Hutba reisu-l-uleme u UN u Nju Jorku

Reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa ef. Cerić održao je posebnu hutbu pred prepunim mesdžidom u Ujedinjenim narodima u New Yorku, gotovo u cijelosti posvećenu odnosu islama prema globalnom problemu zaštie ljudskog okoliša i najvažnijih životnih resursa. Organizatorima redovnih džuma namaza u UN-u, na kojem su i ovaj put bili prisutni predstavnici brojnog diplomatskog kora iz islamskog svijeta, koji su poglavara IZ u BiH i pozvali da predvodi ovu najvažniju sedmičnu molitvu - Cerić je uručio kopiju 300 godina starog Kur'ana s posebnom kaligrafijom čiji se original čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Reisu-l-ulema u Muzeju za jevrejsku baštinu u Nju Jorku prije džume-namaza u UN-u u društvi sa direktorom Davidom Marvelom (David Marwell) i osobljem Muzeja sa "Sarajevskom Haggadom" povodom 520 (1492-2012) godina bosansko-jevrejskog prijateljstva.

Prije hutbe u UN-u reisu-l-ulema u Nju Jorku sa suprugom u prisustvu direktora Jevrejskog muzeja Davidom Marvelom sluša priču preživjelih holokausta

Tom prilikom je istaknuto da je to jedan od mushafa koji su preživjeli troipogodišnje granatiranje Sarajeva.

Cijelu hutbu, koju je izgovorio spontano i bez čitanja, poglavar IZ u BiH u UN-u je održao na arapskom i engleskom jeziku. Dotičući zapravo globalne izazove kako su postavljeni u Milenijumskoj deklaraciji UN-a, koja je čini se preambiciozno, još 2000. godine predvidjela iskorjenjivanje svjetskog siromaštva do 2015., dr. Cerić je govorio o važnosti duhovnog prosvjetljenja muslimana i čovječanstva u cjelini, objašnjavajući koje su duhovne obaveze čovjeka u zaštiti dobara koja se smatraju Bogom datim i sasvim pogrešno - "neiscrpnim". Drugim riječima politika koja se oko realizacije milenijumskih ciljeva UN-a kreira na East Riveru, trebala bi biti i više spiritualna, a manje arbitrarna. "

Dnevni avaz" prenosi originalnu hutbu iz UN-a u cjelini.

"Slavimo Allaha Džellešanuhu zbog ovog dana, u kome je dat suton i izlazak jutra u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Slavimo Svemogućeg Boga, koji je dao dovoljno zraka da mi možemo disati. Koji je na planeti dao dovoljno vode da je možemo piti.

Reisu-l-ulema govori u džamiji u Nju Jorku

I koji je osigurao dovoljno hrane da je možemo jesti. Svemogući Allah Džellešanuhu kreirao je ovaj Univerzum u kojem je u adekvatnom omjeru osigurao sve ono što nam najviše treba.

Voda za novac - muzika besplatno

A ono što nam najviše treba je redom - zrak za disanje; ne možemo bez zraka živjeti ni cijelu minutu. Nakon zraka - moramo imati dovoljno vode. Ipak, vode nam treba manje od zraka; bez vode možemo preživjeti neko vrijeme. I zato što vodu trebamo više od hrane - to je odredilo redoslijed proporcija našeg preživljavanja kroz uspostavljanje balansa koga moramo čuvati.

Kada sam ja bio tinejdžer, mlad čovjek, voda je bila besplatna. I mogli ste je piti bilo gdje da ste željeli, u mnogim rijekama i na šumskim izvorima. Tada je muzika bila ono za šta smo plaćali, a voda je doista bila besplatna. Danas je obrnuto: Voda se plaća novcem, a muzika je uglavnom besplatna.

Moj djed je proživio cio život bez muzike, ali naravno, nije mogao bez vode. Ako vam danas kažem da će se možda za 50 godina - i zrak prodavati, dok će mnoge druge stvari postati besplatne, možda skupa u to ne bismo mogli povjerovati. Ali, već danas u Japanu kupuju posebne doze zraka za disanje i to plaćaju novcem. Sve to da bi udisali svjež zrak i živjeli dobar život. I zato smo mi ljudi odgovori za očuvanje tog balansa. Jer, mi smo jedini živi organizmi na ovoj planeti koji smo samodestruktivni.

Mi smo jedini živi organizmi na ovoj planeti koji ne možemo živjeti automatski, već sve moramo prvo naučiti, da bi znali kako da se vladamo. Za razliku od životinja koje taj planetarni balans pomenutih životnih, dakle prirodnih proporcija čuvaju instinktivno svojim čulima, te uz čulo mirisa znaju razaznati otrovnu od jestive hrane, mi ljudi moramo prvo naučiti šta je šta - da bi smo preživjeli.

I zato baš moramo naučiti kako da čuvamo taj naš Bogom dati prirodni balans ili čemo umrijeti.

Zašto je to tako? Zato jer nam je dat razum!

Svijetlost neba i zemlje

I sada, ako bi Vas neko upitao ko je Bog, ko je taj Stvoritelj, koji je stvorio cijeli Svemir i nas ljude, ove žive organizme - nas u Univerzumu, koji su jedini živi organizmi koji na našoj planeti ruse harmoniju, kako odgovoriti?

Bog Dželešanuhu je opisao sam sebe u Kur'anu časnom: "Allahu Nuru Semavati Vel Erd" - Bog je svijetlo na nebesima i na zemlji. Znači, ako vas neko pita ko je vaš Bog, prvo im odgovorite - nije samo moj već je i vaš! Bog je svijetlo Neba i Zemlje. Ovo svjetlo je prevedeno u naš um. Kako?

Kad je Adem pejgamber bio samo glina, nije bio još čovjek i nije bio živ, šta mu se dogodilo? Bio je glina sve dok mu Allah nije udahnuo "ruh" - duh, njegovu dušu. I tek onda je Adem postao "insan" - ljudsko biće. I onda je Bog zatražio od anđela da se pokore (naprave "sedždu") Ademu, ne glini, već njegovom duhu.

I šta je taj Božiji duh u Ademu? To je svjetlo Božije. I gdje je to svjetlo? To svjetlo je naš um. Zato i imamo to u hadisu: Bog mjeri stvari na planeti, na zemlji - redoslijedom (skalom) rezonovanja uma.

Zašto? Zato što je ovaj ljudski um Božije svjetlo. I sva znanstvena otkrića koja mi imamo! A imamo ih mnogo, vidite samo kako brzo komuniciramo danas. Kako da živimo bez interneta danas? Zar može proći jedno jutro bez provjere naših e-maila? Ne može. Zato, sva ta otkrića - to je Božije prosvjetljenje (enlightenment).

Kako su muslimani izgubili to svjetlo - to je drugo pitanje.

Držite svjetlo stalno upaljeno

Ono što sam želio da vam kažem je da svako od vas ovdje ima to svjetlo u sebi. I molim vas nemojte ga pretvoriti u tamu. Molim vas držite to svjetlo uvijek upaljeno kroz ono što u Kuranu zovemo "zikr" (učenje ili slušanje kuranske molitve - op.a.).

To je ono što zovemo cjelodnevnim prosvjetljenjem. To je ono što zovu prosvjetljenjem. Pa šta je prosvjetljenje? Pa to je otkriće mnogih stvari što mi nazivamo znanošću.

To je zbog toga što je ova civilizacija koju poznajemo prošla od sile do pravde, od robstva do slobode, od mitologije do znanosti i od teorije države do legitimiteta države. To su karakteristike tzv. prosvjetljenja.

Draga braćo i sestre, danas bi želio da vas podsjetim na nešto što će vas učiniti ponosnim jer ste muslimani. Bez obzira na to što kažu, bez obzira na ono što čujete - tražim od vas da vi budete ponosni na sebe upravo zato što ste muslimani.

Znate li zašto? Zato što se religija kojoj pripadate zove islam. Zato što se vjera koju imate zove iman. I vaše ponašanje, vaša etika koju imate zove se ljudskost.

Ako vas neko pita šta je islam, vi će te po znanoj definiciji reći: To je predaja Bogu. To je u redu, ali ne sasvim. Ako vas neko pita šta je vaš iman: reći ćete - to je moje vjerovanje. I to je u redu, ali opet, to je djelimično istinito. Želim da znate da su korjeni naše religije u Selamu.

Vidite, arapski jezik je najkreativniji jezik koga mi poznajemo. Znate li zašto? Jer u arapskom jeziku imate korijene iz kojih možete stvoriti toliko mnogo značenja; beskonačna značenja.

I zato mi u Kuranu imamo kada nam Bog kaže da Božije riječi ne mogu biti dorečene.

Islam znači mir

Čak kada bi okeani bili tinta, a svo drveće olovke, ipak bi bilo više riječi nego što svo to drveće i okeani mogu ispisati. Zato, jer Bog ima toliko mnogo riječi da kaže.

Znate kad govorite istinu vi nalazite riječi tako lako. I obrnuto kad se laže - riječi je teško pronači. Laž nije prirođena. Dakle, selam znači mir. I šta onda islam znači? Znači - mir.

A ko je onda musliman. Musliman je miroljubiv čovjek! Vi ste miroljubivi ljudi po definiciji. Kako je onda došlo do toga da vas zovu "teroristima", a ne miroljubivim ljudima? I to je druga priča. Ali, ako vi niste miroljubiv čovjek - vi onda niste musliman.

Vi ste onda neko drugi. Jer po definiciji, vi ste miroljubivi ljudi. Pa šta je onda islam? Pa to je mirno predavanje i opredjeljenje prema Bogu, ali na jedan miran način. Ne silom! Prema tome, ako ste prisiljeni da budete muslimani - vi niste primljeni. Vaše vjerovanje nije primljeno.

I šta je onda iman? To znači sigurnost. Pa ko je mumin (vjernik)? Mumin je uvjeren čovjek. Siguran čovjek. Pun pouzdanja!

Znate li što je Ibrahim pejgamber pitao Boga? Pokaži mi kako stvaraš. Bog mu je odgovorio: Ibrahime - zar ti sumnjaš?

On je odgovorio - ne, ali želim da budem uvjeren (mutmein). Želim da imam puno povjerenje. Zato ste vi kao mumin puni vjere i uvjereni. Zato vi niste netolerantni prema drugima, zato jer jedino slabe osobe su netolerantne prema drugima. Ako ste jaki u svojim uvjerenjima i vjeri, vi ste tolerantni. Naprotiv, vi želite razgovarati s onima koji su različiti od vas.

I na kraju šta je "ihsan" (dobročinstvo, perfekcija - op.a.)? Ta riječ upravo dolazi iz korjena riječi - širenje lijepote.

Znate onu priču u kojoj je jedan bijeli čovjek u bijelom odjelu došao pred Pejgambera i pitao ga šta je Islam, govoreći ujedno da je to šehadet, Iman... I na kraju ga je pitao, u redu, a šta je "ihsan"?

I Pejgamber mu je odgovorio: Ihsan - to je naša etika. To je ono kad radite nešto vi morate vjerovati u Boga, jer čak iako vi ne vidite Njega - On vidi vas. Zato kad uradite nešto dobro jedni drugima - ne činite to zato što će vas neko nagraditi. To činite jer vi znate da vas Bog vidi. Znači "ihsan" je dobročinstvo kroz širenje ljepote.

I shodno tome - musliman je neko ko pronosi ljepotu. Znači vi ste musliman - miroljubiv čovjek. Vi ste mumin - pouzdan, uvjeren, jer niko vas ne može zbuniti ničim pošto vi znate šta je u vašem srcu. I vi ste "muhsin" - vi proizvodite ljepotu.

Zato je Muhamed a.s. rekao - osmjeh je sadaka. Ali ja vidim mnogo muslimana za koje je veoma skup čak i mali osmjeh. Zato vas molim, kada vidite svog brata podarite mu osmjeh.

Ljudska prava iznad svega

Znate, ja to posebno kažem muslimanima, mi muslimani volimo jedni druge više nego ijedna druga religiozna grupa na svijetu. Mogu vam to i dokazati.

Znam druge koji ne vole toliko jedni druge unutar svoje vjere. Ali, znate li koja je razlika između nas muslimana i tih ostalih?

Razlika je u tome što mi muslimani volimo jedni druge, ali mi ne poštujemo jedni druge. A drugi ne vole jedni druge, ali poštuju jedni druge.

Znate li šta je Pejgamber rekao o tome: Mi muslimani ne poštujemo ljudska prava jedni drugih.

Dakle, mi poštujemo ljudska prava drugih, ali kad dođe do poštivanja ljudskih prava nas samih muslimana od strane muslimana, mi ne poštujemo znanje jedni drugih, ekspertizu jedni drugih; ne poštujemo naše profesore i ne poštujemo jedni druge.

Ali, mi volimo jedni druge. Mi umiremo voleći jedne druge, ubijajući ili bivajući ubijeni - ali mi ne poštujemo jedni druge.

I to je, ja mislim, najveći izazov u 21. stoljeću muslimanskog Umeta: Da nauči kako da poštuje svoja ljudska prava, kao ljudskih bića u ljudskom društvu. Mi ne trebamo biti postiđeni od Šerijata, kao što već jesmo postiđeni od povrede ljudskih prava muslimana svugdje od strane muslimana.

To je, ja mislim, najveći izazov i najveći rebus - kako ga riješti? I ja ne znam kako ćemo mi to riješiti.

Bog nam je dao ovlaštenje da smo mi muslimani, dakle - miroljubivi ljudi. Da smo mumini, znači - uvjereni i jaki u našoj moralnosti. I mi smo muhsini: mi smo oni koji trebaju širiti ljepotu i mir i sigurnost medju ljudima i narodima.

Svjetlo na kraju tunela

I zbog toga mi imamo poruku i dužnost da budemo takvi pred Bogom. Neka nam Allah Subhanehu teala da njegovu svjetlost. Onu svjetlost koju daje našim umovima. Neka ona obasja naš um kako bi smo bili luč čovječanstva. I neka učini da nam se otvore vrata i da nam pokaže put da budemo uvjereni i jaki u našoj vjeri.

I neka nam Bog da snagu, da ovo znanje i moć koristimo kako bi smo širili ljepotu po cjelom svijetu. I da tako budemo sposobni da sačuvamo dovoljno zraka i dovoljno vode i dovoljno hrane da bi smo preživjeli. I da niko ne bude gladan na svijetu. Amin!

Priredio: Erol Avdović

(www.avaz.ba)