Šerijatski stav o pisanju djela iz književnosti

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Koji je stav Islamskih učenjaka oko pisanja pripovijetki, romana i književnih dijela zasnovanih na stvarnim događajima i doživljajima? Neki dijelovi knjige mogli bi biti izmišljeni radi dopadljivosti čitatelju. Da li je to dozvoljeno? Da li je grijeh ako nekome moja knjiga oduzme vrijeme koje je mogao iskoristiti na puno bolji način, da li sam ja odgovorna za to? I ono što me posebno brine jeste da li mogu zbog pisanja imati grijeha čak i nakon moje smrti (ako je nedozvoljeno baviti se ovakvim vidom pisanja). Napominjem da knjiga neće govoriti o nekim lošim stvarima poput seksualnih dijaloga i slično.

Odgovor:

Talenat i dar koji imate za književnost i koji ste razvili svojim radom Božija je blagodat koju trebate upotrijebiti na šerijatski dozvoljen način u svrhu promoviranja istinskih vrijednosti života: vjere, istine, ljubavi, pravde, milosti, blagosti, dobrote itd. Promoviranje takvih vrijednosti, uz korištenje primjerenih (dopuštenih) književnih formi, stilskih figura, izraza.... putem pisanja romana, pripovijetki, priča, novela... je ne samo dopušteno, nego i poželjno, jer se na taj način često može mnogo suptilnije i efikasnije prenijeti poruka, misao, ideja, promovirati dobro, odvraćati od onoga što je loše. Nema nikakve zapreke da koristite svoju maštu i moć imaginacije, sukladno književnim obrascima, standardima, stilovima, u smislu kreiranja likova i događaja preko kojih ćete prenijeti svoje misli, ideje, poruke. To ne spada u nedopušteni oblik slikanja likova, budući da ti likovi postoje samo u mašti, a ne u nekom stvarnom fizičkom, vidljivom obliku. Niti to spada u laž s obzirom na to da je to književno a ne historijsko djelo. Djela se prema namjerama vrednuju - kaže se u jednom hadisu. Ne treba zaboraviti da i Kur'an često koristi metod kazivanja/pripovijedanja o nekim događajima, kako bi se oni na što plastičniji način prezentirali slušateljima ili čitateljima radi uzimanja pouke i poruke, ali i radi uživanja u estetici samoga kazivanja i izražaja. Neka Vas Uzvišeni pomogne u tom hairli poslu. I za vrijeme Allahova Poslanika, a.s., bili su pjesnici i Allahov Poslanik, a.s., je slušao njihovu poeziju, pa čak nekada i tražio da se oglase svojom poezijom i na taj način brane i promovišu istine vjere. Najpoznatiji njegovi pjesnici su Hasan ibn Sabit, Abdullah ibn Revaha i Ka'ab ibn Malik.