O KONTINUITETU ORGANIZIRANOG DJELOVANJA ILMIJJE

     Odlaskom osmanske vlasti iz Bosne i Hercegovine muslimani su se zatekli u situaciji da nisu imali uređen institucionalni okvir svoga vjerskog i političkog ustrojstva i vođstva. U tom periodu ulema različitih profila, individualno ili udruženo, pokušavala je dati određene odgovore i poduzeti akcije u vezi novonastalih izazova i potreba. Prvenstveno se nametalo pitanje očuvanja islamskog identiteta bošnjačkog naroda. U prvom razdoblju okupacije Bosne i Hercegovine vođene su i poduzimane različite individualne i skupne akcije u kojima je ilmijja ( ulema) dala svoj aktivni doprinos ili bila sudionikom, kao što su, između ostalog, oružani ot­por okupaciji Bosne i Hercegovine, pokret za vjersku i prosvjetnu autonomiju, permanentna i iscrpljujuća borba na očuvanja vjers­kog i kulturnog identiteta, te čuvanje vakufskih i drugih materijalnih dobara Bošnjaka.

     Organizirani rad bosanskohercegovačke ilmijje nakon aneksije Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj Monarhiji bilježi se već u prvoj deceniji ovoga stoljeća.

     Rahmetli h. Mehmed Džemaluddin ef. Čaušević, nakon povratka sa školovanja u Carigradu (1903. godine), uočava svu problematiku muslimana na ovim prostorima, prije svega zaostalost u vjerskom, prosvjetnom i kulturnom pogledu te ekonomsko propadanje i međusobnu razjedinjenost. Uz sve to, muslimani su osjećali strah i nesigurnost za vlastiti opstanak u Bosni. Bilo je sasvin evidentno širenje opasnih poroka kao što su alkoholizam, kocka, prostitucija i dr. Rahmetili Čausević je odlučno krenuo u organiziranje uleme u čvrstu i jedinstvenu organiza­ciju koja će raditi na ozdravljenju muslimanske sredine, širenju vjerske i opće prosvjete te ukupnom osvješćivanju i organiziranju muslimanskoga naroda.

    U septembru 1909. godine osnovano je Muslimansko muallimsko i imamsko društvo za Bosnu i Hercegovinu. Osnovni cilj rada Društva je bio angažiranje imama i muallima u jedinstven front koji će raditi na vjerskom prosvjećivanju i odgoju muslimana, a posebno mlađih generacija. Društvo je već u oktobru 1910. godine pokrenulo list Muallim Ovakav oblik organiziranja i rada ilmijje dao je značajne rezultate na planu očuvanja vjerskog, kulturnog i nacionalnog identiteta našeg naroda. Možda je najznačajnija akcija u ovom Društvu organizirane ilmijje bilo sprječavanje masovnog iseljavanja muslimana u Tursku (1910. godine). Tadašnja ilmijja je voma razložno objasnila da ne postoje na šeriatu utemeljeni razlozi za seobu iz Bosne te obavezu muslimana da ostanu na svojim ognjištima.

     S obzirom da Muslimansko muallimsko i imamsko društvo nije okupljalo svu ilmijju, sve je ukazivalo na potrebu organiziranja cjelokupne uleme u jedinstvenu organizaciju Ilmijje. Tako je nakon obimnih i temeljitih priprema 28. septembra 1912. godine osnova jedinstvena organizacija Udruženje bosanskohercegovačke ilmijje. Prvi predsjednik Ilmijje bio je Džemaluddin ef. Čaušević, a sekretar Muhammed Seid ef. Serdarević. Zanimljivo je da se u veoma kratkom vremenu u Ilmijju uključilo 670 članova iz cijele Bosne i Hercego­vine.

    U definiranju ciljeva jedinstvene organizacije Ilmijje u BiH poseb­no je da udruži i ujedini svu ilmijju u Bosni i Hercegovini u jednu cjelinu pa "da udruženom snagom radi: na širenju dobre i zdrave prosvjete a naročito vjerske; na učvršćivanju islamskih vjerskih osjećaja: na poticanju islamskog elementa na vršenje vjerskih dužnosti; na suzbijanje protuislamskih ideja i običaja..."

     Ova jedinstvena organizacija Ilmijje pokreće svoj list Misbah koji izlazi dvije godine da bi u trećoj godini izlazio pod nazivom Jeni Misbah.

     U svom daljem hodu ilmijja je održavala kontinuitet organiziranog rada i djelovanja premda je zbog drustveno-političkih okolnosti oscili­rao kvalitet toga rada. U periodu dvadesetih godina XX stoljeća po­novo dolazi do izražaja rad užih staleških cjelina ilmijje da bi krajem 1935. godine ponovo prevladalo mišljenje o neophodnosti jačanja jed­instvene organizacije Ilmijje. Tako je u martu 1936. godine obnovlje­na jedinstvena organizacija Ilmijje koja je imala pretenzije obuhvatiti sav ilmijjanski stalež na prostoru tadašnje Jugoslavije. Prema usvoje­nom nacrtu društvenih pravila društvo je nosilo naziv El-Hidaje - Or­ganizacija ilmijje Kraljevine Jugoslavije. Na osnovu dokumentacije iz perioda četrdesetih godina vidljivo je da je ovaj naziv djelimično izmi­jenjen pa je glasio El-Hidaje - Udruženje ilmijje.

     U tom periodu najviše se istakao rahmetli Mehmed ef. Handžić koji je svojim impozantnim prosvjetiteljskim radom obilježio rad Il­mijje. Bilo je to vrijeme plodnog izdavačkog rada, značajnih odluka i brojnih aktivnosti.

     Nakon Drugog svjetskog rata u veoma specifičnim i teškim okolnostima došlo je do obnavljanja rada ilmije u institucionalnom i organizacionom smislu.

     Dana 31. maja 1950. godine sastao se prvi put Incijativni odbor u proširenom sastavu, sa zadatkom da pripremi nacrt pravila Udruženja koja će predložiti osnivačkoj skupštini. Nakon obavljenih priprema, u utorak, 5. septembra 1950. godine, održana je Osnivačka skupština islamskih vjers­kih službenika u NR BiH u Sarajevu.

     Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je oko 200 delegata iz svih krajeva naše zemlje. Na prijedlog kandidacione komisije Skupština je za preds­jednika Udruženja ilmije izabrala džematskog imama iz Goražda Zufer ef. Bešlića. Poslije konstituisanja odbora za sekretara Udruženja izab­ran je Sulejman ef. Kemura, direktor Gazi Husrevbegove me­drese koji je na toj funkciji ostao sve do izbora za reisu-l- ulemu 1957. godine.

     Temeljitija analiza rada i djelovanja Ilmijje u tom periodu će pokazati da se uradilo mnogo na planu jačanja i raz­vijanja vjerske svijesti, odgoja i obrazovanja. To se postizalo kroz raz­ličite metode djelovanja kao što su predavanja, vazovi, tribine, prigod­ni programi a posebno pokretanje izdavaštva - štampanje knjiga od kojih su neke kapitalne vrijednosti (Arapsko-srpskohrvatski rječnik u II toma, od dr. Teufika Muftića), pokretanje Takvima i pokretanje islams­kih informativnih novina Preporod.

      Bez imalo pretjerivanja, može se reći da je taj period djelovanja Ilmijje bio obilježen aktivnošću rahmetli Huseina ef. Đoze. On je programu rada Ilmijje dao sasvim novi ton, zamah i životnost. Težište rada Ilmijje rahmetli Đozo je usmjerio na vjersko, moralno i kultumo-prosvjetno uzdizanje članstva, plasman štampe i islamske literature te materijalno pomaganje i zbrinjavanje članova. Održavani su tečajevi, seminari i predavanja. Inicirano je do­punsko školovanje i polaganje medrese za imame koji nisu imali srednje vjersko obrazovanje. Obrazovna struktura imamskog kadra se brzo mijenjala. Bio je to veliki doprinos kvalitetu rada Islamske zajed­nice.

     Takav rad Ilmijje bio je sasvim vidljiv i nije ostao neprimijećen od strane vladajućeg režima, za koji je vjerski rad bio nužno zlo. Per­fidnim metodama i specijalno pripremanom i vođenom propagandom režim je krenuo u obaranje autoriteta Ilmijje i razaranje već uhodanog sistema jačanja i razvijanja vjerskoga rada. Bio je to težak period za bosanskohercegovačku ilmijju. Rezultat takve "hajke" na naše alime bio je povlačenje rahmetli Đoze iz Ilmijje i lista Preporod.

(Većina sadržaja, uz urednička kraćenja i intervencije, preuzeta iz teksta, Ibrahim Begović "Ilmijja u vremenu", Takvim 1995., str. 9-14)