NIJE POPULARNO SOLIDARISATI SE SA MUSLIMANIMA
Demonstranti svih vjera, životnih
filozofija i nacija su pokrenuli čitav jedan globalni pokret koji je uspio
skrenuti svjetsku pažnju na njihove zahtjeve i napraviti takav pritisak na
kinesku vladajuću oligarhiju kakav nisu u stanju, ili ne smiju, izvršiti ni
SAD-e, ni EU.
Čak su se pod pritiskom javnosti morali oglasiti i brojni svjetski politički
moćnici, dok su neki čak najavili kako u znak protesta protiv konstantnog
kršenja ljudskih prava u Tibetu neće prisustvovati ceremoniji otvaranja
Olimpijskih igara u Pekingu.
Kineski zvaničnici su takvu odluku osudili
nazvavši je nedopustivom politizacijom sporta i plemenite ideje Olimpijskih
igara. Dok nisu imali načina da spriječe organizovanje demonstracija širom
svijeta, Kinezi su u krvi ugušili proteste iz solidarnosti koje su u isto
vrijeme organizovani na samom Tibetu. Medijima nije bio dopušten pristup
gradovima Tibeta i sve što se moglo vidjeti bili su snimci koje su
prokrijumčarili tibetanski demonstranti, a na kojima se vidi brutalno
korištenje sile i odvođenje demonstranata na kamionima na nepoznate lokacije.
Iako će globalna kampanja podrške Tibentancima imati malo koristi za one koji
su prisiljeni svakodnevno trpjeti komunističku diktaturu u svojoj zemlji, ona
je postigla svoj cilj. Skrenula je svjetsku pažnju na tešku situaciju koja
vlada u ovoj zemlji. Prisilila je vladu u Pekingu da shvati da, ako želi biti
prihvaćen dio globalnog društva, mora poštovati univerzalne norme koje u njemu
vladaju i da se ne može ponašati van svih kriterija poštivanja ljudskih prava i
sloboda. Tek nakon dosad rijetko viđenog internacionalnog revolta te iste
vlasti su najavile da su spremne pregovarati sa Dalai Lamom- duhovnim vođom Tibetanaca čime su po prvi put indirektno
priznale da na Tibetu postoji problem, što je doskora bilo nezamislivo.
E sada, ne želeći na bilo kakav način
umanjiti patnju kroz koji prolaze stanovnici Tibeta, kako oni u matici, tako i
milioni onih u prinudnom egzilu koji danas žive od susjedne Indije do daleke
Amerike, ne možemo a da ne primijetimo kako jedna druga kineska pokrajina koja
se nalazi vjerovatno i u težoj poziciji nikada nije dobila toliku svjetsku
pažnju niti je svijet ikada, niti bi u ovakvim okolnostima čini se ikada mogao,
pokazati sličan stepen solidarnosti. Radi se, naravno, o muslimanskoj pokrajini
Ujguristanu ili Istočnom Turkistanu kojeg zvanične kineske vlasti danas zovu
Xinjang ili Sinkyang.
Xinjang- muslimanski Tibet
Kineske vlasti
nikada nisu iznijele podatak o broju muslimana u Kini. Sa sigurnošću se zna da
su 1963. muslimani činili desetinu ukupnog stanovništva tadašnje Kine ili nekih
47 i po miliona. Međutim, prema
zvaničnom popisu iz 1953. broj muslimana je iznosio samo deset miliona. U
statističkim godišnjacima, poslije 1963. godine, broj muslimana je varirao
između 10 i 20 miliona. Nasuprot ovim zvaničnim podacima muslimanski izvori
govore o brojki od 100 do 150 miliona muslimana u Kini koji su izloženi
konstantnim pritiscima komunističkih ideologa i sputavanju osnovnih vjerskih i
ljudskih sloboda.
Najveća muslimanska etnička grupa su kineski Huji (kineski muslimani) koji čine
preko pola muslimanske populacije, ali su rasuti širom zemlje. Međutim,
najbrojnija muslimanska zajednica na jednom prostoru živi na sjeverozapadu
Narodne Republike u teritorijalno najprostranijoj kineskoj pokrajini (640,000
kvadratnih kilometara) Xinjang koju lokalni muslimani nazivaju Ujguristan. Radi
se o muslimanima turskog etničkog porijekla koji sebe nazivaju Ujgurima.
Prema izvještajima Društva za
ugrožene narode (Society for Threatened Peoples) preko 700 politički
motivisanih smrtnih kazni je izrečeno i izvršeno među pripadnicima Ujgur naroda
od polovine devedesetih. U isto vrijeme samo jedna smrtna kazna je s identičnim
opravdanjem izvršena na Tibetu. Prema pisanju iste organizacije, brojne džamije
i škole Kura`na se zatvaraju bez ikakvog opravdanja. Zabranjeno je u opticaj
puštati vjersku i kulturološki osjetljivu literaturu, kao i javno
obilježavanje vjerskih praznika. Imami su obavezni pohađati kurseve za
preškolovavanje koje organizuje Komunistička partija Kine, a čak i rad Kineske
islamske organizacije koju je osnovala Komunistička partija kako bi imala
potpuni uvid u vjerski život muslimana i kako bi ih na taj način kontrolisala,
pod konstantnim je pritiskom vlasti.
Kako bi osigurali svoju apsolutnu
kontrolu nad ovom većinski muslimanskom pokrajinom i kako bi osujetili bilo
kakve eventualne pokušaje secesije ili zahtjeva za autonomijom komunističke
vlasti su, isto kao i na Tibetu, pokrenule kampanju naseljavanja Kineza- nemuslimana.
Prema autorima priloga u Atlasu islamskog svijeta (ILMIJA 2004) godine 1949.
Ujguri su brojali 93% regionalnog stanovnioštva, dok je Kineza bilo 6-7% . Do
1997. godine, prema oficijelnim statistikama, od ukupnog broja stanovnika (17
miliona), 47% čine Ujguri, a 42% Kinezi.
Komunistički režim iz Pekinga u
strahu da ne izgubi dominaciju nad ovom naftom i plinom najbogatijom pokrajinom
u Kini već desetljećima krši sve međunarodne konvencije o ljudskim pravima i
slobodama, čak i na daleko brutalniji način nego što to čini na Tibetu ali, za
razliku od te budističke pokrajine, svjetska javnost jako malo zna o tome.
Razloga može biti više od toga da Ujguri muslimani nisu dovoljno dobro
organizovani, za razliku od Tibetanaca, pa do toga da nemaju jednu karizmatičnu
ličnost kao što je to slučaj sa duhovnim vođom Tibetanaca- Dalai Lamom.
Međutim, teško je povjerovati da su za apsolutnu medijsku blokadu pod kojom se
nalaze Ujguri muslimani, pored njihovih progonitelja, krivi jedino oni, jer
nisu našli načina da skrenu pažnju na svoje probleme. Međunarodne organizacije
za zaštitu ljudskih prava godinama upozoravaju na tešku situaciju u kojoj se ta
populacija nalazi i onaj ko želi da sazna šta se tamo dešava to može učiniti.
Ali za razliku od Tibeta, ovo žarište nije uspjelo zaokupiti pažnju svjetske
javnosti ni pred nadolazeću Olimpijadu.
Želimo vjerovati da to nema veze sa
njihovom vjerskom pripadnošću i činjenicom da su muslimani koji žive u vremenu
kada se nije popularno suosjećati sa muslimanima, jer se lahko može biti
svrstano među one „koji podržavaju terorizam". A kineske vlasti nakon 11.
septembra čine upravo to, koristeći svaku priliku da svoje ugnjetavanje
muslimana u svjetskoj javnosti predstave kao još jednu uspješnu akciju u borbi
protiv terorizma.
Muhamed Jusić