Ako planinar doživi nesreću sa smrtnim ishodom, da li je to samoubistvo?

Pitanje:

Interesuje me kako islam gleda na situaciju, u kojoj planinar doživi nesreću sa smrtnim ishodom? S obzirom da je planinarenje sport, da li se na to npr. gleda kao na samoubistvo? 

Odgovor:

Planinarenje kao vrsta rekreativnog sporta nije po sebi zabranjena aktivnost. Naprotiv, ono može biti veoma korisno i preporučljivo za ljudsko zdravlje, posebno ako se prakticira uz preporuku i nadzor ljekara i stručne osobe. Međutim, ukoliko se osoba u toj aktivnosti nepotrebno izlaže velikim rizicima i opasnostima, ako ne poštuje sigurnosne mjere, već svjesno poduzima korake koji mogu dovesti do nesreće, sigurno je da je takvo ponašanje neodgovorno, pogrješno i, uvjetno kazano, suicidalno. No, ukoliko dođe do nesreće sa smrtnim ishodom, bez jasnog i konkretnog dokaza, teško je ocijeniti da li je neko zaista namjeravao počiniti samoubistvo ili ne. To zna samo Allah, a potom i sama osoba koja je poduzela određene radnje koje mogu dovesti do nesreće. Ne treba se upuštati u špekulacije i posebno se treba suzdržati od javnog iznošenja ocjene o tome da li je neko namjeravao počiniti samoubistvo ili ne, bez konkretnih dokaza za to. Pa i ako ih ima, ne znamo u kakvom mentalnom stanju je osoba poduzela (suicidalnu) radnju te da li su eventualno posrijedi neki drugi vanjskih uzroci koji su doveli do nesreće. U svakom slučaju, treba izbjegavati jako rizične i opasne poduhvate prilikom planinarenja ili bavljenja bilo kojim drugim (ekstremnim) sportom koji učestalo vode nesreći, povredi pa i smrtnom ishodu. Svevišnji u Kur’anu kaže: „...i sami sebe u propast ne dovodite, i dobro činite – Allah zaista voli one koji dobra djela čine.“ (El-Bekare, 195) Ljudski život spada u najvišu kategoriju zaštićenih vrijednosti i mora se čuvati na primjeren, adekvatan način, bez nepotrebnog i nužnog izlaganja faktorima/uzrocima koji ga mogu posve izgledno ugroziti.