a neke siromašne? Je li tome glavni uzrok nedostatak prirodnih resursa, Božijih blagodati, “starost”zemlje, ili se radi o nečem drugom?

Reisu-l-ulema: Ovih dana sam pročitao zanimljivo zapažanje prema kojem razlika između bogatih i siromašnih zemalja nije u starosti zemlje. Indija i Egipat su stare više od dvije hiljade godina, ali su nerazvijene i siromašne zemlje. Kanada, Australija i Novi Zeland stare su tek oko sto pedeset godina, ali su razvijene i bogate zemlje. Također, razlika između siromašnih i bogatih zemalja nije u dostupnosti prirodnih resursa. Japan ima ograničenu teritoriju sa 80% brdovitog zemljišta i nije pogodan za agrikulturu i stočni uzgoj, ali je druga ekonomska sila na svijetu. Japan liči na ogromnu fabriku koja uvozi sirovine iz cijelog svijeta, ali izvozi svoje proizvode u cijeli svijet.
Drugi primjer je Švicarska koja nema plantažu cocoa ali je najbolji proizvođač čokolade na svijetu. Na maloj teritoriji Švicarska uzgaja stoku i sije zemlju tek četiri mjeseca godišnje. I proizvodi mliječne proizvode najboljeg kvaliteta.
Poslovni ljudi iz bogatih zemalja kad komuniciraju sa poslovnim ljudima iz siromašnih zemalja ne pokazuju značajnu intelektualnu nadmoć. Rasa ili boja kože također nisu važne: imigranti za koje se kaže da su lijeni u svojim zemljama, u bogatim evropskim zemljama predstavljaju proizvodnu moć.

Preporod: Pa u čemu je onda razlika?

Reisu-l-ulema: Razlika je u mentalitetu ljudi kojeg oblikuju odgoj, obrazovanje i kultura. Ako se analizira ponašanje ljudi iz bogatih i razvijenih zemalja, zapazit će se da većina njih živi u skladu sa slijedećim načelima: moral i etika kao temeljni princip; poštenje; odgovornost; poštivanje zakona i pravila; poštivanje prava građana; rad kao ljubav; štednja i ulaganje; volja da se uradi najbolje; redovnost – poštivanje svog i tuđeg vremena. U siromašnim zemljama jedna manjina živi u skladu sa tim načelima.

  Preporod: Odnosi li se to i na našu zemlju?

Reisu-l-ulema: Naravno. Mi nismo siromašni zato što nam nedostaju prirodni resursi ili zato što nam je priroda, kao Božji dar, nedostupna. Mi smo siromašni zato što nam nedostaje volja da usvojimo i druge poučavamo rečenim načelima kojih se dosljedno drže bogata i razvijena društva u svijetu.
Uz sve to, treba upamtiti sljedeće: vrijeme je vrijednost; upornost donosi uspjeh; u jednostavnosti je dignitet; veličina je u karakteru; ekonomija je u mudrosti; moć je u ljubaznosti.
 

Neizbježna simbioza materijalnog i duhovnog

Preporod: Da se, ako dozvolite, malo našalim: jesu li ta saznanja i rezultat Vašeg prisustva na svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, te nekim drugim političko-ekonomskim konferencijama i susretima kojima prisustvujete u zadnjih nekoliko godina? Uopće, morate priznati da je sasvim neuobičajeno, bar kod nas, da jedan razgovor sa vjerskim liderom započinjemo sa eminentno ekonomskom problematikom. Mijenja li se to odnos prema vjeri ili prema pitanjima koja, egzistencijalno promatrano, život znače?

Reisu-l-ulema: Čini se da nikad kao danas nije bilo snažnije uvjerenje kod svih relevantnih pojedinaca i institucija u svijetu da je simbioza duhovnog i materijalnog svijeta neizbježna. Nije tako davno bilo kad su mnogi filozofi i sociolozi, posebno na evropskom kontinentu, vjerovali da će prestati potreba za duhovnim (religijskim) vrijednostima kad se ljudi materijalno zadovolje. I obratno, mnogi duhovni autoriteti, posebno na istoku, vjerovali su da su materijalne stvari suvišne za duhovno uzdignuće. Danas vidimo da bogati govore o duhovnim potrebama više nego drugi, a siromašni uz duhovnu hranu traže i materijalnu pomoć. To nas podsjeća na hadis Allahovog Poslanika u kojem se kaže da je “siromaštvo na granici bezvjerstva (kufura).” Tu se ističe i značaj temeljnog načela u islamu: “budi svjestan ahireta, ali nemoj zanemariti dunjaluk”. Doista, u tome je tajna sreće današnjeg čovjeka - da shvati da Bog, dž.š., ne daje stvari da se u njima uživa, već Bog daje život da bi se doživjele stvari. Ključno filozofsko pitanje našeg vremena, posebno u super razvijenom svijetu, nije od čega živjeti, već radi čega živjeti. Samoubojstva – kojih ima više nego žrtava u današnjim ratovima – uglavnom se događaju u super bogatom svijetu. Ne zato što nemaju od čega da žive, već zato što ne znaju zašto žive. U tome im može pomoći samo vjera. Istinska vjera u Boga. Na međunarodnim skupovima kao što je Davos i Aspen govorio sam da bi veliki biznismeni trebali svoj suficit u materijalnim dobrima razmijeniti za “suficit” duhovnih vrijednosti koje imaju siromašni.  

Preporod: Da li pod suficitom u materijalnim dobrima mislite na zekat u islamu, koji obavezuje muslimane da iz viška koji prekogodini izdvoje za potrebe siromašnog svijeta?

 Reisu-l-ulema: Kao što sam već rekao u ramazanskoj hutbi, zekat je najveći dug kojeg muslimani danas imaju prema Allahu Uzvišenom. Mnogo je više muslimana koji znaju šehadet jezikom izgovoriti, koji znaju propisno klanjati, koji hoće postiti, koji žele ići na hadž, nego onih koji uredno izdvajaju zekat iz svog imetka. Kad bi se muslimani cijeloga svijeta pridržavali propisa zekata, ne samo da ne bi bilo siromaha i bijednika među muslimanima, već ih ne bi bilo nigdje. Nažalost, velika je razlika među samim muslimanima između bogatih i siromašnih. Onih koji su bolesni od prevelikog jedenja i onih koji umiru od gladi. No, Allah će naplatiti svoj dug onda kad se čovjek najmanje nada; onda kad mu je život najdraži, kad mu je zdravlje najslađe i onda kad mu je sreća najpotrebnija.   
Isto tako, kad bi svi muslimani Bošnjaci izdvojili zekat iz svog imetka ne bi bilo siromašnih i gladnih, ne bi bilo beskućnih i nezbrinutih među nama. Nažalost, zekat je dug o kojem najmanje vodimo računa. Za to stanje svi su odgovorni. Oni koji imaju pravo i  obavezu da zekat uzmu od muslimana i muslimani koji zekat ne daju.

Otvorila su se vrlo osjetljiva međumuslimanska pitanja

Preporod: Nakon Vaših brojnih putovanja i susreta, možete li nam ukratko iznijeti Vaša iskustva o sadašnjoj situaciji islamskog svijeta, odnosno muslimana uopće. Znam da i vas boli užasna činjenica koju čujemo gotovo svakog dana da u Iraku muslimani ubijaju jedni druge, da se bombe postavljaju i u džamije, čak i u danima časnog ramazana...

 Reisu-l-ulema: Irak je, doista, noćna mora, ili bi trebao biti, za svakog odgovornog i savjesnog čovjeka današnjice. Za Zapad Irak je noćna mora, jer su se dogodile krupne greške koje je sad teško ispraviti. Slučaj Ebu Garib, na primjer. Ovih dana je objavljen izvještaj Johns Hopkinsovog univerziteta na bazi posjete 1.800 kuća u Iraku. Tim, koji je radio analizu sa iračkim doktorima, identificirao je više od 12.000 članova porodica i ustanovio da je u Iraku od invazije dosada ubijeno oko 650.000 ljudi, što znači jedan na svakih 40 Iračana. Prema istom izvještaju većina ubijenih je od 15 do 44 godina starosti.
Pa ipak, noćna mora muslimana oko Iraka je mnogo teža. Otvorila su se vrlo osjetljiva međumuslimanska pitanja, posebno na relaciji sunnita i ši’ita. Svi pozivaju na smirivanje  i razboritost, ali se svakodnevno događaju ubojstva i to u džamijama i oko džamija.  Sve u  ime islama, a po muslimanima. To je, zaista, tužno i žalosno. Čini mi se da i oni na Zapadu koji su željeli primijeniti pravilo “zavadi pa vladaj” sad vide da to u Iraku ne prolazi. Ovdje mi na um pada mudrost američkog predsjednika Woodrowa Wilsona koji je rekao:  „Kad jednom povedete narod u rat, on zaboravi da je ikad postojalo nešto što se zove tolerancija“. Molim Boga da se nađe pravedno i trajno riješenje za sve narode na Istoku. Jer, bez pravde, mira i sigurnosti na Istoku, neće biti ni mira ni sigurnosti na Zapadu.   

Preporod: Kako gledate na stavove Zapada prema tzv. “muslimanskom pitanju”. Je li slučajno da i najviši autoritet Katoličke crkve napravi takvu jednu, blago rečeno, “pogrešku”, kao što je to uradio Benedikt XVI. Da ne pominjemo famozne karikature Allahovog, dž.š., Poslanika. Ko koga ne razumije ili neće da razumije? I je li stvar samo u razumijevanju ili nečemu drugom, mnogo ozbiljnijem?

 Reisu-l-ulema: Nisam sklon konspirativnom razmišljanju, ali se može reći da to što se u zadnje vrijeme čulo u Europi o islamu i muslimanima, posebno o Poslaniku Muhammedu, a.s., govori više od samih slika koje su prikazane u Danskoj i riječi koje su izgovorene na univerzitetu Regensburg. To govori o dubokoj krizi dijaloga između islama i kršćanstva, ali i o dubokoj duhovnoj krizi Europe. Naime, Europa je vjerovatno najateističniji kontinent. Tu su nastali svi ateistički pokreti koji su imali ambiciju da postanu univerzalni u smislu da zauvijek zamijene religiju kao sustav mišljenja i način života svugdje u svijetu. Europska filozofija ateizma zamislila je svijet kao da Boga nema. Europsko kršćanstvo je živjelo i, reklo bi se preživjelo, udar europskog ateizma, ali su ostali ožiljci. U međuvremenu islam se oporavio, iako i sam ima svoje ožiljke. Možda se u svemu tome islam bolje snašao od kršćanstva zato što je bio dalje od epicentra “ateističkog udara”. Probuđen, islam je počeo da podsjeća Europu i, kršćanstvo, dakako, na zajedničke duhovne vrijednosti Ibrahimove tradicije. Muslimani u Europi hoće više mjesta za namaz – molitvu, pa nije rijetko da klanjaju na londonskim i pariškim ulicama i parkovima, dok su crkve prazne – europski kršćani kao da su se navikli na život bez Boga i bez crkve. Islam je, dakle, “uznemirio” Europu, ne u smislu sukoba između kršćanstva i islama, već u smislu podsjećanja na vjeru kao vrijednost koju su mnogi Europljani zaboravili. Mislim da je izlaganje Pape Benedikta XVI u Regensburgu bilo više protest protiv bezbožne Europe, nego protiv “zloćudnog i nehumanog” islama, ali budniji od ostalih, muslimani su reagovali tako da se zaboravila glavna Papina poruka, a to je da je prošlo vrijeme europskog ateizma, te da je došlo vrijeme da se Europljani vrate Bogu.  
Nadam se da je i papa Benedikt XVI shvatio da smo u vraćanju pravim i iskonskim vrijednostima vjere i morala na istome putu – Ademovom, Nuhovom, Ibrahimovom, Isaovom, Musaovom i Muhammedovom, a.s.                

Madam Olbrait i Frau Merkel

Preporod: Madelin Olbrait (Madeleine Albright) Vas pominje u svojoj nedavno objavljenoj knjizi “Moćni i Svemoćni” u jako lijepom kontekstu, Angelina Merkel Vas je, samo prije nekoliko dana, ugostila na večeri u svom uredu u Berlinu. Kao da žene predstavnice svjetske politike imaju poseban filing prema Vašem radu, Vašoj aktivnosti. Možete li to komentirati?
Reisu-l-ulema: Drago mi je, naravno, da su Madam Olbrait i Frau Merkel prepoznale moj rad i pozvale me da razmijenimo mišljenja o važnim pitanjima današnjice. Madam Olbrait je nas Bosance mnogo zadužila svojim zalaganjem da se u Bosni i Hercegovini zaustavi rat i uspostavi mir. Ona se i dans interesira za stanje u našoj zemlji.  Ono što Madam Olbrait čini različitom od ostalih političara u svijetu je to da je ona shvatila važnost religije u međunarodnim odnosima, posebno islama. Stoga, kad je pisala svoju posljednju knjigu “The Mighty and the Almighty” (Moćni i Svemoćni), a riječ je o njezinoj analizi odnosa Bijele kuće i religije, Madam Olbrait je posvetila jedno poglavlje islamu na Zapada (Islam in the West), gdje je citirala nekoliko pasusa iz naše Deklaracije evropskih muslimana. Svoju knjigu je nedavno promovirala u Aspenu, gdje me pozvala da joj se pridružim. Ona vjeruje da bosanski muslimani mogu pomoći Europi u rješavanju muslimanskog pitanja koje se sve više nameće kao glavno pitanje ovoga stoljeća.
Frau Merkel je, također, značajna politička ličnost ne samo u Europi, već i u svijetu. U razgovoru sa njom osjetio sam iskrenu želju da se muslimanima u Europi, posebno u Njemačkoj, pomogne na putu njihove sveobuhvatne integracije, ali ne i asimilacije, u europsko ili europska društva. I tu se očekuje od nas u Sarajevu da pomognemo svojim iskustvom da europski muslimani nađu svoje pravo mjesto u Europi. Mi smo spremni da se uključimo u sve programe koji će europskim muslimanima olakšati da se adaptiraju u Europi. Drago mi je što naš Fakultet islamskih nauka sve više pokazuje volju i znanje da bude nosilac aktivnosti za integraciju europskih muslimana. Nije nevažno spomenuti da će vrlo brzo neki imami i hatibi iz Engleske doći na doškolovavanje na FIN-u. To je veliko priznanje za naš Fakultet, za našu IZ-i, ali i za našu državu Bosnu i Hercegovinu.          
 

Islamska zajednica je bila na strani političkog pokreta

Preporod:  Da se vratimo “domaćem terenu”. Konačni rezultati izbora će biti poznati za nekoliko dana. Kako ste Vi zadovoljni izborima a kako ponašanjem političara prije i poslije izbora? Posebno stoga što Vam se prigovaralo da ste pristrasni i da podržavate jednu stranku?

Reisu-l-ulema: Zadovoljan sam što su izbori protekli u miru i demokratskoj atmosferi. Narod je u nešto većem broju izašao na izbore i kazao što misli. Nadam se da smo i mi sa svojim apelima pomogli da na proteklim izborima bude veći odziv birača.
Islamska zajednica je svojevremeno bila na strani političkog pokreta koji se borio za političku slobodu muslimana, koji je branio čast i ugled naroda i koji je imao poštovanje prema vrijednostima IZ-e. Nažalost, prema nekim saznanjima, izgleda to se uveliko mijenja ili se već promijenilo. U nekim političkim strankama koje tvrde da se zalažu za slobodu i ugled Bošnjaka ljudi sve više gube pravo na slobodu mišljenja i govora. Sve se manje brani čast i ugled naroda, a sve više vlast i sujeta određene grupe. Također,  i o IZ-i govori se na način koji nije zabilježen u njezinoj dugoj povijesti. To je i narod prepoznao i na to je adekvatno reagovao. To je poruka svima koje hoće da predstavljaju narod. Postoje vrijednosti koje se moraju poštivati. Ne može se živjeti od tuđe slave. Mora se vlastitim radom i trudom zaslužiti poštovanje naroda-birača.     

Preporod:  Iako su izborne tenzije splasnule, ima se utisak da među Bošnjacima, i to nažalost među onim istaknutijim, i dalje vladaju podjele, animoziteti, podmetanja. I to nije samo u politici, već i u kulturi, privredi i drugim oblastima života. Ramazan, umjesto da djeluje iscjeliteljski i pomirljivo, na njih, izgleda, nema nekog utjecaja?

Reisu-l-ulema: Ne bih se s vama u potpunosti složio. Ramazan ipak djeluje iscjeliteljski i pomirljivo. Možda ne tamo gdje se najviše čuje o nesporazumima i najbolje vide neslaganja, ali u porodicama, među komšijama – ramazan je pravi lijek za zbližavanje i druženje. Što se tiče odnosa među političarima, privrednicima, umjetnicima i nekim drugim, to ne treba previše srcu uzimati. To izgleda predstavlja sastavni dio njihovog posla. To je “dijalektika” koja ih podstiče da rade više i proizvode bolje. To naročito važi za političare kojima je posao da se međusobno osporavaju, ali i dogovaraju kad vide svoj interes. To je ono što u demokraciji treba da naučimo – svakoga saslušaj, ali nikoga kući ne vodi, nita ga srcu priloži.    

Novi Pazar je nešto drugo

Preporod:  Posebno teška je, čini se, situacija u Novom Pazaru, o čemu je naš list pisao u prošlom broju?

Reisu-l-ulema: Nažalost, Novi Pazar je nešto drugo. Tamo se događa nešto što je više od prolaznog političkog stanja. Zabrinut sam za to stanje, ali vjerujem u razboritost velikog broja Sandžaklija koji neće dopustiti da izgube svoju slobodu zbog bezočne vlasti i lične sujete. Ne treba zaboraviti – uvjet da živimo i umremo kao muslimani na  Balkanu je da budemo i ostanemo zajedno. Ako se razjedinimo, ako počnemo pljuvati jedni po drugima, ako dopustimo da nas mire oni koji nam ne misle dobro, onda rizikujemo da živimo i umremo kao nemuslimani. U tom slučaju nije više važno ko je prav, a ko je kriv. Tada smo sve izgubili –  sreću na ovome svijetu i spas na drugome svijetu. Imam povjerenje u sandžačkog muftiju Muamera Zukorlića, koji je i dosada pokazivao islamsku svijest i patriotsku odgovornost pa je znao oko sebe sve okupiti. I što je najvažnije, znao je priznati svoju grešku kako bi to bio motiv i drugima da isto urade kako bi se postigao mir, povjerenje i pomirenje među braćom. Volio bih da se u Novom Pazaru čuje ova priča. Kažu dva brata putovala pustinjom i nešto se posvađaju tako da jedan snažno ošamari drugoga. Ovaj što je dobio šamar napiše na pijesku:”Danas me je moj brat ošamario”. I nastave put do jedne oaze u kojoj bijaše jezero. Brat koji je dobio udarac umalo da se ne utuši u jezeru da ga ne spasi brat koji ga je onomad ošamario. Spašeni brat zatim napiše na kamenu: “Danas me je moj  brat spasio”. Ovome bijaše čudno pa ga upita:  - Kad sam te ošamario zapisao si na pijesku, a kad sam te spasio zapisao si na kamenu. Zašto? – Ono kad si mi nažao učinio napisao sam na pijesku da vjetar odnese, a ovo kad si mi dobro učinio napisao sam na kamenu da se nikad ne izbriše - reče povrijeđeni i spašeni brat.
To je pouka za Bošnjake koji imaju volje i pameti da zlo koje načine jedni drugima zapišu na pijesku tako da vjetar odnese, a dobro koje jedni drugima učine da zapišu na kamenu tako da se nikad ne zaboravi.

 Preporod: Bošnjaci, evo, doživljavaju da im sinovi ili kćeri i na lijepom ramazanu odlaze u smrt zbog predoziranja. Pored droge, imamo i klasičnih samoubistava, onoga čega u našoj tradiciji takoreći nije uopće bilo, pa i ubistava (čak i roditelja ili djece), a da se i ne govori o drugim društvenim pošastima. Podaci govore da je samo u tuzlanskom kantonu ove godine bilo 5o samoubistava. Radi li se o krizi vjere, morala, porodice ili uopće krizi društva kakvo uspostavljamo?

Reisu-l-ulema: Vaše pitanje potaklo me da se sjetim jednog natpisa na portalu koledža iz četrnaestog stoljeća u Andalusu u kojem se kaže da svijet postoji na četiri stuba: na stubu učenosti mudroga; na stubu pravde moćnoga; na stubu dove pravednoga, i na stubu odvažnosti hrabroga.
Da li bosnsko društvo danas stoji na ta četiri stuba? Je li stub učenosti mudroga uspravan? Je li stub pravde moćnoga ustanovljen? Je li stub dove pravednoga poštovan? Je li stub odvažnosti hrabroga primijećen?
Volio bih da ovdje stanem i ostavim vašim čitateljima da odgovore na gornja pitanja. No, ipak ne mogu a da o tome nešto ne kažem. Nema dobra bez učenosti; nema mira bez pravde; nema nade bez dove; nema napretka bez hrabrosti.   

 Biti musliman na svakom mjestu i u svako vrijeme

Preporod: U mostarskom naselju Jasenica, prije dva dana, ispaljen je projektil na novu džamiju, baš kao u “najbolja”ratna vremena. Vi ste reagirali, Katolička crkva kao ni predstavnici vlasti, nisu. Je li to postalo normalno da nam svakog ramazana pucaju na džamije a da niko ne reagira?

Reisu-l-ulema: Ne bih komentirao šta treba da radi Katolička crkva. Naše je da se borimo za svoja prava i da se ne bojimo biti muslimani na svakom mjestu i u svako vrijeme. Ako to nekome smeta, onda je to njegov problem. Žao nam je što neki ljudi ne mogu da žive u radosti svog komšije, jer to je i njihova radost. Sreća je u meni, ako je ima drugi. Sreće nema u meni, ako je nema u drugom. Tako je i sa vjerom i džamijom. Vjera je u meni, ako je ima moj komšija. I džamija je moja, ako crkvu ima moj komšija. To je tako oduvijek u Bosni i tako će to uvijek biti, ako Bog da.     
 
Preporod:  Na kraju: kako ste zadovoljni ukupnom situacijom u Islamskoj zajednici, šta je ono na šta treba staviti poseban akcenat u daljem radu?

Reisu-l-ulema: Zadovoljan sam, ali uvijek može biti bolje. Mislim da su nam glavna pitanja još uvijek povratak i obnova džemata i džamija, posebno u RS-u. No, pored toga naša briga je odgoj i obrazovanje naše djece. Stoga smo i donijeli odluku da ovaj ramazan bude u znaku mekteba, a njegov moto Mekteb moga identiteta treba da postane neka vrsta trajne kategorije i zaštitni znak u daljnjem obrazovanju naše djece. Zato se koristim prilikom da pozovem sve muslimane i muslimanke da svoj zekat i sadekatu-l-fitr dadnu u fond Bejtu-l-mala IZ-e iz kojeg se održavaju naše odgojno-obrazovne institucije kao uvjet svih uvjeta za naš duhovni, a time i biološki, opstanak. Nema veće blagodati na ovome svijetu od dobro odgojenog djeteta. Zato nam pomozite da nam djeca budu dobro odgojena i dobro osposobljena za život u ovom nemirnom svijetu.       

Preporod: Čestitajući Vam bajramske mubarek dane, želimo Vam sve najljepše.

Reisu-l-ulema: I ja vama želim sve najbolje. Posebno tebi Azize i tvom uredničkom kolegiju. Želim vam uspjeh u radu i zdravlje u životu. I, naravno, želim vam da vam Preporod bude još bolji i da stigne svugdje gdje ima našeg naroda.

Bajram šerif mubarek olsun vama i vašim čitateljima!