ISLAMSKA PEDAGOGIJA (07)

ISLAMSKA PEDAGOGIJA (7)

Piše: Nezir Halilović

Odnos terbijjeta - odgoja i ta'lima - obrazovanja u duhu islama

     Iako se u pedagoškoj terminologiji skoro konstantno koristi termin odgojno-obrazovni proces, iz samog termina se jasno vidi da se radi o dva međusobno isprepeletena procesa, odgoja i obrazovanja. Savremena pedagoška misao ima svoje ideje i stavove o tim pojmovima koji su našem podneblju više - manje poznati, ali je našem podneblju nepoznato, pa čak i malo strano, da i islam ima svoj stav o tim pojmovima. Mi svi dobro znamo da je Prva objava bila Ikre...! - Uči, čitaj...!, ali još uvijek nismo svjesni šta to ustvari znači za čitav naš život i sveukupni svjetonazor. Zašto je baš prva riječ Objave počela terminom koji nalaže obrazovanje, formiranje, a ne bilo kojom drugom riječju. Ne zaboravite da su odgoj i obrazovanje neraskidivo isprepleteni pojmovi, a u odgojno-obrazovnom procesu mi možemo samo raspoznavati uravnotežene elemente ovog ili onog.

     U prošlom radu osvrnuli smo se na kur'ansko-sunnetsko utemeljenje riječi terbijjet - odgoj, tj. pedagogija (nauka o odgoju), pa prisjetimo se općenito da riječ terbijjet - odgoj - čišćenje najuže asocira na proces čišćenja duše i njene sveukupne nadgradnje. U okviru govora o tome naveli smo Muhammed el-Gazzalijin komentar 105. ajeta sure El-Bekare u kome Uzvišeni Allah kaže:

     Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči. (El-Bekare, 151.)

u kome je on prepoznao da Časni Kur'an ograničava Poslanikovu, s.a.v.s., djelatnost među ljudima na tri međusobno isprepletene aktivnosti: učenje ajeta, odgoj - čišćenje i obrazovanje. Pod obrazovanjem, u navedenom ajetu, podrazumijeva se prosvjetljenje razuma onime što prethodno nije znao o vidljivom i nevidljivom svijetu, odnosno o materijalnom svijetu i onome što je iza njega. Pojam obrazovanje se daleko češće i izrazito jasnije koristi u kur'anskim ajetima i hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego što je to slučaj sa riječju terbijjet - pedagogija.

Ajeti o ilmu - znanju i ta'limu - obrazovanju

     Veliki je broj ajeta u kojima se koriste riječ ilm-znanje i ta'lim-obrazovanje, tj. sticanje znanja, tako da ćemo se ovdje zadovoljiti samo nekolicinom reprezentativnih ajeta koji govore o tome.

     I pouči On Adema nazivima svih stvari... El-Bekare, 31.

"Hvaljen nek si!", rekoše oni, "mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio.", El-Bekare, 32.

... i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio...  El-Maide, 110.

... i uči te onome što nisi znao... En-Nisa', 113.

..."To je samo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj..." Jusuf, 37.

Koji poučava peru, koji čovjeka poučava onome što ne zna. El-Alek, 4-5.

Od kojeg oni glave okreću i govore: "Poučeni - umno poremećeni!" Ed-Duhan, 14.

... dato nam je da razumijemo ptičije glasove... En-Neml, 16.

A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Fatir, 28.

To su primjeri koje Mi navodimo ljudima, ali ih samo učeni shvaćaju. El-Ankebut, 43.

Zar ovima nije dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih? Eš-Šu'ara, 197.

Hadisi o znanju i obrazovanju

     S obzirom da je hadis daleko obimniji izvor islama logično je da se u njemu mnogostruko više tretira pitanje znanja i obrazovanja. Ovdje ćemo navesti samo nekolicinu takvih hadisa koji izravno govore o tome. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže:

"Najbolji među vama je onaj ko nauči Kur'an i poučava ga."[i]

"Izučavajte šta želite..."[ii]

"Osvani kao učenjak, ili kao onaj koji traži znanje, ili kao onaj koji sluša znanje, ili kao onaj koji voli znanje, a ne budi "el-hammaseh[iii]" pa da budeš upropašten!"[iv] Ebu-Amr na ovo kaže: "El-Hammaseh u kome je propast je suprostavljanje učenjacima, mržnja i netrpeljivost prema njima, a ko god ih ne voli već ih mrzi ili je jako blizu tome, i u svemu tome je čovjekova propast."

"Nema nijednog čovjeka koji zna pa bude upitan o tome što zna, a on sakrije to znanje, a da na Sudnjem danu neće doći zauzdan uzdama od vatre."[v]

U islamu obrazovanje je općenitiji pojam od odgoja

     Na osnovu navedenih ajeta i hadisa po mišljenju određenog broja islamskih pedagoških učenjaka "očigledno je da je za islamsku pedagošku misao ta'lim - obrazovanje, općenitiji i sveobuhvatniji pojam od pojma terbijjet - odgoj. Potkrijepimo navedenu tvrdnju dodatnim dokazom i to već navođenim ajetima sure Fatir:  A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Fatir, 28. Riječ "ulema - učeni", u ovom ajetu ne odnesi se isključivo na određenu skupinu naučnika, ili samo na pojedine naučne oblasti i grane, jer tekst ovog ajeta ukazuje da se općenito pod naučnicima podrazumijevaju svi "nosioci znanja", i upućeni u ta pitanja iz svih spoznajnih sfera, svejedno bile one vezane za islamski šeri'at i vjerske nauke ili ne, a u cjelini ovog ajeta Uzvišeni Allah kaže:

     Zar ne znaš da Allah s neba pušta vodu i da Mi pomoću nje stvaramo plodove različitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, različitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i životinja i stoke ima, isto tako, različitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - učeni. Allah je, doista, silan i On prašta. Fatir, 27-28.

     Uzvišeni Allah na početku ajeta govori nam o Svojim blagodatima u spuštanju kiše, izrastanju plodova, raznovrsnosti brda i stijenja, dalje o raznovrsnosti stoke i životinja, a sve su to bića i materije za čije poznavanje, upotrebu i okorištavanje njima su neophodna raznolika znanja i sva ona zahtijevaju da pojedinac duboko 'zaroni' u spoznaje o njima kako bi uvidjeo njihovu veličanstvenost i fenomenalne zakone na kojima su uspostavljeni, a na osnovu čega se javlja strahopoštovanje i bogobojaznost. Dakle, znanje se ne ograničava samo na određena polja, nego je sveobuhvatno."[vi] Zbog svega navedenog riječ "ta'lim - obrazovanje" ima općenitije i obuhvatnije značenje od "terbijjeta" jer podrazumijeva sadržaj  koji se prenosi posredstvom ovog procesa koji je sveobuhvatan za sve vrste saznanja i sposobnosti. Imami El-Buhari navodi da je Omer, r.a., rekao: "Obrazujte se prije nego što zazumete pozicije!", na što je El-Buhari dodao: "I nakon što postanete starješine i zauzmete pozicije", jer se iz poruke razumije da svaka vlast i upravljanje ljudima, poslovima, grupama ili bilo kojom vrstom djelovanja od čovjeka zahtijeva da bude stručnjak u tome, što će unaprijediti njegova saznanja, sposobnosti tako precizno da će mu to olakšati obavljanje posla za koji je nadležan. Ovo islam podrazumijeva kao znanje, a u to znanje svakako spada i razumijevanje vjere. "Kome Allah želi dobro podari mu dobro razumijevanje vjerskih propisa."[vii]

     Kratko rečeno, islam uopće nije odredio određeno znanje na koje bi se isključivo bazirali svi studenti, nego je poželjno svako ono znanje za kojim se ukaže potreba, kao npr. kada je znanje potrebno radi izvršenja nekog posla ili projekta, tada traženje tog znanja postaje vadžib - obavezno i poželjno i sa vjerskog gledišta, jer sve ono neophodno za ispunjenje vadžiba - obaveze, postaje vadžib - obaveza.

     El-Ehvani navodi da je ta'lim - obrazovanje od same pojave islama obuhvatalo i odgoj, i čišćenje duše, i razvijanje sposobnosti, odnosno da je obuhvatalo vjerske, duhovne i praktične nauke bez da neke žrtvuje nauštrb drugih.

     U duhu te filozofije i pogleda na znanje i obrazovanje sve kutubhane i knjižnice po džamijama i medresama (školama) islamskog svijeta bile su krcate knjigama iz jezika, prirode, matematike, i dr. uz neizostavne kur'anske i hadiske nauke. Veliki broj muslimanskih mladića posvetio izučavanju se raznoraznih nauka, tako da su se neki od njih istakli u vjerskim naukama, drugi u filozofskim, treći u prirodnim, četvrti u matematičkim, medicinskim, itd."[viii] "U tzv. Zlatnom razdoblju Islamske historije (od 750. do 1100. god.) muslimani se nisu skučili samo na vjerske nauke nego je njihov interes obuhvatao i sve poznate spoznaje o jzicima, historiji, pravu, sociologiji, književnosti, filozofiji, medicini, matematici, logici, umjetnosti, građevinarstvu, itd. U to vrijeme nauka i naučnici su bili visoko cijenjeni i poštovani."[ix]

Ibn-Sinina podjela nauka i znanja

     Na osnovu svega Ibn-Sina je nauke podijelio na:

-         teoretske mudrosti koje trebamo znati, a ne trebamo ih praktikovati

-         praktične mudrosti koje trebamo i znati i primjenjivati

     Teoretske mudrosti je dalje podijelio na: Božije, prirodne i matematičke; dok je praktične mudrosti podijelio na:

-         građanske mudrosti oko kojih se trebaju složiti i potpomagati svi ljudi radi boljitka djece i održanja ljudske vrste

-         porodične mudrosti koje se dotiču učešća svih članova porodice u organizaciji uspješnog porodičnog života

-         moralne mudrosti kojima se želi postići spoznaja vrijednosti i načina njihovog održanja.

     U svakom slučaju, bez obzira na neke nedostatke Ibn-Sinine podjele nauka, poput stroge podjele na teoriju i praksu i sl. Ova podjela obuhvata sve nauke na kojima počiva ljudski život i to na zdravim temeljima, svejedno radilo se o vjerskim ili o "životnim" naukama.

Obrazovanje iz ugla savremene pedagogije

     U okvirima savremene pedagoške misli obrazovanje je uži pojam od pojma pedagogije i u tome je potpuno suprotno islamskoj pedagogiji kod koje je obrazovanje širi pojam od pojma pedagogije. Naravno, u ovoj razlici nema ni najmanje štete jer svaki jezik ima svoje specifičnosti u pogledu određivanja značenja općenitih riječi i pojmova.

     "U savremenim pedagoškim teorijama pod obrazovanjem se podrazumijeva proces komuniciranja učenika i učitelja zasnovan na nekom sadržaju.. U njemu učitelj upućuje i usmjerava učenike sve dok sami ne savladaju gradivo i ne usvoje saznanja do najveće granice u okrilju svojih sposobnosti.

     Savremena istraživanja da za uspijeh ovog procesa nije dovoljno samo to da predavač bude veliki stručnjak neke oblasti, naravno to je jedan od neizostavnih uvjeta, ali je također nužno da predavač bude dobro upućen u metodiku predmeta koji predaje i sve raznorazne finese tog procesa, jer u toku obrazovanja učenik je ključni faktor koji uči, a on ima svoje specifičnosti, određeni nivo spremnosti, zatim on sjedi u razredu sa svojim vršnjacima s kojim može biti u dobrim ili u lošim odnosima, a njihovi međuodnosi itekako imaju uticaj na učenikovu ličnu spremnost na učenje, osim toga, svaki učenik ima svoje posebno porodično okruženje iz kojeg učenik dolazi u školu sa svim ekonomskim, kulturnim i društvenim karakteristikama, zatim i sama opremljenost učionice ima utjecaj na učenike, tu su dalje naučna učila, pomagala,  sredstva, te različiti predmeti prema kojima učenici imaju određene sklonosti i stavove, itd."[x]

Zaključak

     Na kraju našeg izlaganja o "ta'limu - obrazovanju" u okrilju islamske kulture i civilizacije za koje smo rekli da je općenitiji pojam od "obrazovanja" u duhu savremene zapadne pedagoške misli, možemo zaključiti da je ta'lim - obrazovanje u duhu islama podrudaran pojam značenju "terbijjeta - odgoja" u duhu zapadne pedagoške misli.

     Da bismo dodatno pojasnili odnos između riječi "odgoj" i "obrazovanje" u duhu islamske misli reći ćemo da je "odgoj" samo dio procesa obrazovanja, koji je neraskidivo isprepleten sa periodom djetinjstva, a u dok se u kasnijim razdobljima više veže za moralni odgoj, odnosno za razvoj i usavršavanje moralnosti kod čovjeka, dok se riječ "obrazovanje" odnosi na razvoj i usavršavanje čovjekovog intelektualnog, emocionalnog i tjelesnog aspekta, drugim riječima, djeluje na sveukupnom usavršavanju čovjaka kao cjeline, bez da daje priridte nekom od ovih aspekata nauštrb drugog, ida da neki od njih zanemari  zbog prezauzetosti drugim.

[i] Bilježi ga Imam El-Buhari u svome Sahihu, 9/73, str., Kitab Fedailu-l-Kur'an, od Osmana bin Affana, r.a., i bilježi ga, također, Imam Et-Tirmizi u svome Sunenu 5/174-175., Kitab Fedailu-l-Kur'an, također od Osmana, r.a., i on ga ocjenjuje kao sahih hadis.

[ii] Bilježi ga Ebu-Nu'ajm u svome djelu "Hiljetu-l-evlija'", 1/236, u govoru o Mu'azu ibn Džebelu, r.a., i bilježi ga, također, Ibn-Adij u svome djelu "El-Kamil", u poglavlju o slabim prenosiocima, 2/26, u govoru o Bekru bin Hunejsu od Mu'az ibn Džebela, r.a.

[iii]  Izvorno ar, hammasetun znači zemljoradnik, seljak; petina.

[iv]  Bilježi ga Et-Taberani u "El-Mu'džemu-s-sagiru", 2/9, od Ebu-Bekra, a navodi ga El-Hajsemi u "El-Mu'džemu", 1/122, Kitabu-l-ilm, od Ebu-Bekra, r.a., prenoseći ga od Et-Taberanija i El-Bezzara. Svi prenosioci su mu vjerodostojni.

[v]  Bilježi ga Ibn-Madže u svome Sunenu, 1/96, Kitab El-Mukaddimeh", od Ebu-Hurejre, r.a., i bilježi ga Imam Ahmed u svome Musnedu, 2/296, od Ebu-Hurejre, r.a.

[vi]   Vidi: Dr. Fethi Ali Jusuf - dr. Mahmud Abduhu Ahmed - dr. Mustafa Abdullah Ibrahim; Et-Terbijjetu-d-dinijjetu-l-islamijje bejne-l-esaleti ve-l-muasare; Alemu-l-kutub, Kairo, 1999., str. 44.-45.

[vii]  Abdu-l-Fettah Dželal: Mine-l-usuli-t-terbevijjeti fi-l-islam, El-Merkezu-d-devlijj li-t-ta'limi-l-vezifi li-l-kibar fi-l-alemi-l-arebi, Sursu-l-Lejjan, 1977., str. 19.

[viii]  Ahmed Fuad el-Ehvani: Et-Terbijjetu fi-l-islam, Kairo, Daru-l-Me'arif, 1967., str. 251.

[ix]  Sejjid Ibrahim el-Džejjar: Dirasat fi tarihi-l-fikrijji-t-terbevi, Mektebe Garib, Kairo, 1977., str. 120.

[x]  Fikri Hasan Rejjan: Et-Tedris, Alemu-l-kutub, Kairo, str. 6-7.