Zapošljavanje preko "štele"

Pitanje:

Interesira me stav uvažene uleme o zaposlenju preko namještene konkursne procedure ("štela"), najčešće političkom linijom, u javnim ustanovama. Da li je grijeh muslimanu prihvatiti i raditi takav posao, pogotovo ako je svjestan da je, u pripremi, konkurs pravljen po njegovim kvalifikacijama i po kome samo on može biti primljen?

Odgovor:

Primarni cilj raspisivanja javnih konkursa i oglasa za zaposlenje u javnim ustanovama jeste da se objektivno, u okvirima ljudskih mogućnosti, odabere najbolji kandidat za traženo radno mjesto. Ukoliko odgovorna osoba, ili više njih, u izradi konkursa ili odabiru prijavljenih kandidata zloupotrijebi svoj položaj i pogoduje i prednost dadne jednom kandidatu, ne na osnovu njegovih kompetencija i sposobnosti nego po nekoj drugoj osnovi koja nije relevantna za traženo radno mjesto, zloupotrijebila je svoj položaj i ukazano povjerenje.

Zloupotreba ukazanog povjerenja je grijeh na koji se upozorava u osnovnim izvorima islama Kur'anu i sunetu. Uzvišeni Allah je rekao: O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne proigravajte (El-Enfal, 27). Također je rekao: Allah, doista, ne voli onoga koji je pronevjeritelj i grješnik (En-Nisa', 107).

A Allahov Poslanik, a.s., rekao je: Tri su svojstva munafika (dvoličnjaka): kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni i kada mu se nešto povjeri – iznevjeri (Buhari, 33, i Muslim, 59).

Zaposlenjem u javnoj ustanovi osobi se omogućuje sticanje materijalnih dobara iz javnih resursa. Ako to zaposlenje nije provedeno na legalan i pravedan način, onda je to vid bespravnog uzimanja javnog dobra. O tome je Allahov Poslanik, a.s., rekao: Neki ljudi bespravno zalaze u Allahov imetak. Oni će imati (za kaznu) vatru na Sudnjem danu (Buhari, 3118).

U ovom hadisu je Allahov Poslanik, a.s., javni imetak, tj. zajednički imetak svih članova društva, nazvao Allahovim. Da se pod sintagmom "Allahov imetak" misli na javno dobro, potvrđuje predaja koju bilježi Et-Tirmizi u poglavlju O uzimanju iz Bejtul-mala onoliko koliko je neophodno, a u kojoj se kaže: Ovaj imetak je sladak i privlačan. Ko ga stekne s pravom (na dozvoljen način) bit će mu blagoslovljen. Mnogo je onih koji Allahov i imetak Njegova Poslanika troše onako, prema svojim prohtjevima. Ko bude tako radio na Sudnjem danu će imati samo vatru (Tirmizijina zbirka hadisa, 5/441, hadis br. 2493).

Navedeni ajeti i hadisi su upozorenje onima koji upravljaju javnim dobrima: da iz njih ne uzimaju bespravno za sebe, niti da drugima omogućuju ono što ne zaslužuju. Svako onaj ko svjesno pristane da učestvuje u tom nedozvoljenom postupku snosi dio odgovornosti i grijeha, shodno ulozi koju je imao u tome.

Na osnovu citiranih ajeta i hadisa, te zbog pogubnih posljedica gubljenja ukazanog povjerenja, neki islamski učenjaci, kao što su Ez-Zehebi i Ibn Hadžer El-Hejtemi, ove radnje ubrajaju u velike grijehe.