Nesigurnost u namazu

Često mi se u posljednje vrijeme pojavljuje sumnja u ispravnost obavljenog namaza. Npr. kad učim sure u namazu, nakon što obavim rekat pojavi mi se sumnja u ispravnost proučenih sura. Nekada je čak i u pitanju jedno slovo izgovoreno prilikom učenja sure u namazu u koje počnem sumnjati i zbog straha da mi namaz neće biti valjan ponovno otklanjam farz. Sve češće i češće zbog nesigurnosti u obavljeni farz, poslije prvog klanjanja farza, otklanjam farz istog namaza i drugi put.
Naravno, ne znam je li to uopšte dozvoljeno i ispravno i da li kvari svrhu obavljanja namaza. Da ne spominjem to što u meni stvara nemir dok god traje sumnja u valjanost namaza i često zbog toga što klanjam dva puta isti namaz kasnim na posao ili gdje god da idem i u meni stvara jednu vrstu otpora.
Kako da se oslobodim ovih sumnji i kako da postupim kada mi se pojavi sumnja u valjanost namaza i da li je dozvoljeno uopšte dva puta klanjati farz čak i ako se bojimo u valjanost prvog otklanjanog farza?

Odgovor

Na sumnje koje se jave nakon obavljenog namaza ne treba obraćati pažnju niti zbog toga namaz obnavljati, osim ako je osoba sigurna da je npr. klanjala bez abdesta. U tom slučaju treba uzeti abdest i obnoviti namaz. Ako se sumnja javi u namazu i to postane učestalo, također, na nju ne treba obraćati pažnju, već treba postupiti po pretežnom mišljenju. Ako se javi s vremena na vrijeme, i sumnja se, npr. u broj klanjanih rekjata, uzet će se manji broj i klanjati preostali dio. Ne treba obraćati pažnju na sumnju da li se neki harf dobro izgovorio, ili da li se dio ajeta pravilno proučio. Treba uzeti da se pravilno proučilo. Niko se ne može u potpunosti osloboditi sumnje tako da mu se nikada u namazu ne pojavi. Treba se koncentrisati na ono što se uči i što se radi u namazu, a ako se sumnja eventualno pojavi, prema njoj se treba odnositi kako je gore navedeno. Nema potrebe za ponavljanjima namaza, osim ako smo potpuno sigurni da smo propustili neki namaski rukn, šart, farz ili vadžib koji nismo popravili sehvi sedždom.