SIJAM -islamski post
U glavnim islamskim dužnostima (islamski šarti) sijam - islamski post dolazi odmah iza namaza. U Časnom Kur'anu, a.š., stoji da je sijam - islamski post propisan ne samo Kur'anom već da je bio, propisan pejgamberima i njihovim narodima koji su živjeli prije pojave Muhammeda, s.a.v.s., i časnog Kur'ana. Kur'anska naredba sijama-islamskog posta naređena je druge godine po Hidžri. Islamski termin za post je savm, a onaj ko posti je saim. Naziv post umjesto savm nije potpuno adekvatan njegovom islamskom sadržaju. Naziv post odgovara postu naših sugrađana kršćanskog svjetonazora u kojem se-posti samo od mrsne hrane. Odatle u našem jeziku postan znači nemastan. Kao što sijamu - islamskom postu ne odgovara u potpunosti riječ post, tako ni za prekid (završetak) islamskog posta za taj dan ne odgovara riječ mršenje (omrsiti se), jer muslimani ne poste samo od mrsne hrane nego hrane uopšte. Za prekid završetak svakodnevnog sijama-islamskog posta trebalo bi upotrjebljavati izraz iftar i iftariti se. Dakle iftar a ne, kako ga neki neispravno upotrebljavaju pa kažu «juftar» ili još nakaradnije «jutar.» Vrijeme dnevnog početka islamskog posta je sehur, a ne ručak kako se kod nas to vrijeme naziva. Mi znamo da je ručak u podnevsko ili popodnevsko vrijeme, a sehur je prije nastupa zore.
Sijam je, rekosmo, jedna od temeljnih islamskih dužnosti koja se sastoji u potpunoj apstinenciji od jela, dozvoljenog pića, intimnog odnosa i to od prije zore do zalaska sunca. Sijam je stroga vjerska dužnost (farz) svakom punodobnom, pametnom muslimanu i muslimanki. Vrijeme sijama je mjesec ramazan svake mjesečeve godine. Nepriznavanje ove islamske dužnosti kao i njeno izigravanje, ismijavanje i omalovažavanje predstavlja kufur (nevjerstvo). U časnom Kur'anu, a.š., se na više mjesta govori o ovoj islamskoj dužnosti. Uzvišeni Allah, dž.š. kaže: «Vjernici! Sijam (islamski post) je propisan, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste se sačuvali (od grijeha). (Sure Bekare, 183.) Sijam je ibadet s kojim se, obavljajući ga, priskrbljuje Allahovo, dž.š. zadovoljstvo jer u hadisi-kudsijji Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: "Postač ostavlja svoje jelo, svoje piće i svoje strasti radi mene. Zato je post Moj i Ja za njega nagrađujem posebnom nagradom.»
Čovjek je dualističko biće sastavljen od tijela i duše (fizički i metafizički dio čovjeka). Sijam će biti cjelovit i jedino ispravan ako se vrši i tjelesno (fizički) i duhovno (metafizički). Tjelesni, fizički sijam, kako je gore rečeno, sastoji se u potpunoj apstinenciji od jela dozvoljenih pića, pušenja i intimnog odnosa, a duhovni, metafizički sijam, se sastoji u napuštanju svih harama, ako su se činili prije ramazana od zore do zalaska sunca. Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Ko ne napusti laž (dok posti) i služenje lažima, Allah od njega ne traži da (dok posti) napušta hranu i piće.» (Buharija)
U ovom pouzdanom hadisu Muhammed, s.a.v.s., je spomenuo negativno svojstvo laž, koje je haram, a naredni hadis spominje negativna i ružna djela u množini što upućuje na to da sva negativna i pokuđena djela kvare sijam: «Post je štitnik, pa nek postač ne čini sramotna i ružna djela.» (Buharija) Sijam je ibadet u kojem treba aktivno da partipiciraju i tijelo i duša. Tijelo, fizički dio čovjeka, ako posti kako mu je propisano ozdravit će, ako Bog da, pa u tom smislu Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Postite da biste bili zdravi.» O tome kako tijelo ozdravi posteći biće riječi kasnije. Ako duša, metafizički dio čovjeka, posti kako joj je propisano, a to znači da prestane činiti harame u toku posta, to znači 29 ili 30 dana ramazana živjeti bez ijednog negativnog svojstva, garancija je da nastavi tako produhovljen da živi i poslije ramazana bez tih negativnih svojstava. A to je baš osnovni smisao i svrha dužnosti sijama u duhovnom smislu: «Ko posti ramazan s namjerom da poslije ramazana nastavi živjeti ramazanski (tj. bez svih negativnih svojstava) post mu se prima i proći će bez polaganja računa na Sudnjem danu, a ko posti i u mislima drži da će nastaviti griješenje poslije ramazana post mu se odbija i ne prima se.»
Sijam - islamski post svom postaču donosi mnogobrojne koristi, a evo nekih od njih:
1. IBADETSKA KOMPONENTA SIJAMA-ISLAMSKOG POSTA
Muhammed, s.a.v.s., kaže: «Sve ima svoja vrata, a vrata ibadeta su post. Postač, stoga i kad spava čini ibadet.» U ramazanu se povećava vrijednost naših ibadeta pa u tom smislu Resulullah, s.a.v.s. kaže: «A ko obavi farz u ramazanu kao da je obavio 70 farzova izvan ramazana.» Prostom računicom rađeno 30 npr. sabah namaza puta 70 (30x70 =2.100 sabah namaza, a ako se ti sabah namazi klanjaju u džematu onda je 2.100 x 25 = 52.500 sabah namaza, a kada se obračuna svih pet vakata namaza (fardovi) pod uslovom da se klanja u džematu ispada 52.500x5=262.500 fard namaza). Ovo samo ramazan donosi. Treba razmisliti dobro o Božijem daru da se teravih namaz, kao sunnet (nafila) klanja u džematu, a to je samo zato da bi se dobila što veća korist. Svi smo mi, neko više neko manje, dužni namaza kroz svoj do tada pređeni život, a ramazan je idealna prilika da se ti neklanjani namazi, ako Bog da, kompenziraju na gore izloženi način do kojeg se dođe prostom računicom. Rijetkost je da se ko odluči (a Allah, dž.š. zna da li ima i takvih vjernika), da odluči naklanjati sve propuštene namaze, ali je zato ramazan prava prilika da se to nadoknadi. U ovom kontekstu je bilo govora samo o namazu, a iz hadisa se da zaključiti da se to odnosi na sve farzove. Naši ljudi su mudri da u ramazanu daju zekat, obaveza koja je farz. Dakle to se odnosi na sve farzove koji se u ramazanu obave.
Ovi fadileti se, normalno, odnose samo na one koji poste i na one koji iz objektivnih razloga ne poste ali imaju čvrstu namjeru, a to Allah, dž.š. zna, da će napostiti poslije ramazana ili davati fidju kao vid otkupa ukoliko ne mogu postiti, a niti napostiti.
2. SOCIOLOŠKA KOMPONENTA SIJAMA
Allahov, dž.š., je emer da je , od kako postoji ljudski rod, a tako će biti i do kraja života na ovom prolaznom svijetu, uvijek bilo i biće sitih i gladnih ljudi. Kako će sit razumjeti gladna, kad jede kad god izgladni jer ima i može da jede. Islamski post je prilika da sit razumije gladna. Ramazan je mjesec materijalne žrtve i materijalnog potpomaganja socijalno ugroženih ljudi koji, po Božijoj odredbi, imaju pravo na dio imovine u imovini bogatih.
Značaj ramazana je, između ostalog, u tome što nam ne nameće potrebu da se samo islamski pokazujemo već da se i dokazujemo. Ova činjenica potkrijepljuje onaj stav islama da se dobrim djelima dokazuje koliko su ibadeti odgojili pojedinog muslimana, koliko su oplemenili njegovu dušu i srce. Jer zaista hazreti Omer, r.a., nije bez razloga izrekao ove značajne riječi: «Neka vas ne zavara skrušenost i drhtanje nekog čovjeka u namazu, već ga pogledajte kako se on drži i ponaša nad novcem i zlatom.» Islamski post je, kao što smo istakli, duhovni preporod i uzdizanje muslimana. On ima za cilj da očisti čovječiju dušu i da je što više približi njenom Stvoritelju. Da bi ovaj vid ibadeta i služenja Allahu, dž.š. bio što potpuniji i udovoljio svojoj pravoj svrsi propisan je sadekatu-l-fitr, čiji je cilj da očisti naš sijam - islamski post od svih manjkavosti. Resulullah, s.a.v.s. kaže: «Pogledajte sadekatu-l-fitr kao vid čišćenja posta od ružnog i nepotrebnog govora i kao opskrbu potrebnima.» (Ebu Davud, Hakim i Ibnu Madždže). U toku ramazana dužnost je onih kojima je Uzvišeni Allah, dž.š., dao da imaju imovinu da potpomognu socijalno ugrožene prvo u svojoj familiji (rodbini) pa dalje. Imućni trebaju shvatiti da u njihovoj vlastitoj imovini (kapitalu) ima tuđeg hakka (prava) jer je u imovini imućnih Uzvišeni Allah, dž.š. odredio dio nafake siromašnim, a to je univerzalni Božiji zakon, pa ako taj dio imovine imućni ne odvoji i ne podijeli siromasima onda on troši njihov novac zakinuvši njihovo pravo.
3. ZDRAVSTVENA KOMPONENTA SIJAMA
Muhammed, s.a.v.s. kaže: "Postite da biste bili zdravi." Kroz dugu historiju medicine gladovanje se smatralo jednim od najpouzdanijih ljekovitih i podmlađujućih sredstava. Stari Egipćani su u 15. stoljeću prije nove ere po svjedočenju, čijšćenje želuca postizali postom od tri dana u svakom mjesecu i mjesec dana u godini. Egipćani su, pisao je Herodot «najzdraviji od smrtnika,» a Hipokrit je dalje rekao: «Čovjek nosi ljekara u sebi, treba mu pomoć u radu. Ako tijelo nije očišćeno onda što ga više hraniš to mu više štetu nanosiš. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest. Treba zapamtiti: Sve što je suvišno protivno je prirodi! Potrebno je napomenuti da se pod bolesnikom ne smatra samo oboljeli. Čovjek može izgledati zdrav, a da mu je njegova unutrašnjost puna otpadaka koje jedino gladovanje odstranjuje.
Istraživanja su pokazala da je podstrekač gladi sam centar gladi. Ukoliko nema hrane tada organizam počinje trošiti svoje unutrašnje rezerve, počinje unutrašnja ishrana. Glad koja je strašno neumoljiva, čovjekov neprijatelj, može biti prijatelj, iscjeljitelj koji liječi od mnogih teških oboljenja. Glad, dakle može biti u službi čovjeku.
Odmaranje od jela i dozvoljenog pića tokom islamskog posta donosi ogranizmu ogromne koristi, pa između ostalog, srce za vrijeme posta uštedi 14.000 otkucaja u 24 sata. Za vrijeme posta se, prije svega, troši oboljelo tkivo tumori, otekline, izrasline i dr. - tj. sve ono što ne pripada organizmu. Za vrijeme posta prva tri dana naše tijelo počinje da živi na vlastitim rezervama. Kada organizam nema potrebnu hranu posebno bjelančevine i masti, on će izgoriti i probaviti vlastita tkiva u procesu same probave. Ali priroda organizma, po Božijoj odredbi, neće to činiti bilo kojim već tačno utvrđenim redom. U prirodnoj mudrosti organizma, a tu i leži tajna djelotvornosti sijama, kao ljekovite podmlađujuće terapije, naše tijelo, posteći će prvo razgraditi i izgoriti ćelije koje su bolesne, oštećene, stare ili mrtve. Za vrijeme posta naš orgnizam se hrani najlošijim materijalima u našem organizmu kao što su: mrtve ćelije, nezdrave akumulacije, tumori, apcesi, oštećena tkiva, masne naslage.
Za vrijeme posta dok se stare ćelije i bolesna tkiva razgrađuju i izgaraju podstiče se i ubrzava izgradnja novih zdravih ćelija.
Gubitak težine u procentima pojedinih organa i tkiva za vrijeme posta je masnoća 97%, slezena 60%, jetra 53,7%, mišići 30%, krv 26%, bubrezi 25%, koža 20,6%, crijeva 18%, pluća 17,7%, gušterača 17%, kosti 13,9%, nervni sistem 3,9, srce 3,6%. Prema ovim pokazateljima Allahov, dž.š. zakon je regulisao da do zadnjeg sačuva glavni vitalni aparat u složenom organizmu čovjeka, a to je njegov mozak, nervni sistem i srce. Osnovni cilj islamskog posta je da oplemeni srce i dušu, da probudi njegovu svijest, ali i da po ljudskom shvaćanju posluži kao lijek za mnoga tjelesna oboljenja. Nauka, a pogotovo medicina, nije u vrijeme Muhammeda, s.a.v.s., bila razvijena da bi naučno potrkijepila njegove riječi izrečene o zdravstvenom segmentu posta. Međutim, ono što nije bilo moguće u to vrijeme, u ranom srednjem stoljeću, moguće je danas početkom 21. stoljeća. Savremena nauka je potpuno potkrijepila Muhammedove, s.a.v.s., riječi i u cjelosti ih razjasnila kada su neki liječnici svjetskog glasa uspjeli postom izliječiti oboljele osobe za koje egzaktna medicina nije imala lijeka.
Danas u svijetu (SAD, Rusija, Švicarska, Engleska, Njemačka i dr.) postoje klinike koje svoje pacijente liječe isključivo postom. Obično taj, medicinski post, zavisno od težine oboljenja, traje tri do šest sedmica i nakon toga kao što to tvrde liječnici sa tih klinika i potvrda brojnih izliječenih pacijenata, čovjek se osjeća snažnijim, lakšim, pokretljivijim i mlađim za nekoliko godina.
Terapeutsko gladovanje smatra se jednim od «novijih» metoda liječenja. Međutim, taj metod se pojavio sa pojavom čovječanstva. Islamski post je čovjeku najstarija poznata terapeutska metoda liječenja. Čak i prije pojave «vračara» i vještica liječenja, čovjek je instiktivno prestajao jesti kada se osjećao bolesnim, te se uzdržavao od hrane sve dok mu se zdravlje ne bi poboljšalo. Ili je to možda primio od životinja koje, kada se ne osjećaju dobro neće da jedu. Liječenje postom predstavlja unutrašnju operaciju bez noža, pri ćemu je priroda Allahovom, dž.š. odredbom, mnogo suptilnija od bilo kakvog hirurga jer ona čuva ono što je zdravo, a odstranjuje sve što je bolesno. Prilikom islamskog posta daje se dugotrajna pošteda svim organima tijela. Ona je naročito korisna organima za varenje koji dobivaju mogućnost da se regenerišu. Islamski post ima veliki utjecaj na stanje krvotoka. Pri praznom želucu i crijevima u unutrašnjoj duplji ne stvaraju se nikakve prepreke za cirkulaciju krvi i njen sastav se poboljšava. Istraživanja su pokazala da se pacijenti koji pate od bolesti anemije sa nedostatkom crvenih krvnih zrnaca, ili povećanjem bijelih, obično dobro liječi postom. Mnogo bi trebalo vremena i prostora da bi nabrojali sve dijelove i organe ljudskog tijela na koje djelotvorno djeluje sijam - islamski post, a za ilustraciju najbrojani su i spomeniti neki dijelovi i organi ljudskog tijela.
4. U RAMAZANU JE POČELA OBJAVA KUR'ANA ČASNOG
Najzačajnija muslimanska mubarek noć u svim vremenima i na svim meridijanima jeste lejletu-l-kadr, a to je noć kada je počela objava Kur'ana časnog. Cijela jedna sura Kur'ana govori isključivo o toj noći. Za nju Kur'an ističe da je kod Allaha, dž.š. bolja, vrijednija i veća od hiljadu mjeseci, a o značaju i veličini te noći govori i Muhammed, s.a.v.s., u brojnim hadisima.
Lejletu-l-kadr je noć početka objave Kur'ana, a.š. koji je uputa i zakon za sve ljude, sva stvorenja i svjetove, granica između dobra i zla, istine i neistine, pravog i krivog puta do Sudnjeg dana. Kur'an je jedina knjiga od objavljenih knjiga čiji opstanak, autentičnost, neizmjenjivost i cjelovitost do Sudnjeg dana garantira Allah, dž.š.: «Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo, i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.» (sure Hidžr, 9).
Muhammed, s.a.v.s. i muslimani dužni su slijediti tako što se u Kur'anu objavljuje, a u njemu se, između ostalog, objavljuje i potvrđuje ono što objavljujemo Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega.
Kur'an dakle, sadrži expoze prije njega objavljenih knjiga (kitaba) i suhufa (manje sveske uputa). Umjesto objave šejtan ljudima nudi mit. Iz mita se razvija magija iz magije širk i kufur. Iz objave se razvija tevhid (vjerovanje u jednoću Allaha, dž.š.) kao iman, a njegova praktična primjena je islam. Jedino objava ljudstvo drži u tevhidu, monoteizmu i spašava ga od širka i kufra.
Kur'an je za sve muslimane svijeta neprikosnovena, neopoziva Allahova, dž.š., objava, riječ, istina i uputa za vjerovanje, život, rad, ponašanaje i organizaciju života muslimana, jer bez Kur'ana nema Ummeta i organizirane zajednice muslimana. Bez Kur'ana nema vjere u postojanje gajba-transcadentnog, bez Kur'ana nema objašnjenja koje stvorio svijet, život i čovjeka, bez Kur'ana nema odgovora na pitanje kamo idemo i zašto smo na ovom svijetu. Kur'an usklađuje i harmonizira odnos između Allaha, dž.š. prirode univerzuma i čovjeka. Kao posljedica pravilnog odnosa prema Allahu, dž.š. proizilazi pravilan odnos prema sebi, roditeljima, djeci, ženi, rodbini, narodu i čovječanstvu.
Vjerovanje i slijeđenje Kur'ana uči nas da se nikada čovjek ne smije postavljati kao gospodar ljudi, ali ne biti ni njihov rob. Kur'an je odredio naše ponašanje prema prirodi - biljnom i životinjskom svijetu.
Svjesno i namjerno okretanje glave od Kur'ana donosi najteže posljedice na oba svijeta. Noć lejletu-l-kadr (a Allah, dž.š. samo zna kada je ona od 30 ramazanskih noći) treba provesti u ibadetu: učiti Kur'an, činiti zikr, činiti dovu sebi i svojoj djeci molivši Allaha, dž.š. da ih uputi i održi na pravom putu, a u sastavu dove tu mubarek noć razmisliti o svom načinu svakodnevnog života da li je ili nije u skladu sa propisima islama, ako poznaje islam i njegove propise, pa ako se griješi moliti Allaha, dž.š., da pomogne da se stanje izmijeni i klanjati dosta nafila namaza. To bi ustvari trebalo raditi sve noći ramazana, e tada bi se potrefilo u noći lejletu-l-kadra ili bar makar zadnjih deset noći.
(03 Septembar 2008, http://www.preporod.com/index.php/islamske-teme-magazine-143/duhovna-obzorja-magazine-144/839-sijam-islamski-post-)