ISLAMSKA PEDAGOGIJA (05)

ISLAMSKA PEDAGOGIJA (5)

Piše: Nezir Halilović

Nasušnost potrebe za islamskom pedagogijom

     Islamski autori nam ukazuju na nasušnost potrebe za islamskom pedagogijom u brojnim djelima među kojima ističemo djelo grupe autora: Et-Terbijjetu-d-dinijjetu-l-islamijje bejne-l-esaleti ve-l-muasare[i] iz kojeg izdvajamo raspravu o savremenoj potrebi za islamskom pedagogijom. „Potreba za islamskom pedagogijom u ovom dobu najočiglednije dolazi do izražaja i veća je nego u svim prošlim vremenima zajedno. Ova činjenica počiva na jednostavnom razlogu, a to je vrtoglavost djelovanja mnoštva događanja i raznih situacija koje utiču na današnja islamska društva, prvenstveno na porodicu unutar njih, što je prozivelo brojne izazove koji zadiru u samu srž islamskih vrjednota, ahlaka i religioznosti. U nastavku izlaganja navesti ćemo najznačajnije od ovih izazva i pojasniti ulogu i značaj islamske pedagogije u sučeljavanju sa istim.

Nadmoć materijalističkog pogleda na život

     Ogromni materijalni nepredak u skoro svim segmentima života izazvao je poremećaj sistema vrijednosti u društvu. Materijalizam je izvršio pretjerano snažan uticaj na živote ljudi i uticao na njihovo sveukupno ponašanje do te mjere da se danas sve više govori o „krizi morala" koja je zadesila svaku ličnost pojedinačno a što je proizvelo poremećaj sistema vrijednosti unutar zajednice. Ova kriza morala javlja se u brojnim oblicima od kojih su najfrekventniji: odvratnost prema radu i vršenje istog samo u najnužnijoj mjeri, te olahko shvatanje temeljitosti i preciznosti. Ove dvije pojave smo zbog obimnosti stavili na prvo mjesto iako su ostale daleko destruktivnije poput: korupcije, pronevjera i zloupotreba, brojnih devijacija, uzurpacija, ubistava, krađa, raznih ovisnosti (o duhanu, alkoholu, drogi, i dr.), nasilja, ekstremizma, terorizma, itd. Svi navedeni i brojni nenavedeni faktori rezultirali su prevlast materijalnog svjetonazora u ponašanju pojedinca te učestvovali u izrađanju sljedećih zala:

     - Otuđenosti roditelja od njihove djece usljed čega je došlo do duhovnog, emocionalnog i idejnog poremećaja kod djece. To je izhod neprihvatljive otuđenosti koja počinje od roditelja prema djeci, a koja je opet rezultat primitivne svijesti po kojoj se sve dječije potrebe svode na čisto materijalno posjedovanje (npr. TV, skutera, mobitela, kompjutera, i sl.). Upravo iz tog razloga brojni roditelji većinu vremena provode na poslu zarađujući i „zbrinjavajući svoju djecu", a nerijetko iz istog razloga i po nekoliko godina provode radeći u inostranstvu. A koliko samo nevolja, problema i opasnosti to donosi zajednici,  najslikovitije će vam opisati primjer iz Egipta kada su sigurnosne službe otkrile skupinu mladića „muslimana" u ritualu „obožavanja Šejtana"!?

     - Raspad porodice kao posljedice brojnih razvoda brakova, ili međusobnog udaljavanja supružnika, ili mnoštvo stalnih sukoba, svađa i nesuglasica među roditeljima.

     - Bespoštedna borba i gramzivost radi sticanja imetka. Kao da ne postoji apsolutno ništa drugo osim njega, ili kao da će život istog trena prestati bez njega. To stanje je tako silno uticalo na odnose unutar zajednice i između ljudi da su zbog toga pokidane skoro sve rodbinske veze među ljudima i izazvale žestoku pohlepu prema imetku i materiji koja dolazi i do granice bjesnila. 

     O okrilju ovakvg stanja odgovornost doljednog zastpanja i prezentiranja islamske pedagogije svim prosvjetnim radnicima u tom polju postaje izuzetno velika jer se oni moraju nositi sa ispravljanjem savremenih poremećaja vrijednosti u društvima, a to mogu samo usredočenjem na vrijednosti islama i njegove mogućnosti za odgoj pojedinca. To zahtjeva zastupanje islamskih vrjednota poput iskrenosti, emaneta, preciznosti i temeljitosti, odgovornosti, dobročinstva prema roditeljima i rodbini, ispunjenje prava djece i roditelja, davanje prioriteta halalu u sticanju opskrbe i radu, itd.

Slabljenje uloge džamije

     Džamija predstavlja jednu od najznačajnih institucija islamske pedagogije u svim zajednicama i to u općem smislu. Njena  uloga nije ništa manja od uloge porodice, zajednice, mas-medija i ostalih pedagoških faktora. Džamija je kroz cijelu povijest imala veličanstvenu funkciju rasadnika i oduvijek je predstavljala vrijeme za ibadet, mjesto za odgoj, obrazovanje, kulturu, bila je minber za savjetovanje, upućivanje i popravljanje stanja zajednice, bila je mjesto za gostoprimstvo delegacijama, bila je centar za raspravu i zdogovor o svim važnijim pitanjima i temama njene bliže i daljnje okoline. Usprkos svim uluženim naporima za podizanje uloge džamije u društvu ona je još uvijek u velikoj potrebi za dodatnom pomoći kako bi stala i suočila se sa brojnim savremnim izazovima koje joj nameće današnje društvo a koju su tako očigledni u strašnim pojavama poput: besramnosti, golišavosti, miješanja muškaraca i žena, ovisnosti o duhanu, alkoholu, drogama, otuđenosti omladine, ekstremizmu i odbijanju zapadnih ideja koje direktno atakuju na islamsko vjerovanje poput ateizma, egzestencionalizma, obožavanja šejtana, itd. Ova pomoć se može iskazati kroz islamske misionare i njihovo kvalitetno osposobljavanje za rad, te kroz promjene sadašnje šture funkcije džamije kao mjesta ibadeta u opći prosvjetiteljski, kulturni, obrazovni, zdravstveni društveni i vjerski centar, koji će aktivno učestvovati u svim znamenitim društvenim aktivnostima, u svim teškoćama i napredcima.

Izlazak žene na posao

     Izlazak žene na posao i njeno odsustvovanje od porodice izazvalo je slabljenje najefikasnijeg faktora kojim se porodica napajala, kojim je njegovala i odgajala djecu i čuvala ih od padanja u probleme otuđenja, konzumiranja duhana, alkohola i droga. Islamska pedagogija uopće ne osporava ženama pravo na rad i učešće u izgradnji zajednice i društva, ali naglašava na neophodnost uloge koju može dati samo žena u odgoju i očuvanju svoje djece i njihovoj zaštiti od brojnih ospasnosti koje stoje pred njima.

Slabljenje uloge vjere

     Ekonomsko blagostanje i otvorenost su u ovom ili onom obliku uticali na važeće vrijednosti u društvu, te rezultirale pohlepnom željom za što bržim sticanjem bogatstva, ulaskom u „begovske" krugove, postizanje uglednih i vladajućih funkcija u društvu, gramzivost u stupanju u istaknute službe unutar cijenjenih društvenih institucija poput policije, sudstva, parlameta, itd., a sve to je rezultiralo slabljenjem uloge vjere u životu pojedinca što je opet izazvalo enormno širenje korpucije, nepotizma, protekcionizma, apsolutizma, ovisnosti itd. Navednom valja pridodati strahoviti rast procenata krađa, zloupotreba, ubistava, itd.

Rasprostranjenost nasilja i ekstremizma

     U zadnje vrijeme nasilje i nasilništvo se silno raširilo i ispreplelo sa ekstremizmom, te postalo dominirajuća pojava u čijoj strukturi počiva mnoštvo političkih, ekonomskih i socioloških fakora. Ono što je zapanjujuće je činjenica da su idejama ekstremizma najpodložnije skupine omladine kasnog osnovnoškolskog i ranog srednjoškolskog uzrasta. Ekstremističke ideje u vjeri se najčešče ogledaju kroz sljedeće pojave:

     - Slijepo povođenje za isključivo jednom idejom i totalno odbacivanje svih drugih ideja, štaviše, svoju ideju kao jedinu valjanu nameću svima.

- Neprekidno pretjerivanje u ibadetima čak i u onim koji uopće nisu obavezni i nametanje istih drugima iako im to nije naredio Uzvišeni Allah.

     - Osornost i grubost u ponašanju i „neotesanost", tj. neusklađenost u odnosima sa ljudima, te surov i primitivan poziv u vjeru.

     - Loš stav prema drugima i držanje istih kao najgorih usljed čega odbacuju sva dobra tih ljudi a ističu i preuveličavaju njihova zla.

     Ovaj ektremizam svoj vrhunac doživljava kada nekoga proglase nevjernikom i ohalale njegovu krv i imetak, ne poštujući pri tome bilo šta. Tako znaju optužiti čitave skupine ljudi za nevjerovanje i izlazak iz islama. Izvještaj o stanju vjere u Egiptu iz 1996. koji je prezentirao Centar za političke i strateške studije pri listu „El-Ehram" ukazuje da je broj slučajeva nasilja u 1995. dostigao broj od 182 slučaja u kojima je bilo 366 mrtvih i 149 ranjenih[ii]. Uloga islamske pedagogije posebno dolazi od izražaja u suprotstavljanju ovim pojavama i ispravljanju i korigovanju pogrešnih ideja i prezentacija o vjeri uz pojašnjavanje dragocjenosti vjere islama, njegove tolerancije, uzvišenosti vrijednota i vrijednosti.

Povećanje procentualnosti konzumiranja duhana, alkohola i droga

     Ovi problemi konzumiranja duhana, alkohola i droga jednako opterećuju odgovorne osobe kako u bogatim naprednim zemljama, tako isto i u onim u razvoju. Uzrok tome je u raširenosti tih pojava čiji obim svakodnevno strahovito raste u cijelom svijetu u isto vrijem epredstavljajući istaknutu opasnost kako za pojedinca tako i za društvo. Stručnjaci ističu veliku povezanost konzumiranja duhana sa alkoholom i opojnim drogama jer cigareta prestavlja nazaobilazni početak svim kasnijim uživanjima opojnih sredstava , a poglavito u osnovnoškolskom uzrastu od 9 do 14 godina.

     Savremena statistička istraživanja koja je sproveo Centar za statistiku u saradnji sa Centrom za tumore pri Kairskom univerzitetu, a koji je objavio dnevni listi „El-Ehram, 14.6.1997. ukazuje da Egipćani godišnj ekonzumiraju 40 milijardi cigareta i predviđa da će u 2000.god. taj broj iznosti 85 milijardi cigareta. Istraživanje je pokazalo da će direktni ekonomski gubitak Egipta zbog porasta procentualnosti ove pojave koštati Egipat 22 miliona egipatskih funti dnevno, uz gubitke po osnovi bolovanja koji iznose 88 miliona radnih dana, odnosno tri milijarde funti godišnje.

     Najopasnije što ukazuje istraživanje je činjenica da najviše konzumiraju duhan u Egiptu upravo prosvjetni radnici od koji 45 posto konzumira duhan, zatim ih slijede ljekari sa procentom od 42 posto, a da ovaj procenat kod žena obuhvata 8 posto nastavnica i profesorica i 2 posto doktorica.

     Nema nikakve sumnje da ovaj strahoviti porast konzumiranja duhana i opojnih sredstava naglašava potrebu za islamskom pedagogijom koja jedina može stati pred ovaj problem i nositi se sa njim dok ga ne suzbije, bez obzir ašto statistički nalazi u prethodno navedenoj studiji ukazuju da u Egiptu duhan konzumira 439 hiljada djece mlađe od 15 godina i 74 hiljade djece mlađe od 10, tj. što ukazuje da skoro pola miliona djece konzumira duhan, u ukupnoj populaciji od 6 miliona konzumenata.

Porast broja nepismenih

     Porast broja nepismenih urušava sve napore za razvojem uložene od strane društvene zajednice i uvjeravanje države o važnosti iskorjenjenja ove žalosne pojave. Tako npr., Egipat je početkom devedesetih godina donio uredbu o iskorjenjivanju nepismenosti o obrazovanju odraslih, te je napravio opći plan i program za opismenjavanje nepismenih čiji broj je iznosio 8 miliona nepismenih[iii] u okviru kojeg su poduzete mjere: popis svih obaveznika osnovne škole, liječenje svih nedostataka i manjkavosti osnovnoškolskog sistema, podstrek svim nepismenim za upisivanje u razrede dokidanja nepismenosti.

     Islamska pedagogija može dati nesumnjivo veliki doprinos u iscjeljenju ovog žalosnog problema i to putem ispravljanja brojnih iskrivljenih shavtanja  kod raznih skupina unutar društva od kojih su najčešće to da je obrazovanje ekskluzivno pravo muškaraca, a ne i žena, da je učenje u starosti kao pisanje po vodi (bezvrijedno), odustajanje djece od obrazovanja radi zanata ili posla koji im se ukaže, itd. Svemu tome treba pridodati i brojne upute i usmjerenja o značaju obrazovanja i isticanje brige koju islam posvećuje tom pitanju, te važnosti i značaju iste u izgradnji cjelokupne zajednice i svakog pojednica."

[i] Vidi: Dr. Fethi Ali Jusuf - dr. Mahmud Abduhu Ahmed - dr. Mustafa Abdullah Ibrahim; Et-Terbijjetu-d-dinijjetu-l-islamijje bejne-l-esaleti ve-l-muasare; Alemu-l-kutub, Kairo, 1999., str. 26.-30.

[ii] Merkezu-d-dirasati-s-sijasijje ve-l-istratidžijje bi-l-Ehram takriru-l-haleti-d-ddinijj fi Misr; četvrto izdanje, 1995. str. 190.

[iii] Dija'u-d-din Zahir: Ta'limu-l-kibar menzur istratidži, Kairo, Merkez Ibn-Haldun li-d-dirasati-l-inmaijje, 1993., I tom, 338, str.