Obnovimo svoj iman

Obnovimo svoj iman

Hvaljen neka je Allah, koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao. Svjedočimo da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji druga nema, i koji je rekao: “… i nisu nikako isti živi i mrtvi. Allah će učiniti da čuje onaj koga On odabere, a ti ne možeš one u grobovima dozvati” (Fatir, 22). Svjedočimo da je naš prvak i vjerovjesnik Muhammed, a. s., Njegov rob i poslanik koji je rekao: ,,Iman se u vašim srcima ‘haba’ kao što se haba odjeća, i zato molite Allaha da obnovi iman u vašim srcima.”. Neka su na njega Allahova milost i blagoslov, na njegovu porodicu i ashabe koji su postigli veliko dobro i nagradu.

Draga braćo, Milostivi Allah džellešanuhu nas je ohrabrio obećanjem da će onome ko bude u njega vjerovao, srce uputiti i nadahnuti. Ali, upravo je srce, ta arhimedova tačka vjere, podložno i negativnim utjecajima, naglim i neočekivanim promjenama.

Poslanik, a. s., je rekao: ,,Srce je nazvano kalbom zbog njegove prevrtljivosti. Primjer srca je kao primjer peruške zakačene za stablo drveta, koju vjetar okreće kako želi, s jedne na drugu stranu.”

Zbog posustajanja u činjenju ibadeta, nemarnosti prema Allahu i prepuštanja duše strastima i prohtjevima, potrebno je da obnavljamo svoj iman. Bolesti udova i organa je lakše izliječiti negoli bolesti srca i uma.

Slabost ili posrnuće, kojima je čovjek podložan, s vremena na vrijeme, ima svoje božanske mudrosti, a jedna od njih je iskren povratak Allahu i buđenje srca nakon obamrlosti, jer Allah Svemilosni voli pokajnike i raduje se njihovom pokajanju.

Kada srce probudimo iz nemarnosti i počnemo činiti dobra djela, zauzvrat će nam biti darovana Uputa i Božija ljubav. ,,One koji se budu radi Nas borili, mi ćemo sigurno putevima koji Nama vode uputiti, a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine.“ (El-Ankebut, 69)

S druge strane, kada čovjek  uvidi Allahove blagodati prema sebi, poveća se njegova ljubav prema Allahu, i sve više Ga spominje, i žuri da učini tevbu i što više dobrih djela, kako bi nadoknadio ono što je propustio iz nebrige i nemarnosti.

Zbog toga je briga o imanu i činjenje onoga što će unaprijediti čovjekovo duhovno stanje odlika Allahovih pobožnih robova.  Ibn Mesud, radijallahu anhu, govorio je u svojim dovama: “Allahu moj, povećaj nam iman, ubjeđenje i razumijevanje.”

Ako vjernik zna da ga šejtan vreba, nastojat će odbiti njegove nasrtaje i zle misli, zatvoriti njegove prilaze, neće se predati i priznati poraz, i tražit će pomoć od svog Gospodara. Uzvišeni kaže: “Kada hoćeš učiti Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.” (En-Nahl, 98–99)

Musliman nastoji da se što prije oslobodi stanja nemarnosti i klonulosti, jer osjeća radost u pokornosti Allahu i teži Njegovom zadovoljstvu. Kod Boga je, ustinu, izvor svake snage. Kako može zaboraviti Allaha i posustati u ibadetu onaj u čijem je srcu svjetlost Kur’ana, i koji je okusio slast imana, i spoznao da ima Milostivog Gospodara, koji prašta grijehe i briše loša djela!

Musliman bi trebao obuzdati svoju dušu kada zapadne u nemarnost i svoje tijelo kada ga obuzme klonulost, iz straha od Allahove srdžbe i prezira. Jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova bila je: “Allahu moj, Tebi se utječem od gubitka Tvojih blagodati, i uskraćivanja Tvoga oprosta, i Tvoje iznenadne kazne i od Tvoje svekolike srdžbe.”

Ponekad se ljudska duša prikloni dunjaluku, a ponekad “uzdiše” za materijalnim dobrima, i zbog toga nam je Allah, džellešanuhu, naredio da Ga se često sjećamo, i tako u svojim dušama uspostavimo ravnotežu između dunjalučkih potreba i vjerskih obaveza. Uzvišeni kaže: “O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41–42)

Nije nepoznanica, posebno onima koji su razumom obdareni, da druženje s ljudima niskih ambicija i pogrešnih ciljeva dovodi do duhovne “lijenosti” i nemara. Ukoliko musliman ne otkloni od sebe uzroke nemara i slabosti, srce će mu postati tvrdo, prema ibadetima će se odnositi lijeno, dobra djela postat će mu teška i oslabit će njegov korijen imana. Uzvišeni kaže: “Teško onima čija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi!”

(Ez-Zumer, 22)

 Ako ne oplemenimo i ne probudimo svoje srce, dospjet ćemo u stanje koje je Allah, džellešanuhu, spomenuo u ajetu: “Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. A Allah motri na ono što radite.” (El-Bekara, 74)

Koliko god musliman zapao u nemarnost, i koliko god se na njemu vidjeli znaci slabosti i klonulosti, treba znati da su vrata tevbe jedina prava vrata i put povratka Allahu jedini pravi put.  Allah voli one koji se kaju i koji se Njemu vraćaju. On je rekao, u hadisi-kudsiju: “O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja praštam sve grijehe. Tražite oprost od Mene, i Ja ću vam oprostiti.”

Allah podario blagoslov meni i vama u časnom Kurʼanu, i okoristio mene i vas njegovim ajetima i mudrom opomenom. Rekoh ovo i od Allaha Uzvišenog tražim oprost za sebe, vas i sve muslimane od svakog grijeha, a tražite i vi, On mnogo prašta i milostiv je.