Post kao moralni odgovor na konzumerizam

Piše: Mirnes Kovač

Jer samo u društvu u kojem nema jasnog sistema moralnih vrijednosti laži i klevete mogu da prežive; krađa i otimačina mogu da se tolerišu; mito i korupcija mogu da žive; a prevara i izdaja mogu da se podržavaju. Ako se nekad mislilo da je moral moguć bez vjere, sada se izgleda misli da je vjera moguća bez morala. Ni jedno ni drugo mišljenja nije ispravno." (podvukao M.K.) Ove riječi su bile dio kurban-bajramske hutbe reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića koje je izgovorio u četvrtak, 20. decembra, 2007. godine i koje je sarajevsko Oslobođenje par dana kasnije de-kontekstualizacijom i re-konstrukcijom «proizvelo» u debatu o (ne)mogućnosti postojanja morala bez vjere, te kako su tzv. nevjernici/ateisti (što je kao koncept, ne treba zaboraviti, pod velikim znakom pitanja) na taj način označeni kao nemoralne osobe. A zašto opet otvorati pitanje morala i njegovih temelja upravo u predramazansko vrijeme? Po mišljenju Imama Gazalija svrha posta (koji je u ramazanu farz) je da se čovjek okiti lijepim moralom! U tom smjeru Gazali je ponudio smjernice kako se postom (dakle izrazito vjerskim činom) postiže moral. Da je moral nemoguće zasnivati, tačnije održavati, na ne-transcendentnim osnovama, otvoreno priznaju i najuporniji zagovornici racionalnosti Prosvjetiteljstva poput njemačkog filozofa Jürgena Habermasa. «Svjetonazori snadbijevaju one koji žive u njihovim okvirima sa objašnjenjima koja su više nego razborita ili strateška da se postupa na jedan određen način, a ne na neki drugi.» Liberalna država, koja počiva na temelju proceduralne racionalnosti, ne polučuje takve ciljeve ili objašnjenja, te stoga boluje od, kako Habermas kaže, «motivacijske slabosti»; ona svoje građane ne može nadahnuti da čine čestita (suprotno samo ličnom interesu) djela, jer je «iz vida izgubila predstave, koje religija baštini, o moralnoj potpunosti,» i nije sposobna formulisati «kolektivno obavezujuće ideale.»

O trancedentnom kao primarnom izvoru morala danas govori sve više uglednih svjetskih intelektualaca, i k tome, ne suočavaju se zbog tih izjava sa ideološkim ličnovanjem. Posljednji takav primjer je istup jednog od vodećih svjetskih intelektualaca Kanterberijskog nadbiskupa, dr. Rowana Williamsa, vrhovnog poglavara Anglikanske crkve.

Konzumerski-orijentirana slika čovjeka

Dakle, skoro identično pitanje koje je prije tri godine reisu-l-ulemi Ceriću postavila ovdašnja «prosvijetljena» intelektualna elita postavili su i urednici britanskog magazina New Statesman Jonatan Derbyshire i James  Macintyre nadbiskupu Williamsu u intervjuu u posljednjem specijalnom izdanju ovog magazina o  sekularizmu, ateizmu i vjerovanju (19. juli, 2010). «Možemo li pojmiti moral bez religijskog poimanja transcenentnog ili nadnaravnog bića?» - upitali su urednici New Statesman-a Williamsa. On im je odgovorio: "Mislim da, ukoliko poimamo bezuvjetna prava ili tvrdnje, trebamo biti načisto da postoji jedna takva stvar kao što je univerzalna ljudska priroda i da ona ima izvjesno unutarnje dostojanstvo ili vrijednost. 
Pokušati i zasnivati ovo neovisno od ideje o transcendentnom izvoru vrijednosti u konačnici meni se ne čini izvodivim. Ljudi, dakako, iznose takve tvrdnje, i to čine s dobrom namjerom, ali ja ne vidim kako možete definirati univerzalno prihvaćenu, jednaku, neovisnu od lokalne kulture i navike, koncepciju o ljudskom napretku bez nečeg što je više od pragmatične ili imanentne osnove. Drugim riječima, mislim da moral u konačnici potrebuje ideju svetog - a za kršćanina to znači shvatanje i gledanje na sva ljudska bića bez izuzetka kao na objekte jedne jednake, nepokolebljive i bezuvjetne ljubavi. 

Williams je u intervjuu za magazin New Statesman govorio i o drugim pošastima koja prijete savremenom čovjeku kao što su posljedice sve izraženijeg potiskivanja religije na margine javne sfere posebice u kontekstu globalnog trenda neo-liberalne ideologije koja o ljudskoj osobi ima «konzumerski-orijentiranu sliku» - sliku koja na ljudsku osobu prije svega gleda kao na kupca ili potrošača. Dakle, za sve one koji tvrde da moral može opstojati bez transcedentalnih, vjerskih temelja, upravo je stvaranje i promoviranje homo-consumericusa dokaz, a sada već i potvrda, neodrživosti te ideje, te činjenice da taj proces ne ide u ispravnom smjeru. Takav svjetonazor koji svoj moral bazira na nečemu što nema trancedentalne vrijednosti ljudsko biće svodi na potrošača, konzumenta, kupca... Upravo je to razlog zbog kojeg je takva ideologija veoma neprijateljski raspoložena prema tradicionalnom religijskom okviru u kojem «ljudska osoba pronalazi svoj smisao u pokušaju da postane usklađena ili ujedinjena sa realnošću koja u potpunosti prevazilazi (materijalne ljudske) domete i u kojem očekuje da bude drastično primjenjeni prakticiranjem vjere.» Ovakav smjer života, upozorava Williams, je sve manje prosvjećeniji u mjeri u kojoj na «kupca» (konzumenta, potrošača) gledamo kao na osnovni model ljudskog identiteta. 

Očuvanje suštine ljudskosti 

A zašto problematizirati ovaj koncept upravo u vrijeme kada se muslimanski svijet sprema za doček najdražeg gosta - mjeseca posta, mjeseca strpljivosti - ramazana? Zato što problem «konzumerski-orijentirane slike» čovjeka sve više i više uzima danak i na Zapadu i na Istoku, i zato što religijska praksa sa svojim duhovnim polozima (poput ramazanskog posta) ima kapacitet promijeniti tu orijentaciju i vratiti joj moralnu puninu i, k tome, motivacijsku snagu. 

Prisjetimo se, veliki Imam Gazali u svom mangum-opusu Ihja' ulumid-din post dijeli na tri vrste: opći post, poseban post i posebno poseban post. Opći post Gazali objašnjava kao mehaničko ustezanje od prohtjeva stomaka i spolnih organa, tj. zadovoljavanja osnovnih konzumerskih potreba čovjeka. I ovakav (formalno ispravan post) mogao bi poslužiti kao jedan od odbranbenih mehanizama zaštite od pošasti konzumerizma. Treću vrstu posta ili «posebno poseban post» Gazali podrobno i ne objašnjava jer je to «post poslanika i evlija u kome iftar nastupa samim pomišljanjem na nešto drugo mimo Boga, dž.š.» Ali, objašnjavajući, pak, drugu kategoriju posta koja se očekuje od istinskih vjernika Gazali nudi svojevrstan recept za suzbijane ne samo konzumerizma, već i ideoloških uzroka ove savremene pandemije. To je upravo «posebni post» ili post «čestitih ljudi»  tj. post u kome se od postača traži da tokom obavljanja ovog ibadeta spriječi svoje uši, oči, jezik, ruke i noge, stomak te ostale organe od griješenja, prevedeno u jezik današnjice - post ljudi koji svoj moral zasnivaju na trancedentalnim izvorima. Ovakva vrsta posta je inače najpreciznije opisani i savjetovani post od strane Poslanika, a.s. Po Gazaliju postiže se činjenjem šest svari i sve one se dotiču morala, dakle onoga čega je u savremenom konzumerski-orijentiranom svijetu sve manje: (1) Obaranjem pogleda i sprječavanjem drugog gledanja svega što je pokuđeno i ružno, kao i onoga što će zaokupiti srce i odvraćati ga od Boga; (2) Čuvanjem jezika od blebetanja, laži, ogvaranja, prenošenja tuđih riječi, bestidnosti, grubosti, svađe, pretvaranja, sprječavanjem sluha da sluša bilo šta što je pokuđeno jer sve što je zabranjeno govoriti, zabranjeno je i slušati; (4) sprečavanjem ostalih organa (dijelova tijela) od griješenja, kao što je ruka i noga, u svemu što je pokuđeno, i stomaka od sumnjivih stvari kod iftara; (5) ne pretjerivanjem sa dozvoljenom hranom za vrijeme iftara kako se ne bi pretrpao stomak; i (6) da poslije iftara srce treperi i bude u stanju nade i straha (strepnje) jer ne zna da li će mu post biti primljen-kabul, a on (hoće li biti) od  bliskih (robova Allahovih) ili će mu post biti odbijen, a on od onih koji su omraženi! Ovako bi trebao insan da se postavi poslije svakog ibadeta i dobrog djela.» - objašnjava, između ostalog, Imam Gazali napominjući da ko ovo shvati taj zna da je svrha posta da se čovjek okiti lijepim moralom. (podvukao M.K.)  

Mjesec obaveznog posta, ramazan, ove godine nam dolazi u toplijim i za postače izazovnijim, dužim danima. Ove godine mjesec ramazana pada i u predizborno vrijeme, te stoga posebno treba obratiti pažnju na 2. Gazalijevu uputu o postizanju «posebnog posta» U narednih nekoliko godina ramazan će još dublje ući u ljeto. Međutim, ovaj normalni vremenski plov lunarnog mjeseca po sunčevoj godini nije ono što zabrinajva i u Bosni i Hercegovini. Zabrinjava upravo trend, s jedne strane, promoviranja morala bez vjere i vjere bez morala iako se ti obrasci u savremenom svijetu odveć odbacuju kao propali. I s druge strane, promoviranje izravnih posljedica takvog svjetonazora, konzumerske orijentacije (čovjeka), ponekad pretendujući i konzumeraciji islamskog mjeseca posta koji je po svojoj prirodi i duhovno i materijalno upravo antipod ovoj pošasti savremenog života. Stoga, pred muslimanima je sve izraženiji izazov da postom utemeljenim na moralu kakvog je preporučio i opisao poslanik Muhammed, a.s., u duhu ramazana pobijede konzumerski-orijentiranu sliku čovjeka. Onu sliku koja bez esencijalnih sadržaja vjerskih tradicija, a koje ukazuju na ono što je mimo pukog ljudskog dosega, ne može očuvati suštinu ljudskosti. Onu sliku čovjeka koja bezuspješno pokušava živjeti i osmisliti moral na neodrživim temeljima.