Smrt ne može biti kraj

Smrt ne može biti kraj

Hvala Allahu,  džellešanuhu,  koji nas je u Kur'anu mudrom podsjetio na neminovni dolazak smrti

قُلْ اِنَّ الْمَوْتَ الَّذ۪ي تَفِرُّونَ مِنْهُ فَاِنَّهُ مُلَاق۪يكُمْ ثُمَّ تُرَدُّونَ اِلٰى عَالِمِ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ فَيُنَبِّئُكُمْ بِمَا كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ۟

Reci: 'Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.' (El-Džumua: 8)

Neka je Božiji blagoslov na Muhammeda, a.s., na njegovu časnu pododicu i čestite ashabe.

Riječi su Božijeg Poslanika: ,,Pametan čovjek je onaj koji preispituje sebe i radi za ono što dolazi poslije smrti. Slabić je onaj koji se povodi za svojim prohtjevima, postupa po njima i unatoč tome očekuje dobro od Allaha.”

Zaista su ljudi smrtno sjeme na zemlji. Ništa nam od smrti nije bliže i vjernije. Ako ne postoji samo jedan put u životu čovjeka, barem postoji samo jedan put do smrti. Svi idemo njim, on je u nama, u našim genima, u našim damarima. Možemo mi u životu činiti šta nam je volja, možemo iskušavati sve puteve, ali smo uvijek na istom putu: putu prema smrti. Smrt presuđuje i onima kojima je život bio lijep, koji su se rodili ,,pod srećnom zvijezdom“, ali i onima kojima život nije bio naklonjen, čije je životarenje bilo muka i bol, dajući im nadu da će s onu stranu ovoga života, pravda biti namirena, da ih tamo čeka nešto bolje. Onima prvima, život je nagrada a smrt kazna, ovima drugima život je kazna a smrt nagrada, izbavljenje i oslobođenje. Upravo u toj nadi ,,poniženih i uvrijeđenih“, ožalošćenih i promašenih, nevoljnih i prezrenih, nesrećnih i nemoćnih, uveliko se očituje misterij i veličina smrti, ali i njen trijumf i opravdanost. Treba, zaista, pogledati sa koliko straha od smrti sa ovoga svijeta odlaze oholi i veliki korifeji i lakeji obmana i zločina ili sa koliko straha od života samoubice izabiru sopstevnu smrt. A opet sa koliko ravnodušnosti i prezira smrt u oči gleda majka kojoj su ubili dijete! Ili sa koliko spokojstva i odlučnosti smrt prihvata borac na Božijem putu!

Smrt je lahka i smislena ljudima čiste savjeti, a užasna i nerazumljiva podlim i oholim. Smrt je pravedna za nevoljnike prema kojima je život bio nepravedan i okrutan, a nepravedna za zločince i bezbožnike.

Smrću čovjeka zatvara se knjiga zemaljskog života. U času smrti ništa se više ne može popraviti, ničim se više  ne može iskupiti. Ali, smrt ne može biti kraj. Zar umiru kapljice vode kad se uliju u okean? Zar će nestati mora, ako nestane pjene na njegovoj površini? Zar može postojati biljka bez ploda?

Kao što ni u prolaznom životu nema popravnog ispita, jer svako od nas ima samo jednu priliku da se iskaže, u času smrti naš se život sklapa, a njegov učinak pretvara u vrijednost. Sve poslije toga se sračuna, sabere, oduzme, pomnoži i podijeli, potom stavi na vagu, a vaga je nepogrešiva. Ako pretegne tas na kojem su naša dobra djela koja smo ostvarili u životu -položili smo ispit vječnosti, ako ne pretegne taj nego onaj drugi tas – odosmo mi u bezdan Džehennema.

Ako smo u životu trpjeli razne nepravde zbog neispravnih, lažnih vaga i raznih proizvoljnih, subjektivnih ocjena pojedinaca, ako smo bili često nepravedno zapostavljeni zbog tobožnje nepodobnosti, barem smo svega toga lišeni u smrti. Tu nas niko neće prevariti. Ali, nećemo ni mi nikoga prevariti. Smrt je, neosporno, za mnoge gubitak i skok u ponor, ali ne za sve: ,,Tako mi vremena, čovjek dosta gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“

Za one kojima još nije kasno i kojima vrijeme nije isteklo, mudra pouka pravednog halife hazreti Alije: ,,Savjetujem vam da se sjećate smrti i da umanjite nemarnost svoju prema njoj. Kako možete biti nemarni prema onome što nije nemarno prema vama i polagati nadu u ono što vam skraćuje vrijeme. Umrli koje ste gledali dovoljni su vam kao opominjatelji. Izgleda kao da nikad nisu živjeli na svijetu ovom. Učinili su pustim mjesto gdje su boravili, a sada borave tamo gdje se osjećaju sami. Bili su zaokupljeni oko onoga što su morali napustiti, a nisu marili za ono gdje su morali ići. Bili su privrženi svijetu ovome, a on ih je prevario. Uzdali su se u njega a on ih je oborio.

Zato, požurite, Allah vam se smilovao, prema boravištima svojim, za koja vam je naređeno da ih nastanite i prema kojima ste poticani i pozivani. Tražite upotpunjenje blagodati Božijih prema vama, strpljivošću u pokornosti Njemu, uzdržanošću od neposlušnosti Njemu. Jer, zaista, sutra je blizu danas. Kako su brzi časi dana?! Kako su brzi dani mjeseca?! Kako su brzi mjeseci godine?! Kako su brze godine života?!

Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas!

Bože, daj da umremo kao muslimani i pridruži nas onima koji su dobri!'